Siniša iz Pirata: 'Počinjao sam u doba kad nije bilo medija ni Youtube-a!'

Grupa Pirati jedna je od najtraženijih i najprepoznatljivijih na području Turopolja i šire. Na društvenim mrežama broje preko 42 tisuće pratitelja, a Siniša, koji je frontmen grupe, sam ima preko 21 tisuću! U bendu ih je sedmero koji uspješno žive od muzike - šest iz stalnog postava, i pjevačica kao vanjski član, iako je stalno s njima, kako kaže. Ove godine Siniša obilježava 17 godina otkako svira u bendu, a broji 21 godinu od svojih početaka! Prvi postav bio je u tadašnjoj grupi Kiss, gdje je svirao zajedno sa Lukom Kovačićem, Ivanom Mrkusom i Juricom Kasajićem, s kojim svira i dan danas. Od skromnih početaka ovaj je uvijek nasmijani Turopoljac postao prva harmonika svog sela i šire! Otkrio nam je kako, unatoč brojnim angažmanima i dan danas ima tremu, naročito pred prvi ples mladenaca.

- U principu cijela nam je godina puna svadbi, oko 70 godišnje. Otkako sviramo svadbe, mogu reći da smo ih odsvirali do sada preko 650! Mladenci nam se čak javljaju po dvije godine unaprijed. Već sad smo bukirani do studenog 2021. Često savjetujem i nove generacije muzičara koji imaju tremu oko nastupa - ljudi, dok je treme uvijek je dobro, jer svakome od nas stalo je da dobro odsviramo! Meni je svaka svadba svetinja, jer je to mladencima jednom u životu, i ne bih si mogao oprostiti da fulam, pogotovo na prvom plesu, jer tu nema ponavljanja. Ali čim prođe 'prvi ples', ja sam super!

Zbog cijele situacije s koronom, mnogi su mladenci u Hrvatskoj mahnito pomicali datum svadbe, a neki su ju i odgodili, zbog neizvjesnosti slijeda događaja. Upitali smo ga kakva je situacija po tom pitanju kod Pirata.

- Nama glazbenicima se korona dogodila u dobrom momentu, ali ljudi se boje što će ih dočekati na zimu pa neki mladenci sada uzimaju čak nedjelje u sedmom mjesecu. Sve svadbe koje su trebale biti između travnja i lipnja prebačene su na zimski period studeni - veljača. Odgodili su nam i oko 7-8 svadbi zbog cijele situacije. Mislim da se ljudi više boje situacije kakva bi to bila svadba u doba korone.

Imao je priliku i kreirati harmoniku sa svojim potpisom, za čime je otišao u talijanski grad Castelfidardo  - grad harmonika! Tamo su doslovno obiteljske tvornice harmonika s tradicijom duljom od jednog stoljeća, a mogu se naći gotovo sve vrste koje u svijetu postoje.

- Došao sam na poziv, u cilju stvaranja modela harmonike za cijeli balkan, harmonike koja zvuči točno onako kakav melos njegujemo. Dva sam dana isprobavao i naštimavao svoju harmoniku 'Balkan Star', postavši tako, ne samo jednim od inženjera iste, već i promotorom za Beltuna harmoniku u Hrvatskoj. Sretan sam što je upravo ovih dana jednom od mojih učenika stigla harmonika iz Italije -  tako da ne znam tko je više uzbuđen, moj učenik ili ja!

- Inače, imam i školu harmonike već 10 godina, a trenutno podučavam 30-ak učenika, tako da mjesečno s njima odradim oko 50 sati kod sebe u studiju. Nekolicina ih je iznimno dobrih, ima i prosječnih, ne podučavam nikoga da je ispod prosjeka. Samo jednom mi se dogodilo da je na sat harmonike došao učenik koji je dolazio par puta i nažalost nije pokazivao napredak, te mu je očito manjkalo motivacije. Moj najmlađi učenik ima samo 8 godina, te se sam naučio osnovama, doduše samo jednom rukom, ali polako i sigurno kreće s drugom, što je odlično. Mogu reći da imam čast birati učenike, ne uzimam svakoga. Najčešće ih zatražim video da čujem kako sviraju, ako je to ok, onda ih tek uzimam pod svoje. Jako mi je lijepo raditi s njima, kroz zezanciju i vježbu rastu u instrumentalnom smislu, ali rastem i ja uz njih.

 S obzirom na situaciju posljednjih par mjeseci, ljudima je jako falila muzika, pa je Siniša krenuo s live streamom. Kako se to brzo pročulo, prenosili su svirku benda čak i na hrvatskoj televiziji Frankfurt, dosta ga je pratio i Stuttgart, te Sjeverni FM Čakovec. Siniša je inače i vrsni tekstopisac.

- Na live streamu pratilo nas je oko 3.600 ljudi odjednom, ali realno, nitko ne fešta sam, pa vjerujem da je bilo i oko deset tisuća koji su se opustili uz svirku u toplini doma, naročito kada se cijeli naš bend okupio na Ranču Kurilovec. Kad me ponese inspiracija napišem i pokoji tekst. No pjesma se ne može planirano napisati u jednoj noći, ona se jednostavno mora dogoditi. Trenutno u ladici imam preko 40 tekstova pjesama - nikad ne znaš u čije će ruke dospjeti, tko će ih opjevati! Često mi se javljaju kolege glazbenici u potrazi za pjesmom, i sada imam 3-4 benda koji bi odmah uzeli pjesmu, ali ne želim ništa na silu raditi, bitan je moment inspiracije, otkriva nam Siniša.

