Svjedočanstva s Biblijskog bdjenja: Čitanju Svetog pisma koje je prije četvrt stoljeća pokrenula grupa laika, pridružuje se sve više mlađih vjernika, ohrabrite se i vi!

U korizmeno vrijeme, kad se kao vjernici pripremamo za proslavu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, u župi Navještenja Blažene Djevice Marije svake se godine održava Biblijsko bdjenje. Već više od četvrt stoljeća vjernici danonoćno čitaju Sveto pismo u crkvi što počinje na Pepelnicu i traje prvih nekoliko dana korizme. Poseban je to osjećaj o kojemu svjedoče naši sugrađani i kad jednom postanu sudionikom Biblijskog bdjenja, svake mu se godine uvijek iznova vraćaju.

Biblijsko bdjenje ove je godine održano 26. put, a priključilo mu se više od dvjesto čitača, ne samo s područja Velike Gorice i Turopolja već i puno šire. U Navještenje čitati dolaze vjernici iz Zagreba i drugih krajeva Hrvatske, a mnogi žele čitanje Svetog pisma pokrenuti i u svojim župnim zajednicama, onako kako je to, već poodmakle 2001. godine, na prijelazu milenija pokrenuto u našoj Velikoj Gorici.

-Priča je počela na pomalo duhovit način. Okupilo se nas nekoliko muškaraca i ideja je bila, s obzirom na to da je prva Crkva počela s muškarcima, a danas su u crkvenom životu aktivnije žene, da mi muškarci damo svoj doprinos u župnoj zajednici, da nešto pokrenemo – priča nam gospodin Božidar Prosenjak, koji je uz gospodu Marijana Bušića i Jurja Sušu bio jedan od idejnih začetnika i pokretača Biblijske zajednice Župe Navještenje koja je pokrenula Biblijsko bdjenje.

(foto/ilustracija: Patrik Macek/Pixell)

Počeli su se sastajati kao laici, najprije u dvorani „Nazaret”, pa u obiteljskim kućama, a kasnije se zajednica počela širiti. Susreti su bili jednom tjedno, pa sve češće.

-Pročitali bismo jedan dio iz Biblije i razgovarali o tome. O tome što nas se dojmilo, što smo doživjeli čitajući i na što nas pročitano potiče – kaže gospodin Prosenjak.

Na njihovim susretima pridružio bi im se i tadašnji župnik vlč. Josip Frkin koji je govorio o svojim svećeničkim iskustvima.

-Cijenili smo njegov blagoslov. Smatrali smo da, kad naša okupljanja blagoslovi Bogu posvećena osoba, ona dobiju dodatnu vrijednost. Okrenuli bismo se leđima jedni od drugih i blagoslivljali bismo naš grad, Veliku Goricu – ispričao nam je Božidar Prosenjak istaknuvši kako je okupljanje župljana iznjedrilo tri značajna događaja koja su obilježila povijest župe Navještenje.

Pokrenut je zajednički list svih velikogoričkih župa „Navještenje” u kojem su zabilježena bila sva bitna događanja na crkvenom planu u tome razdoblju. U to doba započelo je i stvaranje knjige o mons. Josipu Frkinu pod nazivom „Sretan sam što sam svećenik”, autora Božidara Prosenjaka koja je objavljena 2013. godine.

-Njegova veličina je bila u tome što ljudima nije stavila zapreke. To stoji iza svih velikih ljudi koji otvaraju prostore za djelovanje – kaže danas o mons. Frkinu, autor njegove biografije g. Prosenjak. Tako je bilo sa svim vrijednim djelima koje su pokretali članovi Biblijske zajednice, a na prijelomu milenija i Biblijsko bdjenje.

-Biblijsko bdjenje je Božje djelo, jer sve veliko što se događa je Božje djelo, a mi smo tu bili samo izvođači. Kako se u Bibliji kaže „Sluge smo beskorisni”. Ljudi su čitanje Biblije prihvatili, a onda se javila potreba da Biblijsko bdjenje dobije institucionalnu podršku pa je osnovana Biblijska grupa koja stoji iza toga u organizacijskom smislu – rekao je g. Prosenjak.

(foto: Biblijsko bdjenje 2025. - jubilej 25 godina Bdjenja u župi "Navještenje", Snježana Kirinić Grubić)

Ta grupa djeluje neprekidno 26 godina, a zanimljivo je da se nikad nije dogodilo da se njezini članovi ne bi sastali, pa čak i u doba pandemije, ističe g. Prosenjak. Priključivali su joj se vjernici iz drugih župa, iz okolice iz Zagreba i počeli pokretati slične susrete u svojim sredinama.

Snažnu podršku Bdjenje je imalo od svih svećenika koji su došli i nakon Josipa Frkina, a dan danas ono se nastavlja uz čvrstu i svesrdnu podršku i vodstvo župnika vlč. Norberta Ivana Koprivca.

Biblijsko bdjenje je od prve godine izazvalo velik interes zajednice.

-Na samim počecima je bilo toliko čitača da smo morali ponoviti da ne bi bilo razočaranih pa se Novi Zavjet čitao dva puta kako bi svi došli na red – ističe Prosenjak dodajući kako je danas lijepo vidjeti sve više mladih sugrađana koji se pridružuju Bdjenju.

No nije svima bilo lako stati za govornicu i čitati. Trema, nesigurnost, strah od javnog nastupa bili su prisutni, no sve to odagnalo je prisustvo Božje ljubavi i Duha Svetoga, o čemu svjedoče naši brojni sugrađani.

