Dario je brodom obišao šest kontinenata i ne misli stati, ovo je njegova priča

Šest kontinenata, 73 zemlje i nebrojeno puno svjetskih ljepota i čudesa. To je rezime Dariovog sedmogodišnjeg putovanja oko svijeta na koje se otisnuo kao član posade jednog od najvećih putničkih kruzera na svijetu.

Na ovu životnu avanturu odlučio se sada već pomalo davne 2013. godine kada je kao golobradi mladić bez pretjeranog iskustva i potpuno sam skupio hrabrosti zakoračiti u nepoznati svijet o kojemu mnogi od nas mogu samo sanjati.

A da je avanturist u duši najbolje oslikava još prva večer koji je proveo u SAD-u, točnije golemom New Yorku, gdje je morao prenoćiti kako bi uhvatio sutrašnji let. No umjesto lijeganja u krevet prvo je naručio taxi i rekao mu da ga odveze na popularni Times Square koji je do tada mogao vidjeti samo na televiziji.

-Kada sam napokon u Port Canaveral na Floridi došao vidjeti brod bio sam apsolutno sam i stalno si postavljao pitanje 'a kaj sad?' Tada sam imao 22-godine, bio sam izgubljen u vremenu i prostoru, bez interneta, a u SAD sam otišao s 350 dolara u džepu. Ubrzo nakon dolaska imali smo brodski tour, prošli obuku u slučaju požara, skakanja s broda, udaranja u nešto, terorističkih napada, edukacije u bazenu itd. A onda čim smo zaplovili odmah su me bacili u vatru. Gosti naručuju jela za koja nikada nisi čuo niti razumiješ što uopće naručuju, pa si malo sporiji i sl., tako da je u početku bilo jako teško. Ali kada uhvatiš ritam, ide- priča nam Dario Zgurić koji već sedam godina u sklopu svog posla plovi svjetskim oceanima i morima.

Kao konobar dobio je posao na kruzeru Allure of the Seas, brodu renomirane i globalno poznate kompanije Royal Caribbean. Kako nam je ispričao, poslodavac od tebe traži da si zanimljiv, veseo i radišan, a posao će te već naučiti raditi.

-Najviše sam vremena provodio na Karibima, Bahamima, Jamajci, otocima Aruba, Curacao, Boneira i meni jako dragom Cozumelu malo izvan Meksika, a tu su još i Cartagena u Kolumbiji, Haiti, Dominikanska Republika, Cayman Islands. Tamo je apsolutno prekrasno. Svakih tjedan dana vraćaš se u Floridu gdje iskrcavaš goste i dovodiš nove. Mi to zovemo boarding day i onda poslije toga imaš isplaniran put i ideš dalje- opisao nam je Dario svoju rutinu.

Zadnjih godinu i pol dana Dario je menadžer restorana; ima caffe bar i svoje konobare, njih uglavnom osam i dva pomoćna te šestero ljudi u kuhinji. No godinama prije toga i on je posluživao goste u restoranu Giovanni's table koji je imao 112 stolica i svaki dan bio pun.

-Restoran se naknadno plaćao, a da bi sjeo za stol plaća se 50 dolara, ali imaš predjelo, glavno jelo i desert po osobi. Sve u svemu dosta je komplicirano jer u SAD-u za razliku od ovdje, svi imaju posebne zahtjeve, sve je gluten free, lactose free itd. jer svi imaju neke bolesti. Puno ljudi je alergično i na orahe, lješnjake itd. i to je jako opasno. Tako nam je jednom prilikom gošća greškom zbog hrane koju nije smjela jesti dobila težak alergijski napad pa je kompanija bila primorana platiti određenu svotu novca naknade obitelji- ispričao nam je nevjerojatne doživljaje Dario kojeg smo ovog tjedna uspjeli uloviti u njegovom rodnom gradu.

Ipak, kako nastavlja, najzadovoljniji je plaćom jer ljudi u Hrvatskoj godinu dana rade za onoliko koliko on zaradi za mjesec dana. Zbog ugovora s kompanijom nije mu dozvoljeno pričati o ciframa i isplatama no kazao nam je da ga se plaća tjedno, a uz zagarantirani iznos ovisno o onome koliko prodaš imaš i postotak svog prometa u restoranu.

