"Gorički seizmograf"-riječ stručnjaka: Vrtače nisu moguće u Turopolju, ali vulkani pijeska jesu

Nakon razornih potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji, a koje smo itekako osjetili i u Velikoj Gorici, podrhtavanja i dalje ne prestaju. O potresima na našim područjima i seizmološkoj slici te potencijalnim opasnostima koje nam prijete više smo doznali od samih stručnjaka voditeljice Seizmološke službe PMF-a Ines Ivančić te Josipa Terzića, Velikogoričana koji je predstojnik Zavoda za hidrogeologiju i inženjersku geologiju Hrvatskog geološkog instituta.

Dio Velikogoričana već se navikao na podrhtavanja tla, dio se s time ne može pomiriti, no to je i dalje dio naše (gotovo) svakodnevice, a tako će i biti još neko izvjesno vrijeme. Kako bi nam pojasnili seizmološku „sliku” Velike Gorice i okolnog područja, odgovorili na neka pitanja koja se nameću, i pojasnili zašto negdje potres jače osjećamo, a negdje slabije, odgovore su nam dali naši sugovornici.

-Sjeverozapadna Hrvatska je seizmički trusno područje, a tom području pripada i šire zagrebačko područje, koje se nalazi na kontaktu velikih tektonskih jedinica: na sjeverozapadu su Alpe na istoku Panonski bazen i na jugu Dinaridi. Uzročnici nastanka potresa su tektonski pokreti koji se događaju u regionalnom prostoru. Uslijed naguravanja i/ili podvlačenja pojedinih tektonskih jedinica jednu pod drugu litosfera puca, a pukotine (rasjedi) postaju seizmički izvori potresa. Pri tim tektonskim pokretima dolazi do nakupljanja elastične napetosti, i kada napetost postane veća nego što ju čvrstoća stijene može podnijeti dolazi do loma i naglog oslobađanja nakupljene energije, odnosno nastaje potres. Vrijeme i mjesto na kojem će se potres dogoditi, mjesto na kojem će se taj lom dogoditi, u kojem trenutku i na kojem rasjedu, ne može se predvidjeti.
Poznato je da se u širem zagrebačkom području mogu dogoditi razorni potresi čije se najjače magnitude procjenjuju do magnitude 6.5 po Richteru. Potresi tih magnituda izazivaju štete na područjima koja mogu biti i desecima kilometara udaljena od epicentra potresa, čemu smo svjedočili i nakon petrinjskog potresa koji se dogodio 29.prosinca 2020. godine magnitude 6,2 po Richteru-rekla nam je mr.sc. Ines Ivančić, rukovoditeljica Seizmološke službe iz Geofizičkog odsjeka PMF.

Zanimalo nas je i kakvo je stanje kada je u pitanju Pokuplje, odnosno Vukomeričke gorice.

-Pokuplje pripada pokupskom epicentralnom području, kojeg opisujemo i kao petrinjsko epicentralno područje jer je epicentar najjačeg potresa magnitude 6.2 koji se dogodio 29. prosinca 2020. godine bio kod Petrinje. Do sada su zabilježeni brojni naknadni potresi. U području Pokuplja dogodio se i 8. listopada 1909. godine jak potres 40-ak km jugoistočno od Zagreba blizu Pokupskog magnitude 5.8, nakon kojeg je zabilježeno 50-tak naknadnih potresa do kraja 1911. godine, oni su zabilježeni na prvom mehaničkom seizmografu kojeg je 1908. u Zagrebu postavio Andrija Mohorovičić, naš poznati geofizičar-kaže Ivančić.

Ines Ivančić, rukovoditeljica Seizmološke službe (foto: Slavko Midzor/PIXSELL)

Je li zagrebački potres aktivirao pokupski rasjed?

Nakon ovih potresa zanimanje javnosti itekako je bilo usmjereno ka seizmolozima koji su neumorno odgovarali na brojna pitanja, pa tako i na pitanje je li zagrebački potres u ožujku aktivirao pokupski rasjed? Evo, kako iz Seizmološke službe odgovaraju na ovaj upit:

-Povezanost potresa je složeno pitanje. Može se dogoditi da jedan potres “potakne” drugi kad je na drugom rasjedu već nakupljena dovoljna količina potencijalne elastične energije, pa mala promjena u polju napetosti dovede do potresa nešto prije nego što bi se on inače dogodio. Za sad nema dokaza da je zagrebački potres uzrokovao petrinjski. Radi se o odvojenim rasjednim sustavima - zagrebački potres dogodio se na rasjednom sustavu koji se proteže sjevernim rubom Medvednice, a petrinjski na rasjednom sustavu koji ide od Jastrebarskog preko Pokupskog dalje prema Banja Luci. Osim toga, kod ta dva potresa došlo je do drugačijeg pomicanja rasjednih krila zbog različito usmjerenih tektonskih sila. Prilikom zagrebačkog potresa krovno krilo rasjeda pomaknulo se ukoso prema gore (kao da se Medvednica nagurava prema Zagorju), a prilikom petrinjskog potresa rasjedna su se krila pomaknula vodoravno, jedno pored drugog.

Pojava slabijih potresa ne upućuje na to da će se dogoditi neki jači potres. Na primjer, potresi magnitude 4 se dogode oko deset puta rjeđe nego potresi magnitude 5 i oko sto puta rjeđe nego potresi magnitude 6. Je li neki potres prethodni potres nekom jačem, može se reći samo ako se jači potres dogodi. Takvih slučajeva, da se prije jačeg potresa dogodi neki slabiji, na svijetu je oko 6%.

