Prva velikogorička topnička bojna: Prkosili su neprijatelju sa svega četiri minobacača te jednom puškom na nekoliko vojnika!

Mobilizirani 29. rujna 1991. godine kao laka minobacačka baterija Teritorijalne obrane Grada Zagreba sektorskog štaba Jug koja je brojala 44 vojnika, četiri minobacača 120mm te s jednom puškom na četiri vojnika kao i nepotpunom opremom i slabašnim vozilima po prvi puta okupljena je prava „fajterska“ ekipa koja danas s velikim ponosom nosi ime Prve velikogoričke topničke bojne.

Svečano su postrojeni u Bukevju 22. veljače 1992. godine kada je pokojni pukovnik Damir Goršeta predao ratnu zastavu Prve velikogoričke topničke bojne, a upravo u tom mjestašcu u općini Orle u subotu je obilježeno velikih 30 godina od osnutka postrojbe koja je dala nemjerljiv doprinos u Domovinskom ratu, a posebno u obrani ovog dijela Hrvatske.

U trenutku spomenute mobilizacije krajem rujna 1991. godine kada je i krenula njihova hrabra priča usprkos slaboj opremljenosti postrojba je bila odlično „naoružana“ voljom i visokim borbenim moralom. Uslijedila je obuka vojnika kao i popuna materijalnim tehničkim sredstvima: nišanskim spravama, priborom za izviđanje i opremom za računače.

Zapovjednik bojne Stjepan Dianežević na obljetnici osnivanja prisjetio se prvog vatrenog krštenja koje se dogodilo 5. listopada 1991. godine kada su iz područja Lijevi Štefanki otvorili minobacačku vatru po jakom neprijateljskom uporištu selu Trepča. To je ujedno bila i prva uzvraćena vatra s topništvom pa je uvelike iznenadila neprijatelja, a ubrzo je uslijedila još veća i složenija akcija koju je trebalo sprovesti u što kraćem roku.

Vojarna Velika Buna mora pasti!

Dana 8.listopada u 16 sati do odvažnih vojnika velikogoričkog kraja stigla je kratka, ali jasna zapovijed- Vojarna Velika Buna u roku 48 sati mora pasti!

-Nakon primljene zapovijedi zaposjeli smo vatreni položaj u selu Kozjača. S topničkom pripremom započeli smo u 18 sati, a nakon korekture uslijedilo je djelovanje sa sva četiri oružja. U tijeku vatrenog djelovanja postrojba na vatrenom djelovanju pri osmatračnice napadnuta je iz pješačkog naoružanja iz vikendica kao i iz vojarne. Uslijedio je prekid vatre i izvlačenje tehnike i vojnika u sigurno područje šume u blizini Lukavca. U ranim jutarnjim satima i tokom noći zaposjeli smo novi vatreni položaj u blizini sela Šiljakovina. S dva minobacača dok su se ostalo oružje i ljudstvo nalazili u pričuvi te osiguravali vatreni položaj. 9. listopada u 6:30 započeli smo s korekturom vatre na vojarnu te nakon toga rafalima i plotunima gađali ciljeve vojarne. Tijek vatrenih udara prekidali su zrakoplovi koji su nas tijekom cijelog dana nadlijetali i tražili- pamti u detalje prvi zapovjednik bojne Dianežević.

Nakon ispaljenih 180 projektila oko 14:30 sati došlo je do predaje vojarne. Zapovjednik vojarne zatražio je prekid vatre te je bijelom zastavom označio predaju. Nedugo zatim u vojarnu su ušli i vojnici iz pričuve Prve goričke topničke bojne koji su iz kruga vojarne izuzeli vozila, minobacače i ostala materijalno-tehnička sredstva potrebna za opremanje.

Koliki je značaj imalo oslobađanje vojarne svima je poznato jer je oružjem opremljena tadašnja 10. brigada koja je bila preteča 153. brigade kao i druge postrojbe Hrvatske vojske. Nakon toga postrojba se ojačala novim vozilima, modernom tehnikom za izviđanjem i navođenjem vatre te novim minobacačima.

Ova snažna postrojba s velikom vatrenom moći osniva 1. velikogoričku topničku bojnu svečano postrojenu u Bukevju 22. veljače 1992. godine kojom prilikom je pokojni pukovnik Damir Goršeta predao ratnu zastavu 1. velikogoričke topničke bojne.