Uvjeti u kabini za njih radnike nisu nimalo luksuzni. Imaš svoj krevet i nešto svoga prostora gdje spavaš ili odmaraš, a česti su i trenutci mentalnog pada kada misliš da jednostavno više ne možeš.

-Ponekad se pogledam u ogledalo onako uređen s košuljom i mislim si kako me gosti maltretiraju kao malog majmuna, ali onda se sjetiš koliko dobiješ novaca za tjedan dana tog posla. Pet godina mi je trebalo da dođem do ove pozicije. Morao sam aplicirati na brodu, a da bi to mogao moraš imati dobru ocjenu. Dobio sam savjet da je najbitnije da idem prema naprijed. Ali tada nisam imao tipseve.  Mnogim ljudi koji ne žele stres u životu niti žele učiti dodatno budu konobari po 15 godina i imaju sve kod kuće, svoje barove ili neku drugu firmu i stan ili kuću. Ali ja se nisam vidio u tome pa sam krenuo dalje- rekao nam je Dario dodavši da mu je cilj još jedna pozicija koja postoji iznad njega.

Na brodu uglavnom provodi po sedam mjeseci nakon čega slijedi odmor od mjesec i pol do dva mjeseca. Posao ga doveo u kontakt s mnogim ljudima iz cijelog svijeta, susreo je broje radnike iz Hrvatske i regije no ističe kako je puna puta prepušten sam sebi.

-Ima puno ljudi iz regije, ali od 20 ljudi jedan će ti pomoć. Naučio sam da svaka nacija ima fenomenalnih ljudi, ali i jako loših. Tako je i s našima. Bio sam u kontaktu s jednim dečkom iz Zagreba koji je došao na brod i nakon tjedan dana pao s dva kilograma kokaina na Bahamima te je još uvijek tamo u zatvoru- otkrio nam je Dario.

Cijeli svijet na dlanu

Najveća prednost ovakvog posla svakako su prekooceanska putovanja. Posebna i zahtjevna priča bila je prisjetiti se svih mjesta koje je Dario obišao no za potrebe našeg razgovora potrudio se i izbrojao ukupno 73 zemlje na koje je kročio nogom što je oko 40-ak % svih zemalja na svijetu.

Posjetivši Sjevernu i Južnu Ameriku, Afriku, Aziju, Europu te Australiju vidio je Dario tako gotovo sve. Plovio je Karibima, bio na Bahamima, Kubi, Tenerifima, Havajima, Madeiri, Gibraltaru gdje je ulicom šetao uz divlje majmune, a potom i u Maroku i Tunisu.

Posao ga je dalje vodio na drugi kraj svijeta pa je tako prolaskom kroz Sueski kanal koji je bio posebna priča jer su zbog pirata 48 sati bili primorani ploviti bez svjetala, stigao i u Dubai gdje prvi puta sjeo u Ferarrija. Preko morskih prostranstava došao je i do jedne od najbogatijih zemalja svijeta- Singapura koji ga je apsolutno oduševio čistoćom, ali i brojem stranaca, odnosno Engleza kojih je tamo, kako kaže, više nego domicilnog stanovništva.

Tamo je imao priliku posjetiti hotel Marina Bay Sands koji je neponovljiv doživljaj. Na vrhu je bazen koji leži na tri zgrade od 56 katova koje su platformom dugom 340 metara spojene u jednu cjelinu.

Put ga je vodio i na Tajland, a za Bangkok kaže da je potpuna ludnica od grada. Zaputio se potom i u Maleziju, Kuala Lumpur, te na Bali u Indoneziji za koji kaže da je definitivno mjesto za koje vjeruje da će se vratiti i tamo provesti godišnji odmor.

Na red je, dakako, došla i impresivna Australija pa je tako odradio turu od Sydneyja, Melbourna, Adelaidea te Pertha, a uspio je skoknuti i na Tasmaniju. Oduševljen ljepotom Australije ipak je ostao zatečen visinom cijena i skupim život, ali usput se uvjerio da je riječ o jednoj od najslobodnijih zemalja na svijetu kada su u pitanju ljudska prava. Kako kaže, vrvi i Hrvatima koji su svoju sreću potražili u tom kutku svijeta.

Iako su sve nabrojane zemlje ostavile snažan pozitivan dojam na Daria, priznaje nam da je Novi Zeland ipak nešto uistinu posebno.

