Nagrađena Željka Mačak Šafranko: Na poslu među znanstvenicima, kod kuće među vatrogascima

Željka Mačak Šafranko rođena je u Zagrebu, a odrasla u Velikoj Gorici te doprinijela njenoj promociji svojim znanstvenim radom. Jedna je od najuspješnijih molekularnih biologinja u Hrvatskoj, a prva u Hrvatskoj je uspjela uzgojiti virus Sars-Cov-2 i tako dala važan doprinos u istraživanju tog opasnog neprijatelja za zdravlje čovjeka-napisano je u prijedlogu kojim se dr. Mačak Šafranko nominira za Nagradu Grada Velike Gorice. I uistinu, nagrada "Krčka vrata" dodjeljena je jučer ovoj znanstvenici iz Velike Gorice uoči nadolazećeg Dana Grada.

Upravo to bio nam je povod da kontaktiramo mladu znanstvenicu koja nam je i otkrila ponešto o sebi i svom znanstvenom radu. Željka Mačak Šafranko jedna je od najuspješnijih molekularnih biologinja u našoj zemlji, a ljubav prema kemiji zacrtala je njen put koji ju je doveo u znanstvene vode gdje uspješno pliva već petnaestak godina.

-Odrasla sam u Velikoj Gorici, na Galženici, a danas živim u Lazini Čičkoj. Suprug i ja smo tamo preselili prije desetak godina kada smo tražili mjesto za život, a upravo taj kraj nam se svidio. Tu smo napravili kući i skrasili se- rekla nam je dr. Željka Mačak Šafranko.

-Pohađala sam kemijsku školu jer su me jako zanimale prirodne znanosti. Danas je to Prirodoslovna škola Vladimira Preloga. Kada sam na satu biologije prvi put čula za studij molekularne biologije, rekla sam sama sebi "Ah, to ću ja studirati!". Sami naziv mi se učinio zanimljivim, kasnije sam upisala fakultet i završila molekularnu biologiju, čime se i danas bavim- dodala je naša sugovornica. Po završetku studija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 2004. godine, počela je raditi kao znanstveni novak na Institutu Ruđer Bošković gdje je i doktorirala.

-Svoj istraživački rad započela sam na “Ruđeru” proučavanjem virusa Herpes simplex tip 2 koji uzrokuje genitalni herpes. Tu sam se prvi put naučila raditi s potencijalno opasnim biološkim materijalom. Uz to, imala sam priliku raditi s izvorima ionizirajućeg zračenja i brojnim kemijskim i biološkim opasnim tvarima, što mi je uvijek bilo zanimljivo i izazovno. U sklopu svoje doktorske disertacije proučavala sam razlike u učinkovitosti antioksidacijske zaštite i procesima starenja. Od mog prelaska u Kliniku za infektivne bolest „Dr. Fran Mihaljević” do pojave prvog pacijenta pozitivnog na SARS-CoV-2 virus u Hrvatskoj, bavila sam se istraživanjem hantavirusa koji uzrokuju hemoragijsku vrućicu s bubrežnim sindromom, poznatiju kao „mišja groznica”. Proučavala sam vezu između ranog imunološkog odgovora na virus i kliničke slike pacijenata u kojih je dijagnosticirana „mišja groznica”-priča nam dr. Maček Šafranko.

Unazad devet mjeseci njeno je istraživanje, nažalost, stalo jer je posvećena dijagnostici bolesti COVID-19 i provođenju testiranja na virus SARS-CoV-2.

Epidemiologinja Željka Mačak Šafranko na jučerašnjoj dodjeli Nagrade Grada (foto: VGdanas)

Prva u Hrvatskoj izolirala COVID-19 u laboratorijskim uvjetima

U klinici "Fran Mihaljević" radim u Odjelu za znanstvena istraživanja koji je sada pretvoren u Koordinaciju za dijagnostiku COVID-a. Moji kolege i ja pripremali smo se za uvođenje testiranja još krajem prošle godine. Najprije kao podrška kolegi Ivanu Christianu Kuroltu, koji je prvi uveo testiranje u Hrvatskoj, a od pojave prvog pozitivnog pacijenta u Hrvatskoj, potpuno smo tome posvećeni- kaže Mačak Šafranko i nastavlja:

