Kad je bilo najteže odrađivale su tajne zadatke, kupovale oružje za obranu zemlje, a u vrijeme bivšeg sustava kupile su orgulje za crkvu

Društvo žena Velika Mlaka ove godine slavi 50. obljetnicu svoga djelovanja. Priča počinje još davne 1970. godine kada je tadašnja politička garnitura odlučila osnovati Aktiv žena Velike Mlake, a za predsjednicu je izabrana Krilčić Ivanka. No, već 1971. godine došlo je do promjena. U lidericu Aktiva ,koji je tad brojao 160 žena, prometnula se Đurđa Havidić. Do promjene nije došlo političkom voljom, nego odlukom članstva, tvrdi Havidić. Kako kaže, ona nikad nije bila član niti jedne partije, a kako će se kasnije ispostaviti njezin pogled na život neće se svidjeti mnogima na pozicijama moći. Na početku je bilo problema oko vođenja aktiva i registracije, ali službeno se vodi da je aktiv registriran 3. lipnja 1973. godine.

Prva stvar koje su se žene primile bila je obnova vatrogasnog doma. Mlačanke su bile požrtvovne, kad je dolazila cigla za izgradnju doma one su ih čistile, kuhale su i posluživale zidare koji su obnavljali dom.

- Žene su u to doba vodile cijelu Mlaku, sve udruge. Ja sam imala dobar tim. Nas 10 do 12 imalo je jaku volju da naše selo dignemo na viši nivo. Vatrogasni dom je bio u rasulu i htjeli smo ga urediti pa smo plaćale majstore za ono što nismo mogle same obaviti, a stvari poput unutrašnjeg uređenja radile smo same – otkrila nam je Đurđa.

Obnovile dom i potajno kupile orgulje

U svom djelovanju nisu se oslanjale na dotacije već su odlučile organizirati zabave kako bi namaknule novac za svoje projekte. Njihove zabave nije bilo potrebno najavljivati plakatima, ljudi su već znali gdje će se dobro zabaviti. U slučaju da ste željeli počastiti društvo, a možda niste imali novca moglo se popiti i na „tekicu“.

Struktura stanovništva tada je bila drugačija i ljudi su se uglavnom bavili poljoprivredom. Žene su jedne drugima pomagale. Kad je bila berba kukuruza raspodijelile bi se tako da bi se posao napravio brže.

U vrijeme bivšeg sustava Mlačanke su organizirale i jednu zanimljivu akciju. Majkama palih boraca za Uskrs i Božić kupovale su poklone, a svojim siromašnim sumještanima kupovali su drva za ogrjev. Uz to, brinule su se o 12 siromašnih žena iz svoga mjesta.

- Nije bilo nikakvih problema. Ono što smo dogovorile to smo i uradile. Dvadeset tisuća dinara dale smo da se napravi vatrogasno spremište, a potajno smo kupile i orgulje te tepihe za crkvu. Pomagali smo i našu školu. Kupovale smo djeci ravnala i lopte, a za Dan pionira bilo je i čokolada i keksića. Sve se slavilo, jedino sam imala problema jer nisam bila član Partije. Nisam smjela ići u crkvu jer bi se Aktiv našao vrlo brzo na udaru politike – požalila nam se naša sugovornica.

Tijekom Domovinskog rata pomagale svima kojima je pomoć bila potrebna

Devedesete su bile težak period za Društvo. Imali su problema oko preimenovanja Aktiva žena, koji nije bio popularan naziv u to vrijeme. Nova vlast nije prepoznala njihov potencijal. No, nekako su se uspjele registrirati pri Zagrebačkoj županiji kad je ova osnovana.

- Neki u novoj vlasti nisu pojma imali što mi radimo, a sami nikad nisu za selo ništa učinili. Nisu shvaćali da mi nismo bili politička organizacija već skupina žena koja je htjela unaprijediti svoje selo. Mi smo uvijek bile tu da pomognemo kako našim sugrađanima, tako i kolegama iz drugih udruga -  istaknula je Đurđa.

No, i tijekom rata žene iz Velike Mlake bile su na raspolaganju svojoj zajednici. Na zahtjev tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova trebale u tajnosti organizirati prihvat pripadnika Zbora narodne garde u svome mjestu, a 1991. godine donirale su 40 000 dinara za nabavku oružja za obranu.

