Ponosni Velikogoričanin Anto Joskić: Najveći san je plasman u Tokio!

Najbolji hrvatski tenisač u kolicima ponosni je Velikogoričanin! Anto Joskić je u ratnom vihoru kao petogodišnjak doživio tragediju, ostao je paraplegičar, no, to ga nije spriječilo da u životu ostvari svoje snove...

Točnije, gotovo sve snove, jer onaj najveći mu je plasman na paraolimpijske igre u Tokiju iduće godine! Financijski, ali i u svakom drugom pogledu to je izuzetno zahtjevna misija, a pomoći mu možete i Vi, svojim financijskim donacijama preko njegove CROWDFUNDING kampanje...

Za što bolji plasman na svjetskoj ljestvici najboljih potrebno je igrati što više turnira, a to od igrača zahtjeva velike novčane izdatke, pogotovo u Hrvatskoj gdje se Ante za gotovo sve mora pobrinuti sam.

Kao dijete je svoj dom pronašao u Velikoj Gorici, kasnije se preselio u Lekenik, a danas sa suprugom živi u Zagrebu, gdje smo i razgovarali s njim nakon samo jednog u nizu napornih treninga za nastavak sezone.

GORANOV WIMBLEDON = ANTIN TOKIO

Anto nam je ispričao kako je zavolio tenis i kako se pronašao u tom atraktivnom, ali izuzetno kompleksnom sportu, pogotovo za osobe s invaliditetom poput njega.

"Krenuo sam s treninzima još dok sam bio u školi. Bila je prezentacija tenisa u kolicima i to mi se odmah svidjelo. Obožavam sport od malena, uvijek sam se htio baviti nekim sportom, a iskreno nisam tada niti znao da postoji tenis u kolicima. No, od tada pa do danas sam stalno u tenisu...

"Sjećam se tog ljeta dok je Goran osvojio Wimbledon, stalno sam čekao njegove mečeve, i bas sam tada posebno zavolio tenis. Imao sam po kući plastične rekete i možda koji mjesec nakon toga sam se uključio se u klub.

"Počeo sam na Ravnicama, u Zagrebu, a možda je to tada bio i jedini klub u Hrvatskoj. Išao sam preko vikenda na treninge.

"Danas sam u drugom klubu, također u Zagrebu, jer ga u Gorici nažalost nemamo. U našem gradu sam se bavio stolnim tenisom, u Usponu, koji je super klub. Mirjana Lučić to sjajno vodi. Moja sestričina Marija Martinović također trenira i bavi se stolnim tenisom," otkrio nam je u iscrpnom i zanimljivom razgovoru Anto.

"Jedno vrijeme sam trenirao na Plemenitašu, ali lakše mi je u Zagrebu, jer su svi igrači većinom iz Zagreba i s njima mogu raditi. Ionako nas nema previše i bolje nam je kad smo svi skupa. Sad sam u TK Tigar, u reprezentaciji Hrvatske sam od svoje 16 godine i nastupio sam na 13 Svjetskih kupova, natjecanju koje je poput Davis Cupa..."

Joskić je osvojio pregršt međunarodnih natjecanja, a i glavna je karika hrvatske reprezentacije!

"Osvojio sam osam međunarodnih ITF turnira u parovima, s osam različitih partnera. U pojedinačnoj konkurenciji igrao sam u četiri finala. Dva puta na Zagreb Openu tu kod nas, jednom na Turkish Openu u Antaliji i lani u austrijskom Villachu."

San svakog sportaša je nastupiti na Olimpijskim igrama, kao što je i san svakog sportaša s invaliditetom biti dio Paraolimpijskih igara. Hrvatska još nikad u povijesti nije imala svog predstavnika na tom spektakularnom natjecanju u tenisu u kolicima.

"Najveći san su mi Paraolimpijske igre, U svakom sportu to je najjači turnir i nešto sasvim posebno. Održava se svake četiri godine i u tenisu u kolicima to je jako teško ostvariti..

"Još nikad nitko nije iz Hrvatske nije to uspio napraviti!"

Tenis u kolicima izuzetno je razvijen u svim krajevima svijeta, ITF ima posebnu seriju turnira i preko njih put vodi do Tokija.

"Na početku svibnja iduće godine gledat će se ljestvica najboljih na svijetu i mora se biti među 40 na renkingu."

"Jedna zemlja može imati najviše četiri predstavnika,, neka mjesta su osigurana za pobjednike Azijskih, Panameričkih, Afričkih igara..., koji će ionako biti u TOP 40. Oslobodit će još nekoliko mjesta i mislim kako bi moglo biti dovoljno plasirati se barem na 45 ili 46 mjesto," nada se Joskić.

Nije dovoljno samo putovati globusom nego je potrebno i bilježiti sjajne rezultate kako bi ostvario svoj san...