-Novi Zeland je fenomenalan. Samo zbog prolaska kroz fjordove što je pravi spektakl ustao sam u 5 ujutro samo da to vidim. Uputio sam se i u Taurangu blizu koje je poznati Hobbittown. Mjesto me podsjeća na San Diego, sve je baš kao u filmovima, a još nije niti skupo. U Picktonu sam obišao vinarije, a zatim vidio i Auckland i Wellington. Ja kada odem s ljudima organizirano to mi ne odgovara. Agencije te vode po recimo zoološkom vrtu gdje je ogromna cijena ulaznica itd., a ja nisam došao tu da potrošim previše novca nego da ga zaradim pa sam si uvijek sam organizirao izlete- iskreno nam je rekao Dario.

Sky jump, skok s padobranom, surfanje i helikopter

Na novom Zelandu skočio je s 212 metara visokog tornja, nešto slično kao bungee, priča nam, zove se sky jump. Tamo je primao i lekcije surfanja, a poslije Novog Zelanda otišao je na otoke Nove Kaledonije koji su, kako kaže, također fenomenalno mjesto. Novi Zeland pružio mu je jedno od najljepših iskustava jer je tamo skočio s padobranom i tako pobijedio svoj najveći strah- strah od visine.

Jedno od također najboljih mjesta na zemaljskoj kuli, priznaje nam, jesu Havaji.

-Uzeo sam Mustanga, a tu sam i puno surfao. Surfam na 2 metra valovima, strah me na većem od toga jer nisam profesionalac. Nije teško naučiti jer znaš plivati, najteže je kada hvataš val. Kada te val podigne moraš se i ti dići. U Honolulu sam prvi puta letio s helikopterom. Vozio me neki lokalac koji ima helikopter u dvorištu, a tura košta oko 120 dolara. Vidio sam prekrasne vulkane, plaže, to je nešto nezaboravno- tvrdi nam Dario.

Poslije toga otišao je i na Aljasku, točnije u grad Junou gdje je unajmio hidroavion pa otišao vidjeti glečere i ledenjake.

-Na sanjkama su me vukli haskiji, to je jedno urnebes iskustvo. Jedini grad na svijetu do kojega ne možeš doći ni avionom ni autom već samo brodom, a moj brod je najveći na svijetu koji je uplovio tamo pa su nas tamo dočekali novinari- ispričao nam je Dario.

Vidio je i San Francisco, Golden Gate bridge, Alcatraz zatvor i Lombard street, a put ga je vodio u japansku Okinawu te Rusiju. Njegove priče su zaista nevjerojatne i prava je šteta što smo ograničeni prostorom pa ih ne možemo sve prenijeti na papir. Primjerice, morao je bježati na brod s Kube jer je sasvim bezazleno i nesvjesno mokrio uz vlak koji je nekoć prevozio revolucionara Che Guevaru, a neugodna iskustva na zračnoj luci jednom mu je priuštio i čaj s listićima od koke koje je legalno kupio i ponio sa sobom kao suvenir dok se vraćao iz povijesnog grada među oblacima, Machu Picchua u Peruu.

Pronašao ljubav

Uz svu sreću i radost koje je pronalazio u bajkovitim krajolicima svih kutaka svijeta i čarobnim zalascima i izlascima sunca, Dario je u svojoj avanturi života pronašao i pravu ljubav.

Gotovo dvije godine u vezi je s July iz Perua koja je također dio posade njegovog broda. Uz nju je pohađao jezične tečajeve pa je naučio španjolski, a istovremeno se zaljubio u njihovu muziku, naučio plesati salsu, sluša reggaeton…

