Goričani prehladu liječe rakijom i čajem

U prošloj anketi pitali smo vas čime liječite prehladu, a sada za vas imamo novo pitanje.

Prehladu liječi čajem, rakijom, češnjakom i sličnim domaćim pripravcima čak 39 posto anketiranih čitatelja, dok je 26,2 anketiranih odgovorilo da se ne liječe ničime već "čekaju da ih prođe". Dodatkom vitamina i minerala 11,1 posto Goričana bori se protiv prehlade, a 7,4 posto svim što nađe u ljekarni. Tek 4,3 posto prevenira prhladu pravilnom prehranom. Dvanaest posto anketiranih odgovorilo je "sve navedeno".

Utječe li na vas pomicanje sata?

Sada je ponovno došlo to vrijeme godine kada dobivamo sat vremena spavanja "gratis" (osim ako ne radite noćnu smjenu) zbog pomicanja kazaljka. U vrijeme kada se ta odluka o ljetnom i zimskom računanju vremena uvodila imala je smisla i potrebe, no u današnje vrijeme sve su češći argumenti da to treba ukinuti, stoga vas u novoj anketi pitamo; utječe li na vas pomicanje sata?

Cijela je priča započela u vrijeme industrijske revolucije, elektrifikacije, izuma žarulja s žarnom niti, piše Zvjezdarnica.com. Razmišljalo se kako će pomicanje kazaljki satova za jedan sat unaprijed tijekom ljetnih mjeseci doprinijeti smanjenju utroška energenata, a nametnutim bioritmom pridonijeti produktivnosti te pozitivno utjecati na društvena događanja (čovjeka). Dok je prvi svjetski rat harao Europom, u Njemačkoj je prvi puta (1916.) primijenjeno ukazno, ljetno računanje vremena.

Prolazila su desetljeća, veliki broj država svijeta prihvatio je ovaj trend. Ukazno vrijeme postalo je normalno, bar do argumentiranih rasprava o njegovoj svrsishodnosti. Tada je krenuo ireverzibilni postupak, najprije "stidljivo", a zadnjih godina sve više država izlazi iz "sustava ukaznog vremena". Veliki broj afričkih država, dio južno-američkih, dalekoistočnih i indonezijskih, nikada nije pristupio "ljetnom računanju vremena". Sve je više ekonomskih i društvenih studija koje su svojim istraživanjima pokazale kako pomicanje kazaljki ne pridonosi uštedi energenata (dapače, povećava potrošnju istih), a nasilna promjena bioritma negativno utječe na čovjekov život.

Povećan je broj prometnih nesreća, povreda na poslu, neke od teških bolesti (infarkt), imaju povećanu brojnost događanja upravo u danima promjene kronološkog računanja vremena. Sve je to, uz mnogobrojne druge razloge, utjecalo na odluke velikog broja država kojima su ukazno vrijeme prepustile prošlosti. Danas gotovo cijela južna i srednja Amerika, bezmalo cijela Afrika i Azija, daleki istok, Indonezija i veći dio Australije uz par država SAD i Kanade ne primjenjuje ukazno vrijeme.

I na području Europe sve se više razmišlja o njegovom ukidanju. Naš europarlamentarac Ivan Jakovčić nedavno je prema EU dao inicijativu da se ukazno vrijeme ukine. Neke su države EU već godinama spremne na taj korak, ipak kako je prostor EU pomalo specifičan i ispresijecan dnevnim komunikacijama na svim nivoima, to bi istupanje pojedine države iz sustava prouzročilo popriličnu konfuziju.

Zamislite kaotičnu situaciju u kojoj primjerice iz Pule u 12 sati krenete prema Kopru (putovanje koje traje oko sat vremena), a tamo stignete malo prije podneva, zatim nakon niti pola sata vožnje, uđete u Trst gdje kazaljke pokazuju kako je prošlo 14 sati. Takve bi situacije jako zakomplicirale život Europljana. Imajući sve u vidu, izgledno je očekivati da će i Europa u skorije vrijeme dokinuti ukazno vrijeme. Bit će to kraj ideje koja je možda i imala smisla kada je nastala, inercijom se održala desetljećima, no danas ju pobijaju argumenti.