Kako je Stanka 'otkrila' AK Turopolje: Sve je počelo nezgodom na istoj ogradi na kojoj je i Čupić ostao bez prsta...

Bila je ova 2025. godina fenomenalna za Atletski klub Turopolje, a još je impresivnije što je bila to i prva godina postojanja ovog ambicioznog velikogoričkog sportskog kolektiva, koji se istaknuo i sjajnim rezultatima, ali i vrhunskom organizacijom utrka.

U siječnju ove godine okupila se odlična ekipa sa sličnim planovima i ciljevima te je krenula u novu 'pustolovinu', jer ipak se radi o ljudima koji "zapravo po godinama i iskustvu svojih članova spada među velikogoričke sportske klubove s najbogatijom tradicijom i vrijednim rezultatima tijekom proteklih desetljeća. Članovi kluba su velikogorički trkači i trkačice koji u svojim biografijama imaju bezbrojne domaće i strane uspjehe, pobjednici su brojnih utrka i liga..."

AK Turopolje je od svog početka punopravni član Hrvatskog atletskog saveza, njegovi članovi sudjeluju i pojedinačno i ekipno u natjecanjima koje organizira HAS, no, ono što je u našem kraju još i važnije, AK Turopolje organizira utrke koje su već stekle legendarni status. Od Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja je samo nastavak Turopoljske lige trčanja koja je pokrenuta 2002. godine, preko Turopoljske lige trail trčanja po našim 'bregima' pa sve do Turopoljskog traila Ključić Brdo, koji je postao značajno trkačko natjecanje poznato diljem Lijepe naše i važan dio KontinenTrail lige.

Već je određeno kako će idući trail po Ključić Brdu biti 12. rujna 2026. godine i imate sasvim dovoljno vremena da se pripremite.

Nema predaha od trčanja niti u ove predblagdanske dane, dobar dio članova je sudjelovao u brojnim adventskim utrkama, a peto kolo TLTT-a trči se ove subote od 17 sati uoči samog Božića i to u posebnom, noćnom terminu, što će sigurno biti jedno posebno iskustvo za sve trkače koji se pojave na Ključić Brdu!

Jedan od primarnih klupskih ciljeva je u trčanje, kao zdravu aktivnost, privući što više početnika i rekreativaca, kako  bi se od njih, zajedničkim treninzima i odlascima na utrke, stvorili natjecatelji, ali s primarnim ciljem uživanja u trčanju i druženju koji ide uz trčanje, dok sami rezultat nije isključivi prioritet.

Na taj način u AK Turopolje je stiglo i više desetaka novih članova, koji su od potpunih početnika postali kompetitivni predstavnici kluba na brojnim natjecanjima diljem Hrvatske.

Stanka Hameršmit Svetličić ispričala nam je upravo jednu takvu, pomalo nevjerojatnu, ali inspirativnu priču, za sve one koji tek trebaju potrčati...

"Sve je počelo nezgodom s prstenjakom lijeve ruke, kojeg sam 'ostavila' na istoj ogradi na kojoj je i naš legendarni rukometaš Ivan Čupić ostao bez prsta u Crikvenici!"

"Očaj, jer više nisam mogla vježbati u teretani, a i s tim treninzima sam tek krenula..."

"Uglavnom, udebljala sam se više od deset kilograma i bilo je vrijeme za akciju. Točno zam da sam 6. listopada 2024. godine potrčala od bandere do bandere na goričkoj obilaznici. Otkrila sam nakon toga i Facebook grupu 'Hrvatska trči' i ljude iz Atletskog kluba Turopolje i nekako krenula. Ekipa iz kluba mi je stvarno bila velika podrška, atmosfera je od početka bila super. Pozvali su me na Ključić Brdo, gdje se održava liga, i počela sam trčati po šumi."

"Sporo, ali uporno," ispričala nam je u razgovoru Stanka, koja otkriva kako niti jedno kolo lige nije propustila i kako se ubrzo počela prijavljivati na utrke u Zagrebu i okolici.

"Krenula sam sudjelovati i u nekoliko kola KontinenTrail lige. Svaka ta utrka donosila mi je novu radost, jer sam u svakoj bila bolja od prethodne. Ali, ne samo što se tiče rezultata, nego i samog zadovoljstva. Trčanje me posve obuzelo i sada svaki put kad izađem na cestu, a pogotovo u neku šumu, osjećam kako mi se 'duša odmori' trčeći," iskreno nam je otkrila.

Naravno, naporni treninzi i upornost donose napredak: "U godinu dana sam jako napredovala. Naravno, u odnosu na sebe na početku ove priče, da ne bi bilo zabune da sam sad nekakva brza trkačica," s dozom humora nam je pojasnila.

Naravno, Ključić Brdo u cijeloj ovoj priči ima jedno posebno mjesto: "Kada bih u ovih godinu i nešto morala istaknuti najljepšu utrku to bi svakako bila naša na Ključić Brdu, koja je ove godine bila završna utrka u sklopu KontinenTrail lige. Trčala sam tzv. Poculicu, rekreativnu stazu od osam kilometara. I to po prvi puta baš tu stazu! Uživala sam u svakom koraku, vrijeme je bilo prekrasno, sunčano, ali ne pretoplo. I onaj legendarni vinograd o kojem svi pričaju, bio mi je pravi užitak. Ali, atmosfera i prije i tijekom i nakon utrke bila je nenadmašno fantastična. Toliko pozitivne ekipe, odlično pripremljena i označena staza, okrijepe da poželiš ostati na njima..."

