Iz dječje želje za zmijom nastala je neobična obiteljska priča: Magačići jedini u Velikoj Gorici uzgajaju bradate agame

Postoje hobiji koji s vremenom prerastu u pravu obiteljsku priču. Upravo se to dogodilo obitelji Magačić iz Velike Gorice, koja je danas jedina na našem području koja se bavi uzgojem bradatih agama. Ljubav prema ovim egzotičnim, ali iznimno pitomim gušterima u obitelj je donio najmlađi sin Roko.

Već nakon nekoliko minuta razgovora s Anom i Zlatkom Magačić te sinovima Lovrom i Rokom jasno je koliko ljubavi, vremena i pažnje cijela obitelj ulaže u svoje neobične kućne ljubimce.

– Mlađi sin je oduvijek želio zmiju za kućnog ljubimca. Druga djeca crtala su autiće i cvjetiće, a on je crtao zmije. To mu je bila velika želja. Jednoga dana mužev kolega nazvao je i pitao želimo li možda guštera. Do tada o njima nismo znali gotovo ništa, ali pročitali smo da nikada nisu nikoga ugrizli, da su dobroćudni i jednostavni za držanje. Taj dan donio je terarij i guštera i zapravo je tada počela naša priča s bradatim agamama – prisjeća se Ana.

Bilo je to prije sedam godina, kada je Roko imao tek pet godina. Nakon prvog guštera uslijedila je i druga želja.

– Pisao je Djedu Božićnjaku da želi još jednog guštera. Prvi je u međuvremenu uginuo pa smo kupili drugog, a s vremenom smo shvatili da imamo mužjaka i ženku. Prijatelj nam je tada predložio da ih pokušamo spariti – govori Ana.

Iz znatiželje se rodila ljubav prema uzgoju

Ono što je u početku bila obična znatiželja, vrlo brzo postalo je pravi hobi.

– Htjeli smo vidjeti kakva će biti jaja i kako izgledaju male bebe gušteri. Kada ženka snese jaja, uz pomoć lampe može se vidjeti embrij unutar njih.

U inkubatoru svaki dan možete pratiti kako se mali gušter razvija. Svaki koji se izlegne potpuno je drugačiji pa je zanimljivo promatrati čije je gene naslijedio, kako jede i kakav karakter ima. Uz svakodnevni posao, kuhanje, čišćenje i sav tempo života, ovo nas zaista veseli – kaže Ana.

U njezinim očima vidi se koliko uživa u brizi za ove male životinje.

– Jedna ženka nakon parenja može više puta snijeti oplođena jaja. Mi smo parili dvije ženke i svaka je imala po tri legla. Ukupno smo imali šest izlijeganja. Svako jutro kada ustanem prvo pogledam ima li što novo u inkubatoru. To me iskreno veseli.

Svaka mala agama ima svoj terarij

Iako se na prvi pogled možda čini da je riječ o poslu od kojeg se može dobro zaraditi, Ana kaže da je stvarnost drugačija.

– Terariji, lampe, grijanje, održavanje i hrana prilično su skupi. Kada sve zbrojimo, na kraju smo tek u minimalnom plusu. Drugi uzgajivači često drže više mladih agama zajedno, ali to se ne preporučuje. Male agame znaju jedna drugoj gristi rep ili prste. Nama je cilj da svaki gušter kojeg prodamo bude potpuno zdrav. Ne želimo nikome prodati životinju sa slomljenim repom ili bez prsta – navodi Ana.

Zbog toga svaka mala agama ima svoj prostor.

– Ovo kako mi radimo puno je zahtjevnije. Svaku moram posebno izvaditi, nahraniti i očistiti njezin terarij. Oduzima puno vremena, ali to radimo iz ljubavi.

U posao je uključena cijela obitelj

Uzgoj agama postao je pravi obiteljski projekt u kojem svatko ima svoju ulogu.

– Stariji sin Lovro napravio je i uređuje našu internetsku stranicu još kada je imao 14 godina, a vodi i društvene mreže. Roko i ja najviše hranimo i čistimo, dok je suprug zadužen za izradu terarija i sve tehničke stvari.

Novac koji zarade od prodaje ne troše odmah.

– Sve stavljamo u posebnu kasicu iz koje kasnije financiramo obiteljski izlet ili putovanje. Djeca tako od malih nogu uče da se trud i rad isplate.

UVB lampa najvažnija u terariju

Bradata agama nije zahtjevan kućni ljubimac, ali postoje pravila koja se moraju poštovati.

– Najvažnija je kvalitetna UVB lampa. Ona mora svijetliti oko 12 sati dnevno jer preko nje agama dobiva vitamin D, odnosno zamjenu za prirodno sunčevo svjetlo. Kada se temperatura u terariju podigne na oko 30 stupnjeva, postaju aktivne.

Male agame hrane se dva puta dnevno, odrasle jednom.

– Prvih šest mjeseci u terariju ne smije biti pijeska jer ga ne razlikuju od hrane pa ga mogu progutati.

Prehrana također ovisi o dobi.

– Prvu godinu života oko 80 posto prehrane čine kukci, a 20 posto povrće. Nakon prve godine taj se omjer potpuno mijenja pa jedu 80 posto povrća, poput rikule, radiča, matovilca, kineskog kupusa, listova i cvjetova maslačka, a samo 20 posto kukaca. Ženke koje se pare trebaju više bjelančevina kako bi mogle stvarati jaja, dok one koje se ne pare moraju jesti više biljne hrane kako se ne bi udebljale.

Svaki kupac dobiva "rodni list"

Magačići danas imaju šest odraslih bradatih agama – Maru, Odija, Vatrenu, Edija, Lili i Maju.

– Svaka ima svoj karakter. Pustimo ih da šeću po kući, ali moramo paziti da se ne zavuku iza ormara ili u neku rupu – kroz smijeh govori Ana.

Posebnu pažnju posvećuju i ljudima koji kod njih dolaze po svog novog kućnog ljubimca.

– Svakom kupcu objasnimo baš sve što treba znati. Uz agamu dobije i svojevrsni rodni list na kojem piše da je kupljena u našoj uzgajivačnici, koja je vrsta i kada se izlegla. Dajemo i pisane upute kako bi se uvijek mogli podsjetiti na pravilnu njegu.

Dodaje kako se na internetu može pronaći mnogo netočnih informacija.

– O bradatim agamama još se uvijek premalo zna, a ni svi veterinari nemaju iskustva s njima. Ako se agama pravilno hrani i ima kvalitetnu UVB lampu, potrebe za veterinarom uglavnom neće biti. Ako ipak zatreba stručna pomoć, najbolje je obratiti se Veterinarskom fakultetu.

Ono što je prije sedam godina bila dječja želja za neobičnim kućnim ljubimcem danas je preraslo u obiteljsku priču koja povezuje roditelje i djecu, uči ih odgovornosti i pokazuje da se od ljubavi prema životinjama mogu stvoriti uspomene koje traju mnogo dulje od jednog hobija.

Sve informacije o bradatim agamama možete dobiti na njihovoj web stranici te na Facebooku i Instagramu.