Ivan Palčić dobitnik Nagrade Grada: Ljubav prema poljoprivredi jača je od svih prepreka

Dođete li u Vukovinu i pitate li za Ivana Palčića, ili Palca, kako ga prijatelji odmilja zovu,svatko će vam znati pokazati put do njega, do kuće u Bedekovoj ulici gdje živi ovaj 34-godišnjak kojeg nesreća zbog koje je završio u invalidskim kolicima nije zaustavila da živi život punim plućima i bavi se onime što voli, poljoprivredom.

Na nedavnoj svečanoj akademiji povodom Dana Grada, gradsko vodstvo uručilo je Nagradu Grada Velike Gorice "Krčka vrata" Ivanu Palčiću, istaknuvši kako " iako je doživio nesreću u kojoj mu je trajno ozlijeđena leđna moždina, od kada živi u invalidskim kolicima, ne posustaje u uspješnom djelovanju u poljoprivredi i sportu".

-Bavim se poljoprivredom, točnije ratarstvom, sijem naše dobro poznate kulture pšenicu i kukuruz najviše, uz to uljanu repicu, soju, ječam, zob...obrađujem 70-ak hektara. Uz to se bavim šumarstvom, vršimo uslugu prijevoza drva, malčiranja, krčenja zapuštenih terena, čišćenje snijega, zapravo sve što se može odraditi s traktorom i priključcima, to se potrudim i da odradim- rekao nam je Ivan kojeg se rijetko može zateći kod kuće, osim ako je baš neka kišurina. Ljubav prema poljoprivredi još kao malom usadio mu je danas pokojni djed Branko, a o tome svjedoče i stare fotografije na kojima je kao dječak sa starijom sestrom i ovcama, Tinom i Dadom, koje su ime dobile, pogađate po "Letećim medvjedićima".

-Prvi put sam sjeo u traktor valjda otkad pamtim za sebe, još prije devedesetih. Dok još nije bilo rata baka i deda su živjeli u Brkiševini kraj Kupe. Kao mali sam rado skakao dedi u traktor i vozio se s njim, a kako sam bio mali, znao mi je staviti kanister i jastuk u prostor između svog sjedala i blatobrana i na tome bih se vozio. Nekad je to bio sasvim normalan prizor na selu, nije bilo gustog prometa, tada je sve bilo malo pitomije i prirodnije-prisjeća se Ivan koji je odrastao u Vukovini, a potom krenuo u srednju školu za cestovni prometom nakon koje je upisao i fakultet prometnih znanosti.

-Tijekom te prve godine, u travnju 2006. godine sam imao nesreću i ostao u kolicima, tranjo su mi ozlijeđeni 6. i 7. vratni kralješci. Ruke su mi zbog toga bile jako slabe, a noge nisam mogao pomicati. Nakon šestomjesečne rehabilitacije kada sam se vratio krući osposobio sam si automobil kako bih bio mobilan, a kasnije sam to napravio i s traktorom. Pokušao sam nastaviti školovanje na fakultetu, ali bili smo prva "bolonjska generacija" i predavanja su bila raštrkana po cijelom gradu, i nije svugdje bilo pristupa za kolica, pa je sve skupa bilo teško i naporno. Trebalo je od nečega i živjeti, pa sam se tako više okrenuo ka radu odnosno poljoprivredi koju sam volio odmalena-prepričava nam Ivan.

U danima i mjesecima nakon nesreće, njegovi bližnji će uvijek reći, da je zapravo on bio taj koji je hrabrio druge oko sebe zbog nesreće koju je doživio. Prihvatio je svoj križ i krenuo dalje sa životom. Počeo se baviti poljoprivredom.

-Time se ne možeš baviti, ako to ne voliš. Najljepši dio posla je kada obilazim usjeve i vidiš plodove svoga rada u suradnji s prirodom. Tada ne preostaje ništa drugo nego da si zahvalan Bogu, koji je nagradio tvoj trud, ali i poštedio te jer polje je tvornica na otvorenom i uvijek se svašta može dogoditi- kaže Ivan.

Paralelno s poljoprivrednim poslovima aktivirao se i u goričkom sportskom klubu za osobe s invaliditetom, pa i u politici.

-Bio sam godinama aktivan u goričkom Usponu, bacao disk, kuglu, koplje, osvajao druga i treća mjesta. Sport mi je pomagao da se osjećam i budem jači, fizički i psihički, no s vremenom sam imao sve veće zadaće u poslu, pa je sport to trpio, no nadam se da ću mu se aktivnije vratiti jer mi fizička sprema i snaga nisu na nivou kao dok sam trenirao i to mi nedostaje. Uz sport, zbog posla je trpio i moj politički angažman, jer sam član goričkog HSP-a. Stranka je to, u kojoj nas je malo, ali smo istinski ljubitelji Hrvatske domovine i naroda-kaže odlučno naš sugovornik.

A Nagrada Grada Velike Gorice, kaže, bila je iznenađenje.

-Iznenadila me nominacija za ovo javno priznanje, čuo sam da nas je troje nominirano konkretno za tu nagradu "Vrata od Krča", drugi kandidati su vjerujem iskusniji od mene i više doprinijeli društvu, pa me iznenadilo da sam i ja dobio priznanje, ali ,eto, hvala im na tome- zaključio je Ivan, kojem, morate priznati, treba odati još jedno priznanje, a to je za vjeru, optimizam i upornost s kojom se hvata u koštac s izazovom zvani život.

(foto: privatna arhiva; arhiva VGdanas)