"I bogati i zanimljivi startni paketi, divna finišerska medalja, a oni koji me poznaju, znaju koliko volim medalje," s osmijehom je dodala pa naglasila: "Nigdje ništa slično nisam doživjela, a sve su mi utrke bile lijepe na svoj način. Ipak, ova naša je zaista najljepša!"

"Posebno uživam sada u trail 'zimskoj' ligi, sada ću tu 'Poculicu' osvojiti onako 'pošteno'. Zimi je Ključić zaista divan!"

Posebno zadovoljstvo u svemu tome je kad vidiš svoj napredak, na nekoliko razina: "Uglavnom, iako trčim tek godinu dana došla sam do rezultata o kojima nisam mogla niti sanjati. Sretna sam da mogu pretrčati deset kilometara za manje od sat vremena, a sada i lakše idu i ostale dužine. Nadam se samo da neću imati problema s nekim ozljedama i da će me trčanje i dalje 'hraniti' pozitivnom energijom, kao i do sada!"

"Uz podršku svoje obitelji, kojoj sam neizmjerno zahvalna, idem dalje!"

U ovoj prvoj godini postojanja čelnik AK Turopolje je Hrvoje Mikulić, dopredsjednik je Josip Martinović, tajnik je Marijan Malčević, a velik, nemjerljiv doprinos i organizaciji i rezultatima daju i Vedrana Janjić, Jasna Mikulić... kao i ostale brojne članice i članovi...

Velika vrijednost kluba je ta istaknuta obiteljska atmosfera, a to se posebno vidi u ovim ligaškim natjecanjima, kad čitave obitelji dolaze sudjelovati, bilo u trčanju, bilo samo u hodanju. Nisu to samo nekakve brojke na papiru, čak 11 bračnih parova su članovi kluba, a sigurni smo kako će ih u godinama pred nama biti još i više, a sasvim je izgledno da će se i putem trčanja sklapati i nove ljubavi.

"U AK Turopolje je mene pozvala Jasna, a s njom sam i vježbala fitnes u GO-FIT-u kod trenera Gorana Trohe. Zauvijek ću pamtiti tu prvu utrku. Bio je to 'Ivan Starek' i to 10. studenog 2024. godine. To mi je bilo najdužih pet kilometara u životu! Imala sam osjećaj da sam trčala godinama. Na cilju su me dočekali muž i sinovi i kad sam ih pred ciljem vidjela kako navijaju za mene, kao da sam najbolja trkačica na svijetu, emotivno sam se 'raspala'. Plakala sam od sreće valjda još pola dana..."

"Još jedna utrka koju nikad neću zaboraviti je ZAR 2024. Startni paket sam pokupila dan ranije, u njemu su između ostalog bili nekakvi promo proizvodi, vitamini, magnezij i neki gel. Ujutro prije utrke, gledam ja taj mali 'gel' i odlučim ga otvoriti i lijepo namažem noge. Pomislila sam, sigurno će mi pomoći i bit će mi lakše. Ali, gel je bio nekako 'vodenast' i cijelu sam utrku bila tako 'ljepljiva'. Poslije utrke sam otkrila kako se taj gel zapravo pije. I dan danas se tome smijem," otkrila je i svoje trkačke 'početničke greške'...

"U međuvremenu sam nabavila i naočale pa sada čitam i sitna slova na ambalaži, a znam i prepoznati neke trkačke proizvode," dodala je kroz smijeh.

"Jednom sam tako u trgovinu sportskom opremom došla vratiti bocu za vodu misleći da je neispravna, a zapravo samo nisam znala tehniku ispijanja tekućine iz takve boce. Eto, takva sam vam ja trkačica," otkrila nam je još jednu veselu anegdotu. Međutim, ništa ju nije zaustavilo i Stanka je savršen primjer kako se uz malo muke i odricanja te dosta truda i rada, u životu može puno toga ostvariti.

"Ali, nije me to spriječilo da zajedno s mužem u Ravnoj Gori istrčim Mountain Madness - trail s preprekama, kao i nekoliko jako sporih polumaratona, iako još uvijek niti jedan službeni."

Inspirativna je ovo priča za sve one koji misle kako im je trčanje nedostižna aktivnost i kako to nije za njih. Najbolje je uvijek probati i onda suditi, ali uz ovakvu ekipu i pozitivnu atmosferu u Atletskom klubu Turopolje, ništa nije neostvarivo.

Jedan od glavnih dugoročnih ciljeva je kroz takvu obiteljsku 'strategiju' privući u klub i što više djece i mladih. Zaista, djeca su redovni natjecatelji u njihovim ligama, a važan dio AK Turopolje je i 'škola trčanja', kako za one najmlađe trkače, tako i za one malo starije. Svi su dobrodošli u Turopolje!

A ove subote na Ključić Brdo!