Miris pečenika vratio Vukovinu u djetinjstvo: „Išlo se malo u jednu kukuruzu, malo u drugu, da se gazda ne ljuti“

Dvorište kurije Alapić u subotu su ispunili mirisi pečenika i domaćih kolača, dječja graja i razgovori susjeda koji se možda ne viđaju često, ali se početkom kolovoza dobro zna gdje će se ponovno susresti. Deseto, jubilarno izdanje manifestacije „Vidim, čujem i mirišem ljeto“ okupilo je mještane, njihove goste i brojne posjetitelje iz okolnih mjesta, Velike Gorice i Zagreba.

Pod krošnjom velikog oraha uživalo se u programu za sve generacije. Najmlađi su se zabavljali uz stare igre, napuhanac i crtani film, odrasli su razgledavali oldtimere i okušali se u oslikavanju čaša, a večer je donijela i predstavu „Neizbježne situacije“ Dramskog studija Mizanscen. Ipak, glavni razlog zbog kojeg se iz godine u godinu dolazi u Vukovinu ostali su pečeniki, čiji miris mnoge vraća u djetinjstvo.
Pečeniki su ove godine imali još jednu domaću priču: kukuruz je donirao OPG Antolić.

Kukuruza se brala pomalo, da se gazda ne naljuti

Kako je to nekad izgledalo, prisjetila se članica Udruge „Vukovina u srcu“ Vesna Rogač, djevojački Mikulin, kako je sama ponosno naglasila, „Vukovinčanka sto posto“.

-Kad smo bili deca, nismo imali ni posebne igračke, ni kompjutere, o tome se nije ni sanjalo. Po letu bismo se navečer dogovorili kamo idemo, ukrali doma šibice, svaki je donio komad drva i onda se gledalo tko ima najbolju kukuruzu za ispeći. Morala je još biti mliječna, da kad je pikneš noktom, mlijeko ide van – ispričala je Vesna.

Nije se, kaže, bralo sve na jednome mjestu.

-Išlo se malo u jednu kukuruzu, malo u drugu, da gazda ne bi rekao da smo mu sve potrgali. Nitko se nije ljutio, a zakaj i bi? Deca su se morala nečim baviti. Bili smo deca, ali ipak se znao red – dodala je.

Upravo je ta uspomena prije deset godina potaknula pokretanje manifestacije. Kada je Udruga „Vukovina u srcu“ tražila starinski i tradicijski sadržaj kojim bi se predstavila, članovi su se prisjetili običaja pečenja pečenika iz mladih dana. Te prve godine sve se vrtjelo oko kukuruza, no već sljedeće stigle su radionice, kazališne predstave, kobasice, vino i drugi sadržaji. Od jednostavne ideje nastala je manifestacija koja u Vukovinu, kada vrijeme posluži, zna privući i do tisuću posjetitelja.

Domaći kolači unatoč ljetnoj vrućini

Uz pečenike, posjetitelje su i ove godine dočekali domaći kolači koje je pripremalo desetak članica udruge. Na stolovima su se našle pite, štrudlini, gibanice, orehnjače, makovnjače i rožički, kako u Vukovini zovu kolače od rogača.

Iako najveći dio posla oko kolača, ukrašavanja i uređenja stolova odrade žene, Vesna posebno naglašava da „Vukovina u srcu“ nije udruga žena.

-U udruzi su i muški i ženski. Bez naših muških ipak ne bi išlo. Uglavnom su to naši muževi, pa onda moraju biti tu, htjeli-ne htjeli – nasmijala se.

Mjesto gdje se ponovno susreću susjedi

U organizaciju su se uključili i Mjesni odbor Vukovina, DVD Vukovina, NK Ban Jelačić te vukovinski umirovljenici, uz podršku Turističke zajednice Grada Velike Gorice i Grada Velike Gorice.

Ovakva okupljanja najviše znače starijim mještanima. Pod krošnjom starog oraha ponovno se druže, zapjevaju i provedu ugodnu večer. Oni malo mlađi uživaju u dobroj glazbi i roštilju.

Upravo se u tome krije razlog zbog kojeg „Vidim, čujem i mirišem ljeto“ traje već deset godina. Pečeniki su bili početak, ali su Vukovinčani oko njih s vremenom izgradili mnogo više, večer u kojoj cijelo mjesto ponovno diše kao jedno.