Rana intervencija čini razliku: Zašto ne treba čekati s logopedskom procjenom pojašnjava stručnjakinja Martina Galeković

Razvoj govora i komunikacije jedan je od ključnih pokazatelja djetetova ukupnog razvoja, a sve je više roditelja koji se pitaju kada je pravi trenutak potražiti stručnu pomoć. O važnosti rane intervencije, čestim mitovima o govorno-jezičnom razvoju, odgodi polaska u školu te izazovima s kojima se struka danas susreće razgovarali smo s logopedicom Martinom Galeković iz Mraclina koja iz svakodnevne prakse donosi jasne odgovore i korisne savjete za roditelje.

Rana intervencija jako je važna ako kod djeteta prepoznamo odstupanja u razvoju. Kako roditelji mogu prepoznati da je potrebna intervencija stručnjaka – logopeda?

Rana intervencija vrlo je važna jer omogućuje pravodobnu podršku djetetovu razvoju. Roditelji mogu primijetiti potrebu za procjenom logopeda ako se razvoj govora i komunikacije ne odvija očekivanim tijekom. U urednom razvoju oko prvog rođendana javlja se prva riječ sa značenjem. Već oko 18 mjeseci djeca mogu početi spajati dvije riječi u jednostavne dvočlane iskaze, poput svojevrsnih dječjih rečenica od dva člana. Između druge i treće godine govor postupno postaje glavni način komunikacije, dok se geste koriste sve rjeđe. Znakovi za zabrinutost mogu biti ako dijete ne koristi riječi, ne spaja riječi u iskaze, teško razumije jednostavne naloge, ne odaziva se na vlastito ime, slabo uspostavlja kontakt
očima ili pokazuje mali interes za komunikaciju s okolinom. Važno je naglasiti da dolazak logopedu ne znači odmah dijagnozu, nego priliku za procjenu, savjetovanje i pravodobnu podršku djetetu i roditeljima.

Često čujemo da je prerano za bilo kakvu procjenu, međutim tome nije tako. Ranija uključenost u logopedsku terapiju donosi i brže rezultate? S koliko godina djeca već mogu krenuti na vježbe?

Često se može čuti da je za logopedsku procjenu prerano, no to