"Kako bi se došlo do cilja treba nastupati na puno turnira. Tenis u kolicima ima svoj Tour, kao i ATP ili WTA. Održava se preko 150 turnira godišnje, a za konačni plasman boduje se najboljih devet rezultata. Kako bi se napravio neki realan renking treba nastupiti na barem 15 turnira."

"Konkurencija je strahovito jaka, tenis u kolicima se igra u cijelom svijetu. Postoje turniri različitih kategorija, ne nosi svi isti broj bodova. Što si bolje plasiran na ljestvici možeš nastupati na jačim turnirima, gdje onda možeš i osvojiti veći broj bodova."

"Sve to je dosta financijskih zahtjevno, ali zahtjevno i u svakom drugom pogledu. No, prvo treba osigurati novce da uopće možeš uopće otići na turnire," naglasio je još jednom.

Anto je od srijede u Portugalu, gdje ga čeka prvi ovogodišnji međunarodni ITF Wheelchair međunarodni turnir, a nakon toga i reprezentativni nastup u Svjetskom kupu.

"Sezonu otvaram idući tjedan u Portugalu, a planirao sam ove godine nastupiti na možda 20-ak turnira. U godini prije Paraolimpijskih igara sad će svi željeti napraviti što više boljih rezultata, svi će loviti bodove. Cilj je do 1. svibnja 2020. godine otići između 15 i 20 turnira. Nastup u Portugalu bit će mi i priprema za reprezentaciju, jer me tamo čeka i Svjetski kup."

"U prva tri mjeseca većinom su natjecanja bila po Australiji, ali sad polako kreću turniri po Europi, tako da od travnja krećem s nastupima po Austriji, Italiji..."

S obzirom na to kakve ima uvjete u odnosu na konkurenciju, nevjerojatan je podatak da je Joskić jako blizu 50 najboljih na svijetu.

"Prošle godine najbolji plasman bio mi je 53. mjesto, a nisam čak niti ispunio kvotu od devet turnira koji mi se boduju. Nemam do lipnja nikakvih bodova za braniti, mislim kako ću ponovno uspjeti doći oko 50. pozicije."

OD SRCA HVALA SVIMA!

Crowdfunding kampanja za jedan ovakav sjajni projekt gotovo je jedinstvena u Hrvatskoj, nešto slično pokrenuli su i dečki iz Australskog nogometa...

"Ova kampanja skoro da je jedinstvena u Hrvatskoj. Vidio sam to kod drugih igrača vani i onda sam pomisli pa zašto ne bih i ja probao. I ranije su me nagovarali na to, jer novci koje mi dobivamo od Paraolimpijskog odbora i teniskog saveza nisu dovoljni za neki ozbiljan plan."

"Dobijem financija za neke minimalne uvjete i do sada sam dobivao za maksimalno pet turnira godišnje. Ove godine su obećali kako bih trebao dobiti nešto više, do maksimalno deset, ali i onda mi ostaje još deset turnira koja bih si morao sam financirati..

"A i baš im i ne vjerujem više previše. Naslušao sam se 'milijun' tih obećanja. Nažalost, sponzori nisu previše zainteresirani. Jedino imam sponzora za rekete..."

"Prikupi se nešto kroz godinu, ali to nije nešto na što bih ja mogao računati i nešto na čemu bih mogao planirati svoje nastupe," poručio je Joskić.

"Zadovoljan kako je krenula ova kampanja. Nisam očekivao da će se tako puno ljudi odazvati. Skupilo se tri tisuće eura, nekih 40-ak posto i imam još neke naznake kako bi se moglo sve realizirati. Javili su se neki ljudi, ali o tome ćemo pričati kad se sve finalizira...

"Stvarno sam zadovoljan i zahvaljujem se svima koji su donirali i koji su proširili glas o tome. Stvarno se jako puno ljudi uključilo u cijelu priču i stvarno svima od srca hvala!"

VEZAN ZA GORICU

Anto je imao težak životni put, no, uspio je prevladati sve nedaće koje su ga snašle...

"Rođen sam u Bosni i stradao sam u ratu kad sam imao pet godina. Prebacili su me u bolnicu u Hrvatsku, ovdje smo se preselili kod mog ujaka koji je već prije živio u Velikoj gorici.

Od svoje šeste godine sam ovdje, dok sam krenuo u srednju školu smo se preselili u Lekenik. No, ostao sam jako vezan za Goricu, sestra mi se udala u Velikoj Gorici, zamjenik gradonačelnika Kolarec mi je šogor, svi moji rade u Gorici...

Odrastao sam ovdje i stvarno sam više vezan za Goricu nego za Lekenik.

"Stalno sam 'visio' ovdje, jedno vrijeme i trenirao u Plemenitašu. Trenirao sam i stolni tenis, do prije tri godine u Usponu s Mirjanom Lučić, gdje je i moja sestričina Marija, koja je također u kolicima."

