Kako zvuči najstariji hrvatski pradijalekt?

Na ovotjednom Matičinom četvrtku u Muzeju Turopolja u 19:30 sati tema će biti "Bednjanski govor" o čemu ćete više saznati od gospođe Dragice Žimbrek iz Bednje.

Bednjanski mjesni govor najstariji je hrvatski pradijalekt s kojim su Hrvati došli u ove krajeve koji teško razumiju i ostali kajkavci, a kamoli govornici današnjeg književnog standarda.

Bednjunska prakajkavica osebujan je kajkavski govor (subdijalekt) sjeverozapadnog ruba Hrvatskog Zagorja uz slovensku granicu Štajerske, uglavnom u dolini gornje Bednje između Strahinjščice i Macelja, a govori se u selima oko Bednje, Jesenja, Trakoščana i u okolnim zaselcima. Po svojoj arhajskoj fonetici, baednjunska prakajkavica je među današnjim hrvatskim govorima razmjerno bliska češkom i poljskom jeziku, pa je to vjerojatno najbliži ostatak našeg prajezika iz karpatske Bijele Hrvatske u ranom srednjovjekovlju.

Ministarstvo kulture je 2007. godine bednjanski govor proglasilo hrvatskim kulturnim dobrom i upisalo ga na Listu zaštićenih dobara, a pokrenute su i aktivnosti kojima će Bednjanci svoj materinski govor uvrstiti u nastavne programe osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.

Dragica Žimbrek – Bednjoiščico, diplomirana učiteljica, 12 godina radila je u školi na Bednje, nakon Pedagoške akademije likovne umjetnosti u Čakovcu i Učiteljske škole u Zagrebu. Aktivna je u mnogim društvima, osobito u Seljačkoj slogi, u raznim scenskim prikazima dramske grupe i u pjevačkom zboru. Nakon 12 godina učiteljskog rada, radi kao pastoralna suradnica u Biskupiji Trier, u Hrvatskoj katoličkoj misiji Koblenz, gdje je vodila hrvatsku i folklornu školu te 33 godine radila karitativno, dobrotvorno.

(foto: Općina Bednja)