Velikogorički bariton Niko Stepanić živi glazbu: „San mi je pjevati u HNK”

Niko Stepanić, 17 – godišnji mladić prekrasnoga glasa već je poznat u svome gradu. Rodbina, prijatelji i susjedi znaju ga kao dječaka zaljubljenog u glazbu još od malih nogu.

Dok većina dječaka pokazuje interes za loptom, prvenstveno nogometom, Niko je svirao i pjevao. Talent i ljubav prema glazbi naslijedio je od roditelja. Otac Marko svira gitaru, a majka Željka bavila se pjevanjem, stoga ne čudi što je krenuo njihovim stopama.

(Niko i roditelji Željka i Marko)

-Godinama sam pjevala u zboru, na žalost nisam se glazbeno školovala, kao što se školuje on. Sada on živi moj san, sa smijehom govori mama Željka ističući da to nisu njene ambicije jer je Niko jako rano počeo pokazivati interes za glazbu. Voli Niko i crtati, ali više je fokusiran na pjevanje i skladanje – kazala je Nikina majka.

Već je s dvije i pol godine pokazao interes za glazbu.

-Sjećam se da smo mu za Božić kupili mali sintesajzer s mikrofonom i on je odmah sjeo kao pravi maestro za taj sintesajzer i već smo tada vidjeli da ima smisla za glazbu, ali je bio prerano za razmišljati o bilo čemu – prisjetila se mama Željka.

Već u prvom razredu osnovne škole, nakon što je pogledao predstavu „Kuhar i oboa”, roditeljima je kazao da želi svirati obou.

-To je bio prvi susret s glazbenom školom i instrumentima, međutim oboa ipak nije bila za njega pa je nastavio osnovnoškolsko školovanje na klaviru, što je uspješno i završio te je nakon toga počeo sa solo pjevanjem – prepričava mama Željka Nikin glazbeni put.

Niko pohađa Umjetničku školu Franje Lučića i velikogoričku Opću gimnaziju.

-Izazovno je i napeto ponekad, ali za sada sve uspijeva – sa zadovoljstvom priznaje mama Željka navodeći kako bi Niko bio najsretniji da pohađa samo Glazbenu školu, međutim svakako je važno da usvoji i opće znanje.

Na pitanje koji fakultet će upisati nakon gimnazije, Niko samouvjereno odgovara:

-Planiram upisati Muzičku akademiju, smjer pjevanje. Međutim, postoji opcija paralelno upisati instrument pa se tijekom godine prebaciti i na kompoziciju. Tako i ja planiram napraviti – odgovara Niko priznajući da je podršku roditelja imao oduvijek.

(Niko pjeva himnu na otvorenju škole u Dubrancu)

-Roditelji su tijekom odrastanja pratili moje želje, primijetili su da volim glazbu. Jednog dana sam im rekao da želim ići u Glazbenu školu, međutim oni su već to znali jer su vidjeli koliko uživam u glazbi i pokazujem interes za njom.

Uskladiti obveze za dvije škole nije ni malo lako, priznaje Niko i dodaje da se trudi da mu ocjene u gimnaziji ne ispaštaju zbog glazbe. A podršku ima i od svoje profesorice mentorice Gorane Biondić Ruško.

(Niko sa svojom mentoricom Goranom Biondić Ruško)

-Jako sam zadovoljan s njom jer mi ne nameće pjesme koje ona želi, nego mi ponudi nekoliko pjesama na izbor – iskren je Niko.

-Niko je jedan od najtalentiranijih predstavnika svoje generacije. Zajedno radimo godinu dana i mogu reći da je on jedan izuzetan mladi muzičar koji zaista živi glazbu. U njegovom pjevanju možete primijetiti da sluša starije pjevače i promišlja o frazi i tekstu. On je prirodno talentirani pjevač koji ima svoju viziju glazbe i perioda koji pjeva. Često mi u pauzi na satu, dok odmara glasnice, svira nešto što je friško skladao pa skupa prokomentiramo te male kompozicije. Vjerujem da ga i na tom području čeka uspjeh. Rijetko je u današnje vrijeme pronaći mladog muzičara kojeg glazba zanima kao Niku i kojemu društvene mreže i virtualni svijet ne predstavljaju apsolutno nikakvu stavku. Nakon odlične izvedbe na Županijskom natjecanju pred punom dvoranom u Karlovcu, pitala sam ga je li imao tremu jer mu je to ipak bio prvi značajan koncert pred respektabilnim žirijem i odgovorio mi je: „Ne profesorice, uživao sam”.

Godinama sam u pedagogiji i primijetila sam da je jako malo pjevača koji „osjete” glazbu kao on. Taj unutarnji, vokalni sluh i ljubav prema glazbi i operi će mu sigurno otvoriti vrata u svakom našem kazalištu, a također i izvan Hrvatske.

Vjerujem da je ispred njega svijetla budućnost i blistava karijera u svijetu opere – istaknula je profesorica Gorana Biondić Ruško.

Nikini prijatelji impresionirani su njegovim glasom, a glazbeni znalci ga uspoređuju s Vicom Vukovom i „Četiri Tenora”. Upravo je snimka s njihovog nedavnog koncerta u Lisinskom obišla cijelu Hrvatsku. Niko je s roditeljima dobio karte za prvi red.

-Oduševili su nas repertoarom i izvedbom, znam kako dečki pjevaju, ali je drugačiji osjećaj biti na koncertu. Obično se tijekom koncerta pjevači spuste među publiku, osluškuju njihovo pjevanje pa izaberu nekoga tko će s njima nešto otpjevati. Imali smo sreće što smo sjedili u prvom redu i da je Marko Pecotić stalno hodao oko nas i osluškivao Nikino pjevanje i onda ga je dignuo i Niko je zapjevao – govori mama Željka prisjećaju se tog trenutka kada je zapjevao „Golubove”.

Na pitanje kako mu je bilo na koncertu u Lisinskom Niko odgovara - jednostavno predivno!

-To je glavni razlog zašto i pjevam, ispunjava me radosti i bio sam radostan do nebesa na tom koncertu kada me Marko Pecotić izvukao iz publike i kada sam počeo pjevati.

Malu tremu je, priznaje, imao.

-Ali to je samo pozitivno jer pjevač ne bi trebao biti ni previše samouvjeren jer ga i samouvjerenost može zeznuti – naglašava Niko.

Upoznati Niku Stepanića bila je zaista privilegija. S tek 17 godina pokazuje svoju veličinu u skromnosti, pokazuje samouvjerenost, ali ne i bahatost. Mladić je to sa stavom kojega zasigurno čeka svijetla budućnost. Svoju budućnost nakon Muzičke akademije u Zagrebu želi ostvariti u neposrednoj blizini Akademije.

(pohvalnica od gradonačelnika Krešimira Ačkara)

-Planiram jednog dana pjevati u HNK i to mi je san – priznaje Niko.

-Niko je zaista svestran, pametan, umjetnički tip, dobar je i pristojan. Njegova okolina ga jako voli, ima jasne stavove sa svojih 17 godina, čvrsto stoji s obje noge na zemlji. Ni zbog jedne nagrade koju je dobio nije se uzoholio, skroman je i jednostavan i to mi se jako sviđa, ponosna sam na njega. Nadam se da će i ostati takav – za kraj je rekla Nikina majka Željka koja je, uz oca Marka zaslužna što je Niko postao mladić sa stavom usmjeren ka onom što najviše voli, a to je glazba.