S bendom u planu imaju snimanje novih pjesama. Do sada su radili s brojnim glazbenicima, poznatim imenima glazbene scene poput Denisa Dumančića, Faye i Miloša Draganovića. Snimili su i duet s Nedom Ukraden, to je bila komercijalnija pjesmas ciljanom publikom, a kao najdražu suradnju navodi onu sa slovenskom pjevačicom Ines Erbus. Siniša je prva  harmonika Turopolja, ali i svog sela. Tu je sve počelo. Prisjeća se kako je zavolio glazbu, te svojih skromnih početaka koji su ga doveli do velikih uspjeha danas.

- Moj okidač je bila prva harmonika kad sam imao 10 godina. Dobio sam ju od bake - ona ju je kupila za mog tatu, no njega to baš i nije zanimalo, izgleda da je ta harmonika čekala mene. Kad sam je našao u ormaru, bila je to stara trošna harmonika, pola tipki nije radilo, pa sam se sam malo s čekićem igrao dok nije proradila, kaže uz smijeh. Bilo je to teško doba, pitao sam se kako početi. Nije bilo ni medija ni youtubea. Znao sam s tom harmonikom pješačiti po 8 kilometara u cekeru. Zanimljivo je da sam se na gitari učio osnove, pa prešao na svoju prvu ljubav - harmoniku. Muzika me izvlačila iz realnog svijeta, s njome sam mogao zaboraviti na sve probleme. Ja sam jednostavno s 10 godina znao da ću se s time baviti u životu, ništa drugo me nije zanimalo, naprosto sam osjećao da ću u tome biti uspješan i išao za time. U šestom razredu osnovne škole zaradio sam svoje prve novčiće od muzike. Bakin brat je bio jako muzikalan, svirao je klarinet, pa mislim da sam povukao glazbeni dar upravo od njega.

Tajna svakog sretnog braka je uzajamno uvažavanje, slični afiniteti, ljubav i poštovanje. Siniša to jako dobro zna, pa i sam kaže kako često posluša savjet svoje Ive.

- Jedan drugom smo prva osoba za ideje i dileme, ali i probleme. Puno mi znači njezina podrška! Iva je jako talentirana za fotografiju, stoga ju savjetujem i potičem na daljnje ulaganje u sebe. Oboje smo umjetničke duše, i tu se nadopunjavamo – otkrio nam je Siniša.

No, njegova žena Iva, osim što ima dobro oko za fotku, iznimno je i muzikalna. Naime, rijetki znaju da je završila osnovnu glazbenu školu za violončelo! Iako je po struci fizioterapeutkinja, život ju je vratio na fotkanje, pa se odlučila dodatno educirati na MPA akademiji, čiji je polaznik bio i njen muž. Najesen brani završni rad vezan uz video-produkciju i montažu!

- Bila sam osmi razred kad mi je tata kupio prvi fotić i sve me vuklo na kreativu. Kako sam odrastala upisala sam faks i završila fizioterapiju. Nakon staža sam shvatila da to ipak nije za mene budući da sve uzimam srcu, pa sam se nekako vratila nazad ljubavi iz osnovnjaka, fotografiji. Kako imamo studio kod kuće, trenutno montiram live koji je Siniša imao u doba korone za Youtube, a snimala sam i par spotova, primjerice spot za cover pjesme 'Nije vrijedno sine moj'. U devetom mjesecu imam završni rad, i onda me čeka porod. Ne ginu mi odlasci na ispite s trbuhom do zuba - kaže Iva kroz smijeh.

Sudbina je zaista nepredvidiva. Ivin tata također je svirao svadbe, a kroz šalu njena majka često je znala reći – Iva, samo ne muzičar! A onda je Iva upoznala Sinišu, i dogodila se ljubav...

- Moj tata cijeli život svira svadbe, i mama mi je često kroz šalu znala reći, Iva - samo si nemoj naći muzičara. I eto, upoznala sam svog Sinišu. Mogu reći da muž i ja, iako radimo skroz različite stvari, oboje imamo slobodu kreativnosti. Mi smo ful iskreni jedno s drugim! Siniša je moj prvi 'plavi telefon' za sve u životu! Više manje me uvijek pohvali, vjerojatno je teško biti objektivan kad su emocije u pitanju, ali svakako jedno drugom smo velika podrška i vjetar u leđa. Čim sam mu rekla da ćemo postati roditelji po drugi puta, odmah je rekao, ljubavi, moramo kupiti veći auto da nemamo brigu oko kolica i svega. Tako velik auto da ako hoćemo, možemo i Turopoljsku svinju prevesti, našalila se Iva.

Sinišu i Ivu očekuju nove životne radosti, i od srca im želimo puno uspjeha, kako na privatnom, tako i poslovnom planu!