Nije prošlo 'ispod radara': Puna dvorana pogledala neispričanu priču o stvaranju ratnog zrakoplovstva

U Kino dvorani Pučkog otvorenog učilišta u četvrtak je u našem gradu premijerno prikazan igrano-dokumentarni film 'Ispod radara' redatelja Stipe Majića Pipe koji donosi neispričanu priču o stvaranju hrvatskog ratnog zrakoplovstva i hrabrim zrakoplovcima koji su osim par starih poljoprivrednih aviona imali samo znanje, volju, inovativnost i ljubav za Domovinu, te su se tim sredstvima suprotstavljali neusporedivo jačem neprijatelju.

Na promociju filma pristigli su i sami članovi obitelji poginulih pilota Marka Živkovića i Mirka Vukušića, a koji su poginuli na tijekom ratne misije zajedno sa padobrancima Radom Grive i Antom Plazibatom. Bili su tu i pripadnici 1. samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, ali i čelna lica Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, zapovjednik brigadni general Michael Križanec, načelnik stožera, a ujedno i zamjenik zapovjednika HRZ-a brigadir Marinko Galović, zapovjednik 93. krila, brigadir Željko Nikić, zapovjednik Doma zapovjedništva bojnik Mihael Lovrenić te brojne druge kolege zrakoplovci koji su zajedno sa raznolikom publikom u kojoj je bilo i srednjoškolaca i starijih generacija, ispunili kino dvoranu.

Kako je u svom obraćanju prije same projekcija istaknuo zapovjednik Križanec, film koji će okupljeni vidjeti ne treba gledati, nego ga treba upijati jer govori o teškoj i bremenitoj povijesti i počecima stvaranja nove države, obrane Vukovara i stvaranja ratnog zrakoplovstva.

-Većina nas tada su još bili klinci ponosni što mogu na placu kupiti metalni grb Republike Hrvatske. Taj grb, ova naša himna i minuta šutnje su simboli pod kojima su stradali i ginuli mnogi hrvatski branitelji. Međutim taj naš grb ima pet polja iznad grba, kao što svaka šaka ima pet prstiju. Moji prethodnici i kolege koji su stvarali samostalni zrakoplovni vod, a kasnije i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, bili su čimbenik koji je tih pet prstiju stisnuo u šaku i pokazali su onima koji su mislili zlo ovom narodu i državi kako se ona brani, ali kako se i za nju gine. Danas su izazovi drugačiji. Danas živimo u jednom drugom svijetu, međutim i danas smo svjedoci da imamo izuzetno dobre vaterpoliste, da imamo vrhunske rukometaše i nogometaše, pojedinačne atlete u sportovima. A to što su oni danas to je bila ekipa iz samostalnog zrakoplovnog voda Osijek one teške 1991. godine u listopadu kada je trebalo učiniti nešto što graniči s ludošću, međutim svjedoči domoljublje i hrvatstvo naglasio je Križanec.

U dvorani je jučer bio i učesnik nastanka 1. Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, umirovljeni pukovnik pilot Josip Hrgović, inače naš sugrađanin i Velikogoričanin kojemu je ovakav javni istup u svom gradu bio posebno emotivan.

-Zahvaljujući ovom filmu otrgnut je od zaborava jedan dio povijesti hrvatskog ratnog zrakoplovstva i to baš onaj kada je HRZ nastajao, odnosno dio povijesne obrane grada Vukovara u kojoj je sudjelovalo zrakoplovstvo. Doći u Veliku Goricu i pričati o zrakoplovstvu je prilično hrabro, čak i nezahvalno jer grad Gorica je decenijama grad zrakoplovstva. Dali smo veliki doprinos razvoju zrakoplovstva ovog dijela Hrvatske, dali smo jako puno pilota koji danas lete u HRZ-u, u nacionalnoj kompaniji pa isto tako i u kompanijama svijeta- kazao je Hrgović.

Kako je nastavio, ovo nije film o razvoju zrakoplovstva već je ovo povijest. Ovo je topla ratna priča o prvim hrvatskim pilotima i prvim zrakoplovcima, odnosno priča o jednom gradu koji je i danas rak rana naše Hrvatske.