- Navukla sam bijes sumještana jer sam zatvorila Dom, a tijekom noći u njega su doneseni ležajevi i deke za naše vojnike. Sve je to moralo biti u tajnosti. Rekli su mi da sam ja odgovorna da se ne sazna za to. Sljedeće jutro došla je naša vojska i mi smo bile zadužene da im pripremimo doručak, ručak i večeru. Mjesec dana tako smo izdržale, a onda sam tražila da nas se zamjeni i uključile smo naše druge članice. Mi smo pomagale i vojnicima koji su bježali iz tadašnje JNA. Oni koji su pobjegli dovedeni su u Dom gdje su se preobukli u civilnu odjeću i nastavili dalje put prema svojim mjestima. Sve je moralo bilo rađeno najvećoj mogućoj tajnosti. Kasnije smo prikupljale rukavice, čarape i gače za naše dečke i vozile im to na prvu liniju bojišnice - kaže nam naša sugovornica.

Humanitarni i edukacijski rad u zajednici

Na mjestu predsjednice Đurđu je zamijenila Marija Krilčić. Vremena su se sad već uvelike promijenila i danas je puno teže pronaći slobodnog vremena za volonterski rad. Žene uredno odrade svojih osam sati na poslu pa dođu doma skuhaju, pospreme i posvete se djeci, a onda bi još trebale raditi za opće dobro.

- Teško je aktivirati žene, pogotovo mlađu generaciju koja ima malu djecu. Uzmite na primjer jednu mlađu ženu, majku dvoje djece, koja uz to radi. Koliko njoj ostane vremena u danu da se posveti sebi i svojim aktivnostima i hobijima. Jako malo. Zato treba imati čvrst stav i dobru volju. Ponekad je teško vikend ili samo nedjelju iskoristiti za volontiranje u nekoj udruzi, jer ti je to jedino slobodno vrijeme kojim možeš raspolagati – kaže Krilčić.

Na mjestu predsjednice, Krilčić je rad Društva usmjerila prema humanitarnom i edukacijskom radu. No, tad je krenula pandemija, koja je unazadila rad svih udruga pa tako i ove.

- Nije bilo moguće realizirati sve ono što smo htjeli, ali smo ostali u kontaktu i to vrijeme iskoristili za planiranje novih projekata za vrijeme kad ćemo opet moći normalno funkcionirati. Jedan od tih projekata je i likovna kolonija koju smo nedavno organizirale. Nadam se da će Ivana uspjeti realizirati sve što smo tada isplanirali – zaključila je Marija.

Na mjestu predsjednice Mariju je zamijenila Ivana Andrić Penava, a koja joj je bila desna ruka tijekom njezinog mandata.

U ovom trenutku Društvo žena Velika Mlaka broji 40-tak članica, od kojih je aktivno 26, a ostale su ili pomažuće ili počasne članice. U svoj statut unijele su dodatne djelatnosti poput čuvanja kulturne baštine, pokrenule su i etno zbirku te kreativne radionice za djecu.

- Imali smo projekt s djecom trećih razreda osnovne škole, koja su dolazila slušati predavanja o povijesti Velike Mlake i Turopolja. Uz to i dalje najvažniji dio našeg djelovanja je humanitarni rad i briga o zdravlju žena – rekla je sadašnja predsjednica.

Andrić Penava upozorila je i na problem nasilja u obitelji o kojem se u našem društvu često šuti, a koje je tu među nama.

- Treba imati na umu da živimo u jednoj manjoj sredini, gdje su žrtve nasilja često stigmatizirane i taj se problem pokušava pomesti pod tepih. Zato je važno napraviti okrugle stolove na ovu temu, s kojih bi se progovorilo javno o toj problematici. Želimo biti tu za one koji trpe nasilje, pomoći im savjetom ili bilo čime drugim da izađu iz tog začaranog kruga nasilja – objasnila je Ivana.

Žene su te koje mijenjaju svijet

Volonterski rad često podrazumijeva nužnu potporu partnera. Ponekad na uštrb vremena provedenog sa svojom obitelji ove žene rade na tome da pomognu drugim ljudima u potrebi. Ponekad je teško uskladiti sve obveze koje imaju s akcijama koje provode, a tu čestu uskaču i njihove jače polovice.

- Da nemam muža kakvog imam, toliko tolerantnog i koji mi je velika podrška u svemu ovom, ja to ne bih mogla. Kad je bila likovna kolonija suprug je uskočio da prenese i razmjesti stolove za slikare i cijelo vrijeme mi je bio na dispoziciji.

Uloga žene u društvu se mijenjala, kao i odnos muškaraca prema njima. Bilo je tu sjajnih epizoda, ali i onih ružnih. No, unatoč svemu uvijek su imale potrebu utjecati na svoju zajednicu. Kako smo doznali jedna uloga cijelo ovo vrijeme je konstanta.

- Jedna uloga žene nikad se ne mijenja, a to je da je ona pokretačica. Muškarci imaju snagu, ali žene imaju volju. Margaret Thatcher jednom je rekla: 'Ako nešto treba reći, pozovite muškarca. Ako treba nešto odraditi, onda zovite ženu' – zaključila je Ivana Andrić Penava.