Obitelj iz Lukinić Brda morala je napustiti svoj dom i smjestiti se u Gorici: „Imamo samo jednu želju“

Oni danas ne razmišljaju o tome što će obući za doček Nove godine, nemaju potrebe točno u ponoć ispiti skupocjeni šampanjac niti ispucavati jednako toliko skup vatromet i petarde. Nije im važno ni što će se večeras naći na stolu za večeru. Sretni i zahvalni što im je glava na ramenima za Novu godinu imaju samo jednu želju- ponovno se vratiti u svoj razrušeni dom.

Sedmeročlana obitelj Cvitić iz Lukinić Brda morala je napustiti svoju potresom oštećenu kuću i privremeno se smjestiti u velikogoričkom hotelu Garden Hill koji trenutno zbrinjava 25 odraslih ljudi i djece s udaljenijih gradskih područja koja su nastradala u potresu. U gradu je trenutno smješteno i 18 obitelji s područja Pokupskoga i Kravarskoga te 15-ak obitelji koji su u hotel Bijela ruža stigli s područja Petrinje, Siska i Gline, a jedan dio obitelji koje su osjetile svu grozotu i razarajuću snagu potresa smješten je u hotelu Royal na Plesu. Danas tijekom dana još četvero ljudi dolazi sa područja Cerovskog vrha gdje su i ova zadnja manja podrhtavanja oštetila dimnjake i kuće pa ih još dodatno uplašila i primorala da napuste svoja ognjišta.

S majkom Jadrankom Cvitić razgovarali smo poslije ručka u hotelu. Za stolom se u tom trenutku nalazilo dvoje njene djece dok je muž s najstarijim sinom danas otišao put Lukinić Brda kako bi očistili ruševine. Još dvoje djece obitelji Cvitić nalaze se u Zagrebu gdje s cimerima borave kao podstanari pa nisu u mogućnosti prihvatiti svoje najbliže. Njih petero tako jedini svoj smještaj trenutno ima u hotelu Garden Hill.

Iako su ih dobrano potresla podrhtavanja u ponedjeljak, pravi pakao prouzročio je potres magnitude 6.2 po Richteru koji je na području Petrinje udario u utorak u 12:19 sati. Te trenutke straha pamtit će dok su živi.

-Kuća je u potresu ispucala, dimnjaci su se srušili, zidovi napukli, tako da je cijela familija prvu noć prespavala u automobilu. Zapravo nismo spavali već smo čekali novi potres, ostali smo bez svega. Kuća još čeka procjenu, ali statika je narušena i vanjski i unutarnji zidovi su ispucali. Situacija je takva da nismo mogli provest noć tamo. U autu se ne možeš naspavati, hladno je, a drugi dan moraš ići to počistiti i onda dođe drugi potres. Jako, jako, jako strašno- prepričala nam je Jadranka strahote koje je prošla s članovima svoje obitelji.

U trenutku udara najjačeg potresa stigli su im gosti pa su se pripremali da im otvore vrata.

-Uspjeli smo u tom trenu otvoriti vrata i toliko nas je zatreslo da nismo mogli hodati, bilo je jako strašno, ne možeš ništa, vrti ti se u glavi, nevjerojatno koja je to sila. Nismo se mogli ni kretati, to je jako strašna situacija. Sve se ruši, sve se dimi, i susjedu se srušio dimnjak kao i krovište- govori nam Jadranka.

Drugu noć nisu mogli provesti u autu jer je bilo prehladno. Kaže nam Jadranka da koliko god grijali auto hladnoća je jednostavno prevelika i nemoguće je ostati unutra ni naspavati se niti odmoriti se.

Obitelj Cvitić u naselje Lukinić Brdo doselila je prije točno 20 godina. Ocu koji je kao hrvatski branitelj ratovao na području Pokupskog silno se svidio upravo taj kraj pa su 2000. godine svoj dom u Jajcu (BiH) odlučili zamijeniti ovim u Lukinić Brdu. Prošli su sav pakao rata, ali Jadranka iskreno progovara da unatoč tim groznim trenutcima nikada nije primjerice spavala u automobilu niti je do sada osjetila toliki strah.

Još uvijek vidno potreseni za stolom naš razgovor prate 13-godišnji Filip i 15-godišnja Marija. Prisjećajući se tih trenutaka Jadranka nam kaže da je dijelom ormar pao na Filipa, ali se uspio izvući na vrijeme.

Svi su složni u jednome - usprkos svim nedaćama najvažnije je da su sačuvali svoje živote. Iako je tlo i noćas jače podrhtavalo sretni su što napokon mogu malo odspavati.