-Tog trenutka postrojba je imala 132 vojnika, dočasnika i časnika, a raspolagala je sa 17 modernih vozila, osam minobacača 120mm, dva minobacača 82mm i jednim bestrzajnim topom. Postrojba se i dalje usavršavala te neprestano borbeno djelovanja po ciljevima preko Kupe kao i radila topničku pripremu za prelazak 153. brigade u napadno djelovanje preko rijeke Kupe- prisjetio se borbenog stanja zapovjednik Dianežević u trenutku svečanog postrojavanja.

Za postignute rezultate na prvoj godišnjici osnivanja bojne za predan i požrtvovan rad postrojbe posjetili su ih najviši uzvanici iz zapovjedništva Republike Hrvatske na čelu s Jankom Bobetkom, Petrom Stipetićem, Imra Agatićem i drugim poznatim dužnosnicima što im je bila velika čast.

Nakon osvajanja vojarne uslijedile su pohvale pa je tako Dianeževića kao zapovjednika te cijelu postrojbu pohvalio čak i prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Rasadnik obučenih vojnika, dočasnika i časnika

Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma topnička bojna prešla je u sastav taktičke grupe 153. brigade HV-a i upućena je na posavsko bojište. U kolovozu 1992. godine dio vojnika se demobilizira i prelazi u pričuvu, a dio nastavlja ratni put kao minobacačka bitnica 120mm. Svakako je važno istaknuti da je ova postrojba bila rasadnik obučenih vojnika, dočasnika i časnika koji su stečeno iskustvo nastavili primjenjivati u 153. brigadi, topničko-raketnom divizionu, ali i u drugim postrojbama pa čak i u 1. gardijskoj brigadi HV-a, a veliki dio pripadnika sudjelovao je u povijesnoj operaciji Oluja te dao veliki doprinos.

-Ono zbog čega sam najsretniji najponosniji što nijedan pripadnik ove postrojbe nije poginuo niti je teže ozlijeđen što je rezultat predanog rada i stege kao i toga što su postrojbu vodili zapovjednici školovani u topničkoj školi u Zadru- zaključio je Dianežević.

Pred okupljenim uzvanicima i pripadnicima bojne prikazana su dva dokumentarna filma kroz koja su se prisjetili stvarnih događaja koji su obilježili Domovinski rat, osvajanje vojarne u Velikoj Buni kao i svih događanja na pokupskom bojištu.

U ime domaćina Općine Orle, u ime Općinskog vijeća kao i predsjednika Vijeća te u svoje osobno ime okupljene je pozdravio načelnik Ervin Vujica.

-Hvala vam na domovini. Hvala vam što ste u to vrijeme bili hrabri i branili ovo što imamo danas. Svaki svoj dom pa onda obitelj i sve ostalo. Bez vas ovoga danas ne bi bilo. Ostanite uvijek zajedno kao i prije 30 godina. Ostanite domovini vjerni- poručio je Vujica.

"Vaša istina jedina je prava istina"

Gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar naglasio je da je uvijek posebna emocija i doživljaj biti među braniteljima.

-Gledajući ove snimke prepoznaješ svoga susjeda. Veliko vam hvala što ste bili heroji kada je bilo najpotrebnije i što ste heroji i u miru. Ponovit ću riječi ministra branitelja Tome Medveda: Dragi naši branitelji nemojte se umoriti da prenosite istinu na nova pokoljenja jer je jedino vaša istina ona prava istina. Nakon vas svaka druga istina može biti izvrnuta, ali vas molim da se ne umorite-istaknuo je Ačkar.

Zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec istaknuo je kako je u svoja tri mandata kao zamjenik gradonačelnika Velike Gorice imao sjajnu suradnju sa svim braniteljskim udrugama te da su zajedništvom sagradili spomen park s eksponatima iz Domovinskog rata te Spomen dom za sve one Velikogoričane koji su dali živote za svoju domovinu- njih ukupno 121.

-Također, i dalje radimo na projektima i na programima braniteljske populacije pa smo ove godine za 120 branitelja osigurali medicinsku rehabilitaciju u Naftalanu te raspisali natječaj za programe udruga vrijedan 600.000 kuna- zaključio je Kolarec.

Foto: Drago Kolarec, 153. velikogorička brigada HV