Na Tomislavovim tamburama iz kurilovečke radionice svira se i u SAD-u i Australiji: 'Nemam problem s viškom vremena, naprotiv!'

Uvedene mjere socijalnog distanciranja i izolacija koji su nam nametnuti u cilju sprečavanja širenja koronavirusa ogromnu većinu građana prikovali su u četiri zida ostavivši ih i bez posla koji su svakodnevno obavljali, ali i bez raznih aktivnosti kojima su popunjavali svoje dane.

Tako mnogi građani već mjesec dana muku muče kako skratiti dugačke dane i razbiti dosadu, ali ne i Tomislav Mlinarić kojemu je ova svojevrsna karantena zapravo dobro došla da uhvati nešto vremena i završi barem dio poslova u koje je krenuo.

U svojoj kućnoj radionici, odnosno u očevoj garaži u Kurilovcu, odakle je i krenuo njegov posao s izradom i servisiranjem tambura, ali i još puno toga, Tomislav sada napokon može dnevno provesti koji sat više.

-Priča je krenula 2006. godine. Nitko se u obitelji nije bavio muzikom. Na jednom nastupu dečki su me zafrkavali 'pa kaj ti misliš da je tak lako napraviti instrument, to ne može svatko raditi', pa sam onda ja na neki način iz inata htio pokazati da se to može i tako sam napravio svoju prvu tamburu. Izvorno sviram onu malu tamburicu bisernicu i išao sam napraviti istu takvu tamburicu koju sam imao kod kuće. Malo sam si pogledao dimenzije i mjere, a onda sam bez ičije pomoći, da sam ijednog majstora pitao na koji način se to radi i koje drvo se koristi, napravio prvu tamburu koja je zvučala kao tamburica s Marije Bistrice, ali je zvučala, i važno je da je proizvodila ton- otkriva nam svoju priču Tomislav.

Kada je vidio da je od nekakvog komada drveta došao do nečega što daje ton, odnosno kako bi tamburaši rekli, daje mu nekakvu dušu, polako se sve više zainteresirao za izradu tambura jer je to okruženje u kojemu je i odrastao. Nakon godina rada, krajem 2017. godine otvorio je vlastitu tvrtku TAM Mlinarić koja se bavi izradom i popravkom tamburaških instrumenata, ali također i izradom raznoraznih suvenira iz drva, metala i srodnih materijala…

Kako nam je otkrio, sav zanat izučio je preko interneta.

-Ja sam se prije svega naučio preko You Tubea gledajući vanjske graditelje gitara i violina. Promatrao sam kako su ih radili i kako su ih popravljali i polako slagao kockice u glavi dok nisam došao do nekog oblika i dimenzije s kojima sam  bio zadovoljan- ispričao nam je Tomislav koji u svoju radionicu ulazi tek nakon što odradi smjenu na svom redovnom poslu.

Iz Tomislavove radionice do sada je izašlo 40-ak novih tambura koje sada tonove proizvode po doslovce cijelom svijetu. Na njegovim instrumentima uglavnom sviraju dečki s područja Turopolja, Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i ostatka Hrvatske, no ima i tambura koje su završile u Sjedinjenim Američkim Državama te Australiji.

Za dobrog majstora daleko se čuje

Kako se za dobrog majstora brzo, ali i nadaleko čuje, Tomislav ipak većinu vremena odvaja za servisiranje i popravak tambura lokalnih kulturno-umjetničkih društava pa mu tako ne ostaje previše prostora za stalni rad na novim instrumentima.

-Više radim popravke budući da sam u svojoj firmi tek poslije redovnog radnog vremena, odnosno iza 16 sati, a navečer imam folklorne probe, pa onda navečer koliko stignem radim na popravcima i na izradi novih tambura. Ja pretpostavljam da dobro radim posao kada ima dosta popravaka pa rjeđe stignem napraviti neku novu tamburu- otkrio nam je Tomislav.

A iako je dobro poznata ona da majstori kao majstori uvijek nešto taje, Tomislav ima ponešto drugačije razmišljanje.

-Ne taje majstori ništa, ali kada čovjek dođe do nekakvog saznanja u koje je uložio jako puno vremena, onda jednostavno ne želi nekome samo tako ispričati te svoje tajne- rekao nam je Tomislav.

Još uvijek zasvira sebi za dušu

I sam Tomislav u KUD-u je svirao dvadesetak godina, a iako sada ne svira aktivno, ponekad ipak zna 'popratiti' tamburaše ako je to potrebno jer uz sve obveze koje ima, Tomislav vodi i dva folklorna orkestra!

-Vodim orkestar u Novom Čiču i jedan orkestar u Šćitarjevu. U jednom i u drugom KUD-u sam voditelj pa onda ako im je potrebna pomoć i ako ne mogu svi doći, ja tu uskačem i tako si ponekad još iz gušta znam zasvirati, sebi za dušu- rekao nam je Tomislav kroz smiješak.

