Maturanti iz 1974. godine proslavili 50. godišnjicu mature i poručili mladima: "Njegujte prijateljstva, ona će vas pratiti cijeli život i biti vam oslonac"

Svibanj je mjesec kada školske klupe odjekuju zadnjim zvukovima školskog zvona, a maturanti širom zemlje slave završetak jednog važnog životnog poglavlja. Matura nije samo ispit znanja – ona simbolizira prijelaz iz bezbrižnog tinejdžerskog doba u svijet odraslih, pun neizvjesnosti, izazova i prilika. Upravo ovog svibnja, dok sadašnji maturanti s uzbuđenjem planiraju svoju budućnost, u Velikoj Gorici održan je poseban događaj. Nekadašnji učenici II. Ekonomske škole u Zagrebu okupili su se u velikogoričkom hotelu Garden Hill kako bi proslavili 50. godišnjicu mature.

Ovo jubilarno okupljanje, organizirano od strane velikogoričkog dijela razreda, sjećanje je na vrijeme provedeno u školskim klupama, prve simpatije, najbolja prijateljstva i neprospavane noći nad knjigama. 

Od njih 42 (samo 2 dečka), koliko ih je bilo brojčano u mladosti, danas ih je 34 živih, a na proslavu ih je došlo 28. Tradicija okupljanja ove generacije seže daleko; već su slavili 10., 20. i 30. godišnjicu mature, ali ovo okupljanje ima posebnu težinu. Tijekom prošle godišnjice s njima je bila i njihova razrednica kojoj su prije početka slavlja sada odali počast, sa sedmero kolega iz razreda koji više nisu među njima. Jedna od organizatorica, gđa. Vera Krilčić Vitez, rekla nam je da su pripreme za ovaj dan započele još u prosincu prošle godine, s kolegom Josipom Šuteom. 

Otvorili su WhatsApp grupu "MATURANTI50" preko koje i danas komuniciraju i razmjenjuju informacije jedni o drugima. Mnogo je vremena prošlo od zadnjeg susreta, čak 20 godina, i neki su se kontakti izgubili. No, upornošću i zajedništvom, razred je, barem virtualno, opet na jednom mjestu. 

Dok se dvoranom orio smijeh i nadvikivanje, gđa. Vera nam je s ponosom pokazala albume sa susreta koje pažljivo čuva, kao i sve detalje koje je mogla prikupiti o svakom učeniku posebno.

„Jako dirljivo i emotivno za sve koji su danas tu,“ kazala je. „Mislim da ćemo se ubuduće sretati svakih šest mjeseci,“ dodaje gđa. Vera. „Naše vrijeme ide sve brže i nemamo vremena više čekati neke velike obljetnice. Presretna sam što smo ponovno nakon toliko godina uspostavili kontakt, malo smo se vratile u mladost, šalimo se i uživamo što se imamo još u tolikom broju. Stalno mi se zahvaljuju na inicijativi da ih sve okupim na jednom mjestu – a nemaju na čemu – meni je to tolika radost da mi nije ništa teško.“ 

 Za kraj smo gđu. Veru zamolili da pošalje poruku današnjim maturantima: „Živite svim srcem u dobru i ljubavi. Veselite se, ne tugujte dugo, pazite jedni na druge, ne gledajte puno televiziju i obavezno ostanite u kontaktu. Već sada zadužite nekoliko osoba koje će se primiti organiziranja godišnjica...“ smije se. „Kao što sam ja.“ 

Ovo okupljanje nosi važnu poruku: prijateljstvo, zajedništvo i uspomene su neprocjenjivi. Pored akademskih postignuća, ono što zadržavamo su ljudi koji su bili s nama, smijali se, plakali, dijelili uspjehe i podržavali nas u teškim trenucima. 

Današnji maturanti, dok kroče prema svojoj budućnosti, mogu uzeti ovaj primjer kao inspiraciju – cijenite prijateljstva iz školskih dana, njegujte ih i održavajte veze jer to su pravi temelji sretnog i ispunjenog života.

Danas, kada se mladi suočavaju s vlastitim izazovima mature i prijelaza u svijet odraslih, važno je podsjetiti ih na značaj veza koje stvaraju. „Njegujte ta prijateljstva,” naglašava gđa. Vera. „Ona će vas pratiti cijeli život i biti oslonac u trenucima radosti i tuge.“

Poruka za kraj 

Za sve nas, ovi susreti donose važne lekcije: život je kratak, odnosi su presudni, a ljubav i povezanost među ljudima neprocjenjivi su blagoslovi. Proslava pedesete godišnjice mature nije samo povratak u prošlost, već i slavljenje sadašnjosti i pogled u budućnost s nadom u nova okupljanja, nove priče i nove uspomene koje će obogatiti naše živote.

(tekst i foto: Sandra Sarija)