Potresi mogu trajati još mjesecima, pa i godinama

Iz Seizmološke službe ističu da se podrhtavanja, kojima i dalje svjedočimo, zapravo mogu očekivati mjesecima, pa i godinama. Broj potresa po danima i njihove magnitude smanjuju se s vremenom. Međutim, to smirivanje nije konstantno, još uvijek možemo očekivati jače potrese, čemu smo nedavno i svjedočili, i dane s većim brojem potresa. Očekuje se da bi ova serija potresa mogla potrajati još mjesecima i godinama, tj. da će se nakon toliko vremena razina seizmičnosti vratiti na stanje kakvo je bilo prije ovih potresa, kažu seizmolozi.
Naš velikogorički kraj poznat je po svojim šljunčarama, pa se nameće i pitanje o sastavu tla na goričkom području odnosno je li određeni sastav tla otegotna okolnost u slučaju eventualnih budućih potresa u našem kraju.

-Geološka podloga je od velikog utjecaja na učinke potresa, čijim posljedicama svjedočimo sada i nakon petrinjskog potresa, no za odgovore o potresnoj osjetljivosti nekog mjesta potrebna su multidisciplinarna geološka i seizmološka istraživanja, a o sastavu tla odgovore daje geologija-zaključila je Ivančić.

Nova oprema pristigla u siječnju u Seizmografsku službu (foto: Davorin Visnjic/PIXSELL)

Gorički Geolog: Podloga na kojoj ležimo pojačava osjet potresa

U potrazi za detaljnijim odgovorima o sastavu tla na našem području obratili smo se i Hrvatskom geološkom institutu.

Urbano gradsko područje i bliža okolica do linije koju čine Lukavec, Mraclin i mjesto Turopolje u sastavu tla opisuje se kao aluvijalne naslage taložene u dolinama današnjih rijeka, a nastale su nakupljanjem sedimenta transportiranog vodenim tokom. Riječ je o krupnozrnastom do sitnozrnastom sedimentu, od šljunka do pijeska i gline.

Laičkim jezikom potencijalne opasnosti s obzirom na geologiju tla protumačio nam je dr. sc. Josip Terzić, predstojnik Zavoda za hidrogeologiju i inženjersku geologiju, diplomirani inženjer geologije koji je uz to i naš sugrađanin.

-Najveći dio Velike Gorice je na aluvijalnim naslagama, te naslage u principu pojačavaju osjet potresa, zbog tzv. amplifikacije (pojačavanja). Fenomeni rupa , takozvanih urušnih ponikava, kao onih što su nastale u Mečenčanima tu se ne mogu dogoditi, to je sasvim drugačija geološka građa tla. Osim toga, mi u Gorici osjetimo potrese iz Zagreba i Petrinje, iako smo relativno udaljeni od jednih i od drugih epicentralnih područja. Od svih fenomena koji su se pojavljivali po Banovini, na našem području jedino su moguće likvefakcije, takoreći „vulkani“ pijeska kroz pukotine u tlu. Šljunak kojeg ovdje ima u velikoj mjeri sam po sebi nije loš, problematičan je taj nekonsolidirani pijesak. Tih slojeva ima u svim aluvijalnim područjima, a samim time i kod nas, jer je cijeli grad je na aluvijalnoj podlozi, i tu svakako ima i pijeska, ali ne zna se točno na kojim lokacijama jer su za to potrebna precizna istraživanja-pojasnio nam je geolog Josip Terzić.

Više o geologija tla građani mogu saznati i putema aplikacije GeoCro (foto:GeoCro Screencshot)

Za razliku od grada koji leži na šljunku Vukomeričke gorice imaju drugačiji sastav tla. Posebno dio južnije od Velike Bune u svom sastavu ima prapor ili les, a veći dio Vukomeričkih gorica od Kravarskog, pa sve do Pokupskog su paludinske naslage.

-U Vukomeričkim goricama, ili kako mi kažemo „bregima” je nešto manji osjet potresa. Na tom području se javlja opasnost, ovisno o reljefu, o tome koliko je strma padina i kakva je vrsta geoloških naslaga, da se aktiviraju ili reaktiviraju klizišta kojih je tu uvijek bilo. Potresi to mogu ubrzati ili pojačati, posebno u kombinaciji kad je sve mokro, tj. kad je tlo saturirano vodom, onda nastaje potencijalno opasna situacija- rekao nam je Terzić koji inače najviše istražuje u Mečenčanima, no, dodaje geolozi su obilazili i lokacije na području Pokupskog i Kravarskog. O tim izvidima na terenu kaže kako je u dolini rijeke Kupe bilo nešto odronjavanja obale, a neke su ceste popucale. O svemu je izvještavana Civilna zaštita, te postoje baze podataka – kako u Institutu, tako i kod geotehničara.

Od raznih priča po društvenim mrežama kako će se Gorica urušiti u jezero Čiče kaže sljedeće:

-Koliko je duboko samo jezero Čiče postoje razne glasine, osobno me to ne zabrinjava jer su tamo većinom šljunci koji mogu stajati prilično strmo. Morfologiju jezera, nagibe obala i dubine svakako treba istražiti što je danas lako i jednostavno ako se to želi. Cijelo područje grada i okolice treba istraživati, izraditi tzv. mikrozoniranja kako bi saznali u kojim zonama je moguće veće ili manje pojačanje vala (amplifikacija) uslijed potresa, ali malo tko to radi jer to prilično košta, iako se u slučaju katastrofa višestruko isplati- zaključio je Terzić.