Korona ga vratila kući

I Dario je bio među brojnim pomorcima i djelatnicima koje je pandemija koronavirusa uhvatila daleko od kuće, no srećom uspio se vratiti kući. -1. ožujka bio sam u Miamiju. Trebali smo napraviti prekooceanski cruise od 12 dana preko Malage i Barcelone. Par dana kasnije već se pojavio prvi slučaj korone u SAD-u pa su nam rekli da postoji mogućnost da naš brod ima koronavirus. Moj brod je i dan danas corona virus free, a na njemu je još uvijek moja djevojka. Cura mi je govorila da izađemo van u Malagu, a 12. ožujka morali smo u karantenu jer smo bili van broda. Tada su nas sve testirali na virus i nitko od nas nije bio pozitivan.  Nedugo nakon toga zatvorili su nas u kabinu. A kada su došli rezultati testova poslali su nas u Southampton. Tamo su nam rekli da imaju letove za Hrvatsku i da mogu doma poslati doma sve one koji mogu ići. Cura je nažalost ostala, nije se mogla vratiti doma jer je država Peru zatvorila sve granice, nitko ne može ni unutra niti van. Danas mi je javila da su im organizirali let, ali je odgođen. I sada se svi moraju vratiti na brod u dvotjednu karantenu jer su bili van broda. Ja radim na tome da je dovedem ovdje, smjestit ću je u stan u karantenu- govori nam Dario.

'Lutam svijetom i tražim neku novu sreću'

Svakog metra oceana ili zemlje koji prijeđe neprestano misli na svoju obitelj koja mu nedostaje, a ujedno su mu i najveća podrška cijelog života. -Jako puno mi nedostaju, a najviše mi fali brat koji ima Down sindrom. Nedostaje mi obitelj pogotovo jer na brodu naplaćuju 1 sat interneta 4,5 dolara i to vrlo lošeg interneta što komplicira vezu s njima, pa se onda kada izađem negdje s broda spojim na Wi-Fi- otkrio nam je Dario.

Grad na svijetu koji ga je najviše očarao je Los Angeles, a tamo je neko kraće vrijeme i živio.

-L.A. je definitivno broj jedan zato što me jedini učinio da se osjećam da tamo mogu biti što god želim biti, s novcem ili bez novca. Pare ćeš naći i zaraditi ih ispod stola ako treba, grad je totalna ludnica, ali postoje još uvijek opasne četvrti i nije pretjerano sigurno- rekao nam je.

Planira kupiti kuću u Teksasu zajedno s curom, jer kako nam kaže, ako dobije zelenu kartu nema što više čekati. Iako u Gradićima gradi kuću, ne planira se vratiti u Hrvatsku, a razlog je, ovisi kako gledate na to, vrlo jednostavan.

-Ja ovdje ne mogu zaraditi svotu novca koliku mogu vani. Jedino da otvorim svoju firmu, a da bi to mogao moram opet krenuti ispočetka. Htio sam otvoriti svoj bar pa svoju praonicu, pa svoj print shop. Pa sam htio graditi apartmane, pa kupiti dvije kuće na moru umjesto jednu u SAD-u, ali za sada ništa od toga- priča nam.

Za vrijeme godišnjih odmora više-manje je dolazio doma da vidi obitelj i prijatelje, no i dalje ima svoju misao vodilju koja mu ne dopušta da svoje sidro konačno spusti na jedno mjesto.

-Lutao sam svijetom i još uvijek lutam i tražim neku novu sreću, to vam je tako- sažeo je Dario svoje motive.

Vjeruje kako ga cijeli ovaj sedmogodišnji put koji je iza njega učinio čvršćim i boljim čovjekom. Posao na brodu usadio mu je radne navike, a najveći benefit mu je taj što neprestano uči.

-Da sam predsjednik države slao bi muškarce u vojsku ili na brod. Na brodu te natjeraju na drugačije razmišljanje. Nauče te i istreniraju. Tamo imaš kabinske inspekcije, moraš biti stalno uredan, obrijan, počešljan. Neki dan me prijatelj zvao da odemo na piće, a ja sam mu rekao daj mi 2 sata jer moram pospremiti sobu jer je bila u kaosu. Usadi ti neke dobre navike i natjera te da drugačije gledaš na sve. Nauči te štedjeti i tjera te da novce koje imaš uložiš dalje da ti donesu nove novce, a ne da ih potrošiš. Pesimist nađe problem u prilici, ali optimist nađe priliku u svakom problemu. Na svakom problemu gledam kaj mogu bolje napraviti i što se da ispraviti- završio je svoju priču Dario, do nekog drugog susreta kada će iza sebe imati još mnoštvo zemalja i neispričanih priča iz svih kutaka zemlje.

Fotografije Dariovog puta oko svijeta možete pogledati u fotogaleriji, a više možete pronaći na njegovom instagram profilu romanbrown92.