"Puno i rodbine i prijatelja imam ovdje!"

Anto je lani uplovio u bračne vode, a zanimljivo kako je supruga Emilly rođena u Rio de Janeiru.

SUPRUGA EMILLY IZ BRAZILA VELIKA JE PODRŠKA

"Ona je iz Brazila došla studirati u Zagreb i tako smo se i upoznali. Ne baš izravno preko tenisa, ali je sve to povezano na neki način. Moj prvi turnir u karijeri sa 16 godina je bio baš u Brazilu, na natjecanju Svjetskog kupa s Hrvatskom. Sve je to jedna neka koincidencija, sudbina...

"Naučio sam i tada neke riječi na portugalskom, i to mi je bio odličan 'ulet' kad je ona došla ovdje u Zagreb," sa smiješkom je naglasio pa dodao: 

Bila je samo šest mjeseci na razmjeni, vratila se živjeti u Brazil, završiti fakultet. Nastavili smo svoju vezu, znao sam ja otići tamo, on je dolazila ovdje i nakon četiri godine smo se lani oženili i sad živimo u Zagrebu.

DINAMO JE VELIKA LJUBAV, SVAKA ČAST GORICI

"Veliki sam Dinamovac i to mi je velika ljubav. Bio sam sad zadnje i na Maksimiru protiv Benfice. Kad god imam priliku odem na neku utakmicu.

"Nažalost, nisam mogao doći sad na dvoboj u Gorici. Znam i neke dečke iz kluba, Matija Špičić mi je dobar prijatelj. Pratim i Goricu i svaka im čast. Baš mi je drago da smo Prva liga i da igraju super. Volim stvarno sve sportove, Cibonu, Zagreb, sve pratim, ali Dinamo je najveća ljubav.

Joskić je iz prve ruke imao priliku doživjeti jedinstveno slavlje naših tenisača nakon osvajanja Davis Cupa. Dobio je poziv na prijem kod predsjednice Grabar Kitarović, koji se pretvorio u veliku feštu!

LUDNICA NA PANTOVČAKU

"Na Pantovčaku kod predsjednice je bila stvarno ludnica. Nismo očekivali da će to tamo biti takva fešta, ali bila je i muzika i stvarno smo se proveselili s dečkima.

Bilo je jako lijepo, a njima stvarno svak čast, Ostvarili su veliki uspjeh...

"Bio sam i na velikom finalu protiv Argentine u Areni, to nisam mogao prežaliti, ali sada im se nekako sve vratilo. Tad smo imali ekshibiciju na centralnom terenu, osjetio sam cijelu tu atmosferu i stvarno šteta što tada nismo slavili. Ali, moram biti iskren i reći kako su i Argentinci isto zaslužili trofej, pogotovo zbog njihovih sjajnih navijača..."

Anto se brine i za popularizaciju tenisa u kolicima u Hrvatskoj. Ove godine organizirat će i dva međunarodna turnira,

TURNIRI U ZAGREBU I UMAGU

"Jedan je u Zagrebu, na terenima TK Purger u Remetinečkoj ulici. Zagreb open od 16. do 18. lipnja. To je Međunarodni turnir iz ITF Wheelchair serije i očekujemo da će doći puno igrača, pogotovo sada u godini prije Paraolimpijskih igara. Cilj nam je da imamo što više takvih natjecanja u Hrvatskoj.

"Sretan sam što ćemo ove godine imati i turnir za tenisače u kolicima u Umagu. Bio sam tamo prošle godine, pozvali su me na jednu konferenciju, a uspjeli smo dogovoriti da imamo međunarodno natjecanje u sklopu ATP turnira u Umagu, od 18. do 20. srpnja.

"Ove godine je obljetnica 30 godina Umaga i drago nam je da ćemo i mi tamo imati svoje mjesto. Ovo je stvarno velika stvar."

"U Hrvatskoj imamo još jedan turni kojeg ne organiziram, sveukupno tri u Hrvatskoj i to je stvarno super i velika stvar za sve naše igrače."

Istaknuo nam je Anto i nekoliko ključnih problema tenisača u kolicima...

"Vjerujem da odnos s Hrvatskim teniskim savezom može biti bolji. Nama je krovna organizacija Hrvatski paraolimpijski odbor, a ne HTS, iako je to u drugim zemljama drugačije postavljeno. ITF želi da se tenis u kolicima integrira i uključi u nacionalne saveze. Jer i na međunarodnoj razini naša krovna organizacije je ITF, a ne Međunarodni paraolimpijski odbor."

"Sredstva HPO-a koja dobivamo su jako malena za tenis, koji je skup sport. Kod nas postoje razni pravilnici, gleda se tko je osvojio koliko medalja, i jedino su im bitne Paraolimpijske igre. No, u Hrvatskoj još nitko nije uspio u ovom sportu niti izboriti plasman na Igre...