-U našoj bolnici imamo laboratorij biosigurnosne razine 3 koji je prvenstveno namijenjen za obradu kliničkih uzoraka pacijenata sa sumnjom na karantenske bolesti poput ebole. Međutim, koristimo ga u svrhu provođenja naših istraživanja, i za uzgoj virusa iz kliničkih uzoraka pacijenata koji su nam dostupni, poput virusa zapadnog Nila, dengue i nekih drugih virusa koji prelaze sa životinja na čovjeka... Tako je bio slučaj s virusom SARS-CoV-2, kako smo imali pristup uzorcima zaraženih pacijenata, logično je bilo ga pokušamo izolirati u laboratorijskim uvjetima. Taj zadatak pripao je meni i ja sam ga odradila početkom ožujka. Nakon nekoliko tjedana javnost i mediji pokazali su za to veliki interes što je meni bilo neobično jer to je "samo" naš posao, to je ono što inače radimo, i što ćemo raditi i u budućnosti. Uzgoj SARS-CoV- 2 virusa otvorio nam je mnoge suradnje s drugim znanstvenicima i pomogao da usavršimo dijagnostičke postupke-pojasnila je dr. Mačak-Šafranko. Ona se, kao i većina nas, nada povratku u normalu, životu i radu prije "doba korone", no svjesna da tu još treba proteći izvjesno vrijeme. Čak i da "sutra" stigne cjepivo, to ne znači kraj borbe s ovim virusom.

O tome kako je biti mladi znanstvenik u Hrvatskoj kaže:

-Danas u našoj zemlji ima nekoliko mjesta gdje se može raditi dobra znanost, ali nažalost, nema mjesta za sve jer smo mi mala populacija i ulaganja u znanost nisu velika. Premali je broj tvrtki i instituta koje bi zapošljavali znanstvenike i pružili im kvalitetne uvijete za rad. Zbog toga dosta kolega odlazi u inozemstvo. Moram reći da smo u Klinici ponosni jer smo zaposlili 18 biologa i biotehnologa koji nam pomažu u provođenju dijagnostike na COVID-19, bez kojih bi bilo nemoguće pratiti tempo i odgovarati na sve veće potrebe za testiranjem. Nadam se da će iako išta dobrog izađe iz ove situacije to biti povećanje svijesti o važnosti ulaganja u visoko obrazovanje i
znanstvenike na svim razinama, jer je njihovo znanje neophodno u kriznim situacijama poput aktualne pandemije- tvrdi Mačak Šafranko.

Odrasla je u Velikoj Gorici, a danas živi u Lazini Čičkoj (foto:VGdanas)



Nominacija za Nagradu Grada bila je iznenađenje

Kao kandidatkinju za ovogodišnju Nagradu Grada Velike Gorice nominiralo ju je Dobrovoljno vatrogasno društvo Lazina Čička u kojem ova znanstvenica rado provodi svoje slobodno vrijeme.

-Iznenadila me kandidatura, iako znam da su moji članovi iz DVD-a Lazina ponosni na mene, ali iznenadilo me jer nisam mislila da će ići tako daleko- kaže kroz smijeh i nastavlja misao:

-Drago mi je da su znanstvenici koji su bili onako malo nezanimljivi javnosti barem sada dobili priznanje za svoj rad. U smislu popularizacije znanosti i struke, drago mi je da sam dobila tu nagradu-kaže Mačak-Šafranko.

-Ovom prilikom željela bih zahvaliti DVD-u Lazina Čička, to je jedan mladi DVD koji slavi sad 10 godina i stalno radi na povećanju svoje operativne spremnosti. Najvećim dijelom vlastitim snagama uredili smo vatrogasni dom koji je bio zapušten i u neadekvatnom stanju, potičemo članove na školovanje, prikupljamo sredstva za vatrogasnu opremu javljanjem na natječaje. Trenutačno nam je najveći problem ruševno vatrogasno spremište, koje doslovce prijeti da se sruši na autobusnu stanicu na kojoj staje školski autobus. Zbog nedostatka adekvatnog spremišta, svu našu teško nabavljenu vatrogasnu opremu držimo u vatrogasnom domu, a vozila trunu na kiši. Mala smo vrijedna i složna zajednica kakve su jako važne ovim malim sredinama. Tu se druže mladi, jedni drugi pomažu i ponosna sam što su me moji vatrogasci nominirali za ovu nagradu- kazala je dr. Željka koja ističe kako voli život u Lazini Čičkoj unatoč komunalnim nedostacima.

Na zajedničkoj fotografiji s članovima DVD-a Lazina (foto:Iva Biško)

-Definitivno ovdje nedostaje bolja infrastruktura, mladima je teško jer je u danu devet autobusnih polaska za Goricu, a vikendom nema javnog prijevoza. Nedostaju i uređene pješačke i biciklističke staze, kojima bi se na siguran način moglo doći do Novog Čiča i Velike Gorice. Mislim da je bitno uložiti u komunalnu infrastrukturu u ovako malim sredinama što bi itekako podiglo standard na selu. S druge strane, odrasla sam u Gorici i jako je volim, prekrasna, ravna i široka, s puno mjesta za šetnje, sve je blizu, sve se može pješice i uistinu je jedno lijepo mjesto za život- kaže naša sugovornica o sredini u kojoj je odrasla, a koja će joj barem malo uzvratiti za njen znanstveni i društveni angažman Javnim priznanjem Grada Velike Gorice. 

Članak je objavljen u 181. broju VGdanas novina