FOTO: Tisuće ljudi ispratile Ivana Galekovića na posljednji počinak

Na mjesnom groblju u Vukovini danas u poslijepodnevnim satima na posljednji je počinak ispraćen mladi vatrogasac Ivan Galeković koji je protekle subote smrtno stradao na intervenciji u Ulici Mate Lovraka.

Vukovinskim grobljem i prostorom oko crkve koje je do posljednjeg mjesta bilo ispunjeno vatrogascima, prijateljima, poznanicima i brojnim građanima koji su se došli oprostiti od mladog heroja, vladala je golema tuga, a početak oproštajnog obreda označile su sirene koje su se u 17 sati oglasile ne samo na području grada nego i diljem Hrvatske.

Na Ivanovom ispraćaju danas su bili i ministar obrane Damir Krstičević, glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković, gradonačelnik Dražen Barišić sa zamjenicima Krešimirom Ačkarom i Ervinom Kolarecom, predsjednik Županijske skuštine Zagrebačke županije Damir Mikuljan, Ravnateljstvo policije, čelništvo Hravtske vatroagsne zajednice kao i Civilne zaštite te predstavnici brojnih drugih institucija i zajednica.

Prema neslužbenim informacijama, na sprovod je pristiglo oko četiri tisuće ljudi. Naime, samo vatrogasaca koji su u bijelim svečanim košuljama pristigli iz cijele Hrvatske, bilo je više od tisuću, a sve ostale građane, kako su nam kazali iz policije, bilo je gotovo nemoguće prebrojati.

Uz obraćanje predstavnika Vatrogasne zajednice i pročitano pismo kardinala Josipa Bozanića, u ime svih svojih kolega i u svoje osobno ime, od Ivana se oprostio njegov kolega i prijatelj Stjepan Kosić.

-Prijatelju, brate po vatri, dragi Ivane, prenijeti na papir i reći sve misli i osjećaje koji od subote stanuju u našim srcima nemoguće je. Stajati ovdje i upućivati ti posljednji pozdrav teško je. Gledati sve tvoje bližnje, sve vatrogasce, prijatelje i ostati miran neizvedivo je. Oprostit ćeš mi zato i suzu koja će pasti i drhtaj u glasu jer, Ivane, Bolno je. Sretan je dan kad se svi vrate svom domu. Ti se ovog puta nisi vratio- rekao je Kosić.

Kako je nastavio, u Javnu vatrogasnu postrojbu Ivana je dovela ljubav, želja za novim znanjima i izazov kao i hrabrost, ali prije svega plemenitost i humanost.

-Iako si s nama proveo samo dvije godine, uvukao si se pod kožu svima. Nama mlađima bio si kao brat, a starijoj generaciji kao sin. Upravo si tu pokazao svoju veličinu, veliko srce, plemenitost i sposobnost ujedinjavanja. Spajao si nas, okupljao oko sebe pružajući puno, a ne tražeći ništa. I danas si nas okupio, ujedinio si cijelo hrvatsko vatrogastvo, svi smo tu. Ili fizički ili u mislima prisutni na tvom oproštaju. I sirene su se oglasile da te isprate s ovog svijeta kojeg si uistinu prerano napustio. Nema te više, ali ipak si tu. Vatrogasac živi vječno u srcima onih koje je spasio i srcima svih nas koji smo s tobom dijelili tvoju vedrinu, smijeh, neposrednost, srčanost i spremnost na pomoć drugome. Nikada nisi čekao poziv upomoć, sam si unaprijed znao kome je potrebna i davao si ju bez zadrške. Ivane, nećemo zaboraviti da si na posao dolazio s osmijehom, uvijek pjevušeći neku od pjesama koje si čuo na putu od svog Mraclina do Javne. Zarazno si prenosio svoje dobro raspoloženje na sve nas. Nismo bili samo kolege nego i prijatelje. Pričali i poslovne i privatne priče, u njima si uvijek hvalio svoju obitelj na koju si bio toliko ponosan, i svoju djevojku koju si toliko volio. Teško je danas odvojiti tvoje profesionalne od privatnih osobina jer kako bi to i bilo moguć kada si od svog rođenja dolazio u Javnu postrojbu s ocem koji u njoj radi. Vatrogasnu kacigu si primio čim si se rodio i ostao si s njom do svog posljednjeg daha- naglasio je Kosić.

-Hvala ti Ivane u ime Grada Velike Gorice, vatrogasne zajednice i Javne postrojbe za sve. Hvala ti na znanju i izdržljivosti, na vještinama koje si imao, na plemenitom srcu i humanom djelovanju. Kao i svaki profesionalac na intervencijama kao i na vatrogasnim natjecanjima davao si 200% od sebe, zadnje atome snage. Sada mi sa zadnjim atomima snage govorimo posljednji pozdrav, ali ne zbogom. Jer srest ćemo se opet negdje u nebeskom miru i nastaviti tamo gdje smo u subotu nenadano stali. Dotada, počivaj u miru prijatelju naš- završio je svoj dirljiv govor Kosić.

Posebno emotivan trenutak bio je kada su se nakon spuštanja Ivanovog lijesa u grob oglasile sirene na više desetaka vatrogasnih vozila koja su se nalazila uz čitavo nogometno igralište iza crkve, i tako Ivanu još jedanput odala toliko zasluženu počast.