Jednog dana će se i to možda promijeniti.

"Neki drugi sportovi, koji imaju drugačiju kategorizaciju i koji osvajaju medalje, dobivaju više financija. Mi smo tu u dosta nepovoljnijoj situaciji jer je teško tenis u kolicima usporediti s ostalim sportovima. To je jedini profesionalni sport kod osoba s invaliditetom!"

"Drugačija je kategorizacija naprimjer u atletici, koji su podijeljeni prema razini svog invaliditeta. Tenis u kolicima ima samo dvije kategorije, jedna su oni koji imaju oštećenja i ruku i nogu, dok su u drugoj svi ostali, koji imaju oštećenje na jednoj nozi barem 10 posto. To je jako široka kategorizacija. Na našoj renking listi, do koje se dolazi nastupima na međunarodnim turnirima i osvajanjem bodova, ima 800 tenisača. Dok u nekim sportovima, poput atletike, za svaku povredu ima druga kategorija.

"Njih možda u cijelom svijetu po kategoriji bude sedam, osam i kad netko od njih osvoji peto mjesto po našim kriterijima i pravilnicima je 'bolji' od mene koji sam na 50. mjestu na svijetu od njih 800," iskren je Joskić. 

"Nažalost gledaju se samo te brojke!"

TENIS MI JE PROMIJENIO ŽIVOT

Anto ima problema i unutar tenisa u kolicima

"Dosta sam u nepovoljnijoj situaciji. Imam jako teško oštećenje, povredu leđa. Paraplegičar sam i u nepovoljnijem sam položaju u odnosu na nekog tko ima zdrava leđa, tko ima 'smo' amputiranu nogu. Imam takvu povredu da ne mogu napraviti niti jedan trbušnjak, a netko ima potpuno zdravi gornji dio tijela i to je veliki problem. Velike zemlje odmah rade selekciju i u startu uzimaju igrače koji imaju zdrava leđa. Morat će se to kad tad promijeniti, jer ovo nije fer. Velika je to prednost, pogotovo kod servisa."

Joskić naravno ne odustaje te će svakako pokušati dosanjati svoj san...

"Puno bi značio moj plasman u Tokio i za naš sport u Hrvatskoj! Dobili bismo drugačiji tretman kod HPO-a. Ušli bismo konačno u neke paraolimpijske programe. Do sada nisam bio niti u jednom takvom programu, nisam dobi niti kune stipendija...

"Kriteriji su izuzetno nerealni. Prvi je da moraš biti među tri na Paraolimpijskim igrama. A kako kad nitko iz naše zemlje u ovom sportu još nije niti došao do tamo...

"Najniži stupanj programa je da moraš biti među 32 na svijetu, što je isto nerealno, Jer da bi u tenisu u kolicima postigao takav uspjeh ne možeš to napraviti sam. Ne mogu se sam toliko financirati, jer ta sredstva ne mogu vratiti. Ne zarađujemo novce kao na ATP-u. Netko te treba financirati da bi uopće došao do te razine."

I mi vjerujemo kako će Anto biti prvi teniač u kolicima koji će predstavljati Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama!

"Ima jako puno problema i zato je posebno bitno da netko konačno nekad i probije tu granicu i da se uspije plasirati. Možda će se tada poboljšati uvjeti i onda će se malo više i ulagati u tenis u kolicima. U Hrvatskoj nema puno igrača, jer ih jako puno odustane, kad vide koliko je to teško. Tenis je kompleksan sport, a u kolicima je još i puno teži. Nije da se ne može svladati, ali treba jako puno truda i vremena."

"Imali smo jednog potencijalno dobrog igrača, ali je vidio da u atletici može odmah dobiti stipendiju neke novce i puno ljudi ode tom nekom linijom manjeg otpora, izaberu nešto gdje imaju i neku financijsku potporu."

"Treba biti jak u glavi i to treba stvarno jako željeti. Znam to po sebi. Mogao sm odustati milijun puta. Nedostajalo je potpore, sve sam morao sam, ali nikad ne bih mijenjao tenis u kolicima. To je i najrazvijeniji sport za osobe s invaliditetom. Prošao sam cijeli svijet, toliko toga mi je tenis dao i pružio!"

"Bilo je problema, ali na neki način mi se sve to vratilo!"

"Tenis mi je promijenio život, u njemu sam od 16. godine, pronašao sam se u njemu i toliko toga mi je donio, prelijepog životnog iskustva i nikad se ne bih mijenjao," poručio nam je za kraj te se još jednom zahvalio svima u Velikoj Gorici i Turopolju na podršci:

"Pozdrav svima u Velikoj Gorici i vidimo se!"