Marija: "Najvažnije je da Biblija više ne "skuplja prašinu""

-Kad stanete tamo srce udara kao ludo, noge se žele odsjeći, no uvijek se dolazi s poštovanjem na to mjesto, pogotovo usred noći, u tišini. Tada, kad čujete da netko čita, to je poseban osjećaj – priča nam naša sugrađanka Marija Čatalinac.

U Biblijskom bdjenju sudjeluje posljednjih šest godina, uvijek s nekom nakanom, posebno da cijela obitelj ostane u vjeri.

-Biblija je knjiga koju svi imamo doma, no to je knjiga koja na žalost kod većine "skuplja prašinu". I kod mene je bilo tako, no uključivanje u ovu inicijativu je kod mene potaknulo želju za čitanjem i proučavanjem. Čitam Bibliju i doma, pokušavam je svojoj djeci približit na način na koji mogu razumjeti – kaže nam Marija.

Primijetila je da ima sve više mlađih koji se odlučuju uključiti u Biblijsko bdjenje, jer upravo na mladima svijet ostaje, pa tako i ova inicijativa ima budućnosti dok se mladi uključuju.

-Osobni poziv i iskustva je bitno prenijeti drugima, jer nisu ljudi svjesni koje sve darove nosi Biblijsko bdjenje. Zato je moja poruka, kako Evanđelje kaže na više mjesta:„Ohrabrite se”– poručuje svima.

Sve više mladih čitača

Među mlađim čitačima je Damir Zobec kojem je ovo bila druga godine za govornicom. A Bibliju je čitao u noćnim satima.

-Tišina, spokoj, mir, kao da Božja riječ bolje dopire do mene, nego na misi ili kad čitam kod kuće. Ipak je drugačije kad ste tako u crkvi na miru, u blizini s Bogom. Osjećate se prosvijetljeno, Božja riječ dopire do vas – priča nam Damir.

Prožimaju ga osjećaji poštovanja, a onda mira i spokoja.

-Spokoj i mir osjećate, a opet dali ste mali dio sebe. Nije mi ni malo bilo teško otići tamo u gluho doba noći. Smatram da bismo svi trebali dati svoj doprinos kao župna zajednica. Velika smo župa, ima nas 12 000. Kad bismo svi dali svoj doprinos u aktivnostima župe bilo bi nam svima bolje – rekao nam je Damir.

-Nakon svakog čitanja odlazim sretna i zadovoljna – kaže nam Elvira Matijević koja u Biblijskom bdjenju sudjeluje već 16 godina.

-Godinama se vraćam Biblijskom bdjenju jer mi donosi radost i blagoslov i u trenutku čitanja postanem dio sadržaja koji čitam , kao da sam u tom vremenu i prostoru, a primjećujem i aktualnost božje riječi u sadašnjem vremenu – rekla nam je Elvira koja je ove godine čitala Muku Gospodnju.

-Čitajući Muku Isusa Krista na Golgoti i izgovarajući njegove riječi, prolazile su mi misli o žrtvi našeg Spasitelja koji se žrtvovao iz ljubavi i razmišljala sam o sebi i o predanju u Božju volju u svom životu – dodala je.

Anri: "Ne odričite se, uzmite Bibliju u ruke"

Anri Targuš također se Biblijskom bdjenju priključio prošle godine. Kaže nam da ne prođe dan bez molitve krunice u njegovoj obitelji i tako već 15 godina.

-Krunica je bila najmoćnije oružje u ratu, a sada je i u miru. U našem domu nema više prepirke, podizanja tonova, sve rješavamo mirno, a tome doprinosi molitva, svakodnevna molitva krunice – kaže nam Anri.

U njegovoj obitelji redovito se čita i Sveto pismo, a čitanje u crkvi duhovno ga obogaćuje.

-Bilo je treme, no kad sam ušao u crkvu i počeo čitati prožela me posebna energija i bio sam ispunjen mirom i snagom. Pola sata čitanja mi je prošlo kao pet minuta. Bio sam prožet Duhom Svetim – kaže Anri i dodaje:

-Biblijsko bdjenje je blagoslovljena tradicija, sa željom da se proširi i na druge župe. Pita me prijatelj čega da se odrekne u korizmi? Savjetujem mu da uzme Bibliju i čita Božju riječ, to je najbolje što može učiniti.

Mali koraci, male žrtve ono su što nas mijenja, što nas potiče da budemo bolji ljudi, bolji prema bližnjima u svome okruženju, a onda i prema svima drugima. Upravo je to bit Biblijskog bdjenja i poticaj da se Božja riječ uzme u ruke, da joj dopustimo da dopre do naših srdaca i da ih mijenja.

-Sitnim žrtvama, prihvaćanjima neugodnosti, pokazujemo da imamo volju i želju mijenjati se. To objašnjava i smisao ovog, da kažemo „svetočaštva”, kao otkupiteljskog čina – rekao nam je za kraj Božidar Prosenjak.

Neprekidno čitanje Svetoga pisma 2008. zaživjelo je u Rimu kada je čitanje započeo Sveti Otac Benedikt XVI. Za tu prigodu, u materijalima biskupske Sinode o Božjoj riječi koja se tada odvijala, istaknut je prijedlog velikogoričke Župe Navještenja da se uvede blagdan Riječi Božje. Velikogorička župa, posebice Biblijska zajednica ponosna je što je dala svoj doprinos u uvođenju tog blagdana. A najveća je želja da se ono nastavi istim žarom kao i na samim počecima. Sudeći po broju čitača, njihovim svjedočanstvima i sve većem interesu mladih, Sveto pismo od korica do korica čitat će se danonoćno tijekom korizme i u godinama koje dolaze.