Nekad su zajedno puzali, a sada su spremni za školu: Pjesmom i plesom mališani se oprostili od vrtića u kojem su proveli prvih šest godina života!

Svaki rastanak je težak. Bio on tužan ili radostan, a posebno je emocija prepun onaj na važnoj prekretnici života. „Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba” kaže tradicionalna izreka, no i ono vrtićko zbilja je posebno i obilježi nas za cijeli život. Pokazuju to svojim primjerom brojne vrtićke skupine u dječjim vrtićima našeg grada koje se ovih dana opraštaju od svojih odgojiteljica. Jednu od njih posjetili smo prilikom njihove završne priredbe koju su priredili u dvorištu Dječjeg vrtića Velika Gorica u matičnom objektu u Pucekovićevoj. DV Velika Gorica ove se godine oprašta od ukupno 150 mališana koji na jesen polaze u školu.

Ondje su činili svoje prve korake. Neki od njih još su i puzali, a danas su spremni za jedan od najvažnijih koraka u životu – onaj koji ih uvodi u školske klupe. Na dvadeset petero mališana koji su zajedno proveli svojih prvih šest godina života unutar odgojne skupine svog vrtića, ponosni su danas roditelji, a posebno njihove odgojiteljice Kristina Klarić i Gordana Valentinčić. Pod njihovim su budnim očima svih tih godina mališani provodili svoje bezbrižne dane, da bi danas stasali u djecu spremnu za polazak u školu.

Budući da je godina iza njih bila prepuna epidemioloških mjera i ograničenja, djeca nisu kao nekad mogla ići na izlete, zato su ih njihove tete povele na „put oko svijeta”. Taj put roditeljima su dočarali na svojoj završnoj priredbi. Posjetili su tako Kinu, Egipat, Australiju, Brazil, Italiju, Francusku i vratili se svojoj Hrvatskoj, Turopolju i Velikoj Gorici. Pjesmom, plesom i glumom dirnuli su razdragane roditelje među kojima su bili rijetki oni koji su mogli sakriti suze.

Roditelji ponosni i zahvalni

Oduševljenje, ponos, zanos, a napose zahvalnost odgojiteljicama za sve učinjeno proteklih godina istaknuli su ovom prilikom zadovoljni roditelji.

-To je skupina koja je već gotovo šest godina zajedno. 2015.godine su krenuli u jaslice kao bebe koje su još puzale po ovim prostorijama da bi danas stasale u predškolarce, u djecu koja već završavaju jednu divnu etapu u ovom vrtiću sa svojim odgojiteljicama koje su od prvog dana samo njihove i one su dio naše obitelji. Odradile su posao umjesto nas kad mi nismo mogli, mi smo bezbrižno mogli odraditi svoje, tako da hvala im od srca za to, hvala im za sve-istaknule su dvije ponosne i zahvalne majke Ivana Bekić i Anamarija Cimaš.

Posebno ističu dobar i korektan odnos s odgojiteljicama Kristinom i Gordanom kroz koji je svih ovih godina ostvarena suradnja na visokom nivou.

-Cijeli taj odnos s odgojiteljicama, komunikacija, suradnja, izmjena informacija sve je odrađeno na nivou kako bi to inače trebalo izgledati u dječjem vrtiću. Samo kad se osvrnemo na jaslice i na sav taj trud koji su uložile s obzirom na brojnost jasličara koji su puzali, pa do danas kad su stasali u ove predškolarce pune novih saznanja, empatije, zajedništva, suradnje, možemo im biti zahvalni što su se trudile svih tih godina od naše djece izgraditi jedne divne osobe koje kreću u školu na jesen-dodala je mama Ana-Marija koja je i sama odgojiteljica u jednom velikogoričkom vrtiću.

Iz velike zahvalnosti, roditelji i mališani odgojiteljicama su pripremili poklone koje su im nakon priredbe djeca uručila. Uz ručno izrađen dar koji je djelo mame Anamarije Cimaš stoji poruka za odgojiteljice: „Potrebno je veliko srce da bi se oblikovali mali umovi”.

Tete nisu mogle sakriti suze

A njihova velika srca jučer su bila prepuna radosti i ponosa dok su suze na njihovim licima odavale velike emocije koje ih vežu za, kako kažu, njihovu djecu. Jer nakon tolikih godina svakodnevnog rada s istim mališanima, imaju puno pravo tako ih nazivati. Dijelile su s njima, kažu, sretne i tužne trenutke, igru i učenje, male i velike tajne. Danas ih pune ponosa šalju na nove životne puteve.

-Ovih šest godina bilo je stvarno prekrasnih trenutaka u našoj skupini kroz igru i učenja kroz igru, smijeha, pjesme, veselih dana, posebno smo voljeli vesele petke koje smo uveli kao posebne dane u našoj skupini. Važno nam je bilo da djeca usvoje razne vještine i kompetencije, ali ono što nam je bilo najvažnije je da se djeca uz nas osjećaju sigurno i voljeno-rekle su odgojiteljice Kristina i Gordana.

Ove godine u svibnju bilo im je deset godina zajedničkog rada za koji vjeruju da je pridonio zajedništvu koje se stvorilo među djecom ove odgojne skupine. Istaknule su kako je riječ o posebnoj generaciji djece za koju se od samog početka primijetilo da na poseban način doživljavaju i osjećaju to zajedništvo.

-Ova grupa je druga generacija koju Goga i ja zajedno imamo, a ova grupa baš je bila posebna i stručni timovi su ih hvalili. Gospođa logoped je bila oduševljena koliko oni osjećaju zajedništvo, koliko među djecom tako i među roditeljima. Kad smo god pozvali na bilo koji oblik suradnje uvijek su se odazvali-istaknula je odgojiteljica Kristina.

Posebna generacija

Svoju posebnu generaciju ispratile su i posebnim riječima koje je kroz suze jedva izgovorila njihova teta Kristina, nakon čega su im podijelile i diplome.

-Draga djeco, kad ste prvi put stigli u vrtić većina vas je tek proslavila 1. rođendan, a danas kad vas gledamo ponosni smo jer znamo da ćete odrasti u divne mlade ljude. Hvala vam za svaki osmijeh i zagrljaj, za svaku „Teta, volim te”. Sada je vrijeme da krenete dalje na put koji se zove život, a mi vam želimo da na tom putu nikada ne izgubite dijete u sebi. Nas na jesen čekaju neka nova djeca, ali vjerujte da će svako od vas imati svoje mjesto u našim srcima.

Mališani trenutno možda nisu svjesni velike životne prekretnice u kojoj se nalaze i bezbrižnog razdoblja koje iza sebe ostavljaju, no sigurni smo da su u svojim srdašcima pronašli mjesto jedni za druge kao i za svoje drage tete kojima će se i u budućem životu uvijek s povjerenjem moći obratiti.