-Svi vrlo dobro znate da je te jeseni 1991. ratne godine taj rad sustavno i temeljito uništavan. Ulica po ulica, kuća po kuća. Nije bilo milosti ni za one najmlađe, ni za žene niti za branitelje niti za ranjene. Uništeno je sve.  Grad je jednostavno krvario i vapio za pomoći. Posebno je bilo bolno slušati pozive iz Vukovarske bolnice koja je doslovce ostala bez ikakvih osnovnih potrepština za njegu ranjenika. I onda je legendarna dr. Bosanac znala često reći kako je bila svjesna da je taj grad u okruženju i da mu samo dragi Bog može s neba poslati pomoć. I tako je i bilo, poslao je pomoć baš sa neba- prisjetio se Hrgović.

Opisao je potom tadašnju situaciju kada je Srbija na čelu sa Jugoslavenskom vojskom sa područja Hrvatske odvezla sve što je moglo letjeti u Srbiju, sve helikoptere i vrste aviona. Ostavila nam je samo jedan dvokrilac, krhki i nezgrapni avion, Antonov II., vjerojatno razmišljajući da takvo nešto u situaciji rata ne može biti iskorišteno. No, kako priča Hrgović, tu su pogriješili.

-Mi smo upravo taj avion iskoristili. Uspjeli smo dovesti pomoć vukovarskoj bolnici u obliku velikih sanduka punih medicinskih potrepština vezanih za padobran. Morali smo letjeti nisko iznad Vukovara da pustimo te sanduke da budemo što sigurniji da će pasti na područje koje kontroliraju naše snage. Međutim, osim te medicinske pomoći slali smo našem neprijatelju nešto drugi. Slali smo im bombe koje su izradili naši dečki. Dakle, čista improvizacija. Imali smo svjetske oružare. Napravili su bombu koja je bila teška 200 kg, i moram ih pohvaliti, nikada niti jedna nije zakazala. Svaka koju smo bacili svaka je eksplodirala. I tamo gdje je bomba pala napravila je popriličan dar-mar. Dakle napravili smo im jako puno štete i jako velikih gubitaka i iz tog razloga tražili su nas i danju i noću, naravno sa supersoničnim avionima. Pretraživali su nebo i danju i noću, a mi smo činili što smo mogli, sakrivali se i dovijali na kojekakve načine- prepričava neustrašivi Hrgović te najteže, ali i najznačajnije događaje u hrvatskoj modernoj povijesti.

Pritom priznaje da im je osim tog znanja i hrabrosti trebalo fantastično puno sreće.

-Smetali smo ih jako puno. Toliko smo ih smetali da su iz Beograda dovukli cijeli jedan raketni puk zbog dva mala dvokrilna aviona, i imali smo sreću sve do 2. prosinca 1991. kada su iznad malog slavonskog gradića Otoka uspjeli oboriti jedan naš avion prilikom čega pogibaju naša četvorica prijatelji; Marko Živković, Mirko Vukušić i dva padobranca koji još uvijek čekaju imenovanje neke ulice po njima- ispričao je Hrgović koji je u svome govoru posebno zahvalio Pučkom otvorenom učilištu i Juraju Odrčiću na organizaciji promocije filma u našem gradu.

Redatelj Stipe Majić Pipe, inače dragovoljac sa Trpinjske ceste, tijekom dvije godine skupljao je materijale i fotografije te predano radio na filmu, a otkrio je kako je sve krenulo.

-Kada sam čuo da ovi hrabri ljudi dostavljaju pomoć u vukovarsku ratnu bolnicu nisam htio dozvoliti da ova priča kao i mnoge istine prođe ispod radara i upoznavši Željka koji je izmislio bombu od plinskih boca donio sam odluku da napravim ovaj film- kratko je prokomentirao Stipe Majić Pipe.

Kako smo i spomenuli na početku teksta, promocija filma jučer je u kino dvoranu privukla sve generacije, a svi su složni u jednom. Novo djelo Stipe Majića Pipe svakako preporučuju svima.

-Film mi se jako svidio. Oduvijek me zanimalo zrakoplovstvo i to je bio jedan od razloga da pogledam ovaj film. Saznao sam puno o događajima s kojima prije nisam bio dobro upoznat. Preporučio bih ga svakome, pogotovo ljudima koje zanimaju Domovinski rat i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo-podijelio je s nama svoje dojmove Filip Strmečki.