Posao preko Facebookxa

-Ljudi kažu da je Facebook s jedne strane dobar, s jedne strane loš, a po meni je izuzetno dobar jer čovjek može prikazati svoj rad i ljudi mogu biti zainteresirani. Malo ljudi kupuje tamburu bez da je vidi uživo i da je probaju, ali se može i takvo nešto desiti-  nam Tomislav.

No, kako nam otkriva, uglavnom sve ide po preporukama.

-Recimo popravio sam tamburu Jožeku, a onda je Jožek svirao sa svojim dečkima pa je Štef vidio da sam dobro napravio pa je došao i on sa svojom tamburom- dočarao nam je Tomislav svoj način poslovanja.

Suveniri od drva

Iz Tomislavove kućne radionice izlaze i brojni dojmljivi suveniri među kojima se ističu stalci za čaše za žestoka pića i vina, raznorazne kutije, satovi, hrvatski tradicijski nakit i još mnogo toga.

Najnovije što možemo istaknuti jesu suveniri koje je Tomislav radio za Turističku zajednicu Velika Gorica, a riječ je o drvenoj kući, odnosno slagalici koja će biti izložena u Centru za posjetitelje.

-Tamo će djeca moći rasklopiti kućicu i ponovno je sastaviti. Označeni su dijelovi iznutra tako da je mogu sastaviti. Sastoji se od 30-ak dijelova, da ih ne bude previše pa da se ne pogube- pojasnio nam je Tomislav naglasivši da gotovo sve izrađuje od hrastovine.

Isto tako, izradio je nešto što je, kako kaže, njegov originalni i autohtoni proizvod. Riječ je o kutiji koja ima dijelove narodne nošnje Bizovca.

-To nisam nigdje vidio. Kada je engleska kraljica bila kod nas u Hrvatskoj, bila je začuđena tom narodnom nošnjom pa sam po uzoru na to napravio tu kutiju u obliku narodne nošnje, s dijelovima narodne nošnje zapravo- ispričao nam je Tomislav.

Kao što smo i naglasili na početku ovog teksta, u ovo vrijeme izolacije Tomislav nema problema s viškom slobodnog vremena. Naprotiv, u jednu ruku je sretan i zadovoljan što napokon ima malo više vremena da se posveti svojim poslovima.

-Sada imam više vremena za pozavršavati neke stvari. Od tambura pa do svega ostalog oko kuće. Evo radim i na jednoj fontani gdje će biti imitacije starinske kuće s prozorom. Prije svega mogu se malo više pozabaviti s djecom i s obitelji. Budući da dosta radim, onda imam manjka vremena za sve njih- iskren je Tomislav.

Uključio se u borbu protiv koronavirusa

A uz sve aktivnosti koje smo nabrojali, Tomislav je pronašao i volje i vremena da dadne svoj doprinos borbi protiv epidemije koronavirusa. Naime, na 3D printeru izrađuje adaptere za zaštitne maske koje koristi medicinsko osoblje.

Riječ je o Croresp – Respiratoru sa zaštitom za oči izrađenom od ronilačke maske, adaptera i filtera za viruse za zdravstvene radnike. Pokrenut je od strane inovatora i entuzijasta kroz portal www.pandemija.info.

-Tu je riječ o maskama tipa za ronjenje, jedan dio skidaju te na njih stavljaju te adaptere koje izrađujemo, a onda na adaptere ide filter za viruse. To je naš doprinos i drago nam je da možemo pomoći. Ljudi su radili i vizire, ali ja nisam imao plastike da im se pridružim i u tome- rekao nam je ovaj vedri Kurilovčanin.

Ništa bez podrške obitelji

Sve ove njegove radne aktivnosti, kazao nam je Tomislav, bile bi nezamislive bez snažne podrške njegove obitelji koja čvrsto stoji iza njega. Iznimno je teško sve te obaveze uskladiti uz dvoje male djece pa tu glavnu ulogu igra supruga na koju je Tomislav iznimno ponosan.

-Da nemam podršku obitelji, ne znam kako bih ovo uopće obavljao. Prije svega podršku supruge koja ima razumijevanja jer imamo dvoje male djece. Ponekad bi i moje ruke trebale uskočiti, ali kada nisam kod kuće, onda pada sve na nju. Stoga kada sam kod kuće dajem sve od sebe da pomognem- kazao nam je Tomislav.

Toma ima 2 godine, a Jakov četiri mjeseca. Toma dosta zalazi u garažu, voli krasti stvari ocu, ponajprije čekić, pa tako Tomislav uopće ne sumnja hoće li biti zainteresirani za tatinu djelatnost kada još malo odrastu.

U ovim zahtjevnim vremenima punim neizvjesnosti, ali i straha, Tomislavova poruka je da utjehu i radost pronađemo upravo među našim najbližima, u krugu obitelji i svog doma, gdje se ovih tjedana i mjeseci prema preporukama Stožera civilne zaštite i trebamo nalaziti.

-Kada god su ljudi depresivni, uvijek se mogu osloniti na obitelj jer bez obitelji puno teže se prebrodi bilo kakva situacija. Uz obitelj sve ide lakše- zaključio je Tomislav koji je i ovaj Uskrs, kao i sve do sada, proslavio u krugu svoje obitelji.