Znaju ga kao goričkog Vucu, no Marko je u duši pjesnik koji poezijom želi potaknuti ljude da postanu bolji prema drugima

„Da tuga ima vrijednost, bio bih najbogatiji na svijetu” - naslov je prve zbirke pjesama Velikogoričanina Marka Kraljevića, koja je iz tiska izašla prije nekoliko dana. Ovo je književni prvijenac našeg sugrađanina, a izdanjem ove knjige, priznaje nam, ispunio je svoj san.

Marko Kraljević rodom je iz Pokupskog, a od svoje rane mladosti živi u Vukovini. Ljubav prema poeziji u njemu se rodila u srednjoškolskim danima od kada piše pjesme, no do sad nije imao hrabrosti objaviti ih.

-Već više od 20 godina ih pišem, bile su to pjesme za mene, za moj gušt, vezane za moje misli i osjećaje i nisam ih nikome pokazivao. Na pisanje poezije potaknuli su me i u školi, posebno tadašnja profesorica Marina Zorić koja mi je otvorila oči u svijet poezije – priča nam Marko.

Nakon škole nije krenuo koracima pjesnika, već je zaplivao u nekim drugim vodama, ali svojim se stihovima uvijek vraćao. U svakom trenutku samoće inspiracija je dolazila. Uzeo bi papir i pisao.

-Inspiracije su od rane mladosti bile ljubavi, razočaranje u ljubav, pogledi na svijet, odnosi među ljudima – kaže nam.

Izdanje zbirke je stoga velik korak za pjesnika amatera, koji je svoje radove ipak odlučio ukoričiti sa željom da pjesme pronađu put i do čitatelja, da nekom budu utjeha, a nekom putokaz kako biti bolji prema drugima.

-Želim ovime poručiti svima da budu bolji ljudi, iskreniji, pošteniji, da pokušaju shvatiti ljude kojima je teško. A bit će mi drago da nekom bude lakše kad pročita neku moju pjesmu – dodaje Marko.

Jer 130 pjesama, koliko ih je objavljeno u zbirci, uglavnom je tužne tematike, a i sam naslov insinuira da se radi o osobi kojoj se tuga nakupila tijekom života. No Marko, kojeg mnogi poznaju kao vedru i veselu osobu, objašnjava da njegove pjesme nisu njegov odraz u ogledalu, odnosno ne govore o njegovoj tuzi već o njegovom pogledu na zlo koje se događa u svijetu.

-”Da tuga ima vrijednost...” Da, naslov zbirke je malo težak, no meni se ništa tragično nije dogodilo u životu. Te riječi i stihovi izlaze iz mene kad se osvrnem oko sebe. Čini mi se da je dosta ljudi u problemima i brigama, svijet je pun razočaranja pa sam to prebacio na papir. Bude mi lakše kad pretočim to u pjesmu – kaže nam Marko.

Pjesništvo je stoga njegova katarza, a u daljnjem radu podrška mu je i njegova obitelj, supruga i dvoje djece koji su i sami bili pomalo iznenađeni tematikom pjesama, no prihvatili su ih.

Knjiga je izdana prije dva tjedna, još je nije promovirao, a želja mu je predstavit je u Gradskoj knjižnici Velika Gorica, a kupiti se može putem interneta. Želja mu je i da zbirku daruje svom dragom prijatelju po kojemu je mnogima poznat u našem kraju i okolici – popularnom pjevaču Siniši Vuci, po kojem je dobio i nadimak.

-Siniša Vuco i ja smo se jednom prilikom upoznali i postali smo dobri prijatelji. Svirao mi je na svadbi i znamo se vidjeti i čuti. Čak sam dobio nadimak po njemu, zbog sličnosti iz doba kad sam nosio dugu kosu zbog čega me i danas zovu Vuco – ispričao nam je ovaj zanimljiv detalj iz života naš pjesnik Marko koji se nada da će Vuco neke od njegovih stihova možda iskoristiti za novi glazbeni broj.

I dok tako čekamo neki novi Sinišin hit, posegnimo za zbirkom pjesama našeg Marka, našeg goričkog Vuce, i dopustimo da nas dotakne njegova poezija.