-Hvala Bogu da smo svi zdravi i da nitko nije ozlijeđen. Ne smijemo se vraćati u kuću ni živjeti tamo. U ovaj hotel smo sinoć došli ovdje. Najvažnije je bilo naspavati se jer prethodnu noć nismo spavali. Hvala zaista svim ljudima koji su nam pomogli, gradonačelniku i hotelu, dobili smo i smještaj i hranu i neizmjerno smo zahvalni na tome- govori nam Jadranka i drhtavim glasom dodaje da je djecu najviše pogodilo što više nemaju doma i što ne znaju kako će dalje.

U hotelu Garden Hill svoj privremeni smještaj našla je i umirovljena učiteljica Đurđica Harasti iz Pokupskog. Sve do potresa živjela je u stanu u stambenoj zgradi koja je u vlasništvu škole. Kako nam je rekla, stambena zgrada je sva napucala, srušeni su dimnjaci te se u zgradu ne smiju vraćati.

- Ja sam htjela ostati, ali je došao načelnik i rekao da je procijenjeno da svi moramo iseliti iz zgrade van. Ovdje nam je jako lijepo. Mi smo tu zadovoljni, ali smo jako tužni. Danas mi je teško jer je Stara godina, ali inače dolaze susjedi i zovu nas na mobitel, i jako su dragi svi. Moram pohvaliti ove volontere. Prekrasni su, tu svi su divni, ne mogu se dovoljno zahvaliti. Imamo i kupaonu, krevete, televizor i za sada ne znamo koliko ćemo dugo ostati- kazala nam je Đurđica koju su bosu iz stana iznijeli susjeda koja se školuje za policajku te susjed zaštitar.

Pomoć neprestano stiže

Za vrijeme našeg boravka u hotelu u kojemu je svim zbrinutim osoba osigurana i medicinska skrb, kroz vrata su neprestance ulazili građani voljni pomoći. U svim oblicima stižu hrana i ostale potrepštine. Vrijedni volonteri razvrstavaju zaprimljenu robu, a onda po nju dolaze građani koji je trpaju u auta i organizirano voze za pogođena područja. Kako smo se sami uvjerili, prioriteti su tople deke, odjeća i svijeće jer je još mnogo onih koji noći provode u autima uz svoje kuće dok čekaju dolazak kamp kućica i mobilnih stambenih kontejnera.

U hotelu smo susreli i v.d. gradonačelnika Krešimira Ačkara koji nam je potvrdio da svakim danom dolaze novi ljudi i popunjavaju kapacitete hotela.

-Zahvaljujem se svim sugrađanima volonterima koji donose količine hrane, potrepštine jer oni su ostali doslovno bez ičega. Izašli su iz kuće u koju se ne mogu više vratiti tako da su im odlično došli i donji veš i zimske jakne i sve što su donijeli. Molimo da pratite stranice naših volontera s Crvenog križa i službene stranice gdje ciljano tražimo što im je najpotrebnije. Nekoliko kombija je otišlo za Glinsko Novo selo gdje smo poslali što im je bilo najpotrebnije – kabanice i čizme- rekao je Ačkar.

Hotel Garden Hill za sada služi i kao spremište. Tamo sve goričke udruge koje su se odlučile uključiti u prikupljanje pomoći imaju centralnu bazu iz koje se pomoć šalje u Pokupsko, Kravarsko te Sisačko- moslavačku županiju i po selima za koje dolaze informacije da tamo još nitko nije bio.

-Kombi je upravo ondje otišao da organiziramo topli obrok svim volonterima koji čiste stradalo područje na Pokupskom. Upravo sam bio na sastanku i mogu vam reći da je Vlada osigurala milijun kuna za Grad Veliku Goricu, 2,7 milijuna kuna za Kravarsko, 2,7 milijuna kuna za Pokupsko. To je prvi val pomoći s kojim ćemo mi odmah krenuti u obnovu – naši statičari su na terenu i svi oni objekti koji se proglase ili su već na oko u neadekvatnom stanju za stanovanje, odmah će se rješavati. Prioritetna je i naša područna škola u Dubrancu koja nije za upotrebu, već je danas naručen elaborat da li je moramo rušiti do kraja ili je samo ojačati. Dimnjak se miče i na Muzeju Turopolja pa smo ga danas skinuli. Naši vatrogasci, poduzetnici, komunalne službe uistinu rade gotovo danonoćno kako bi riješili podosta dimnjaka na području cijeloga grada koji su predstavljali opasnost, pogotovo zgrada. Zahvaljujem se i HEP-u koji nam je omogućio velike dizalice s kojima nam je omogućeno sada ići na više zgrade. Pri svemu tome rješavajući svoje probleme rješavamo i probleme okolnih općina, sve molim za strpljenje, solidarnost i razumijevanje. Proći će i ovo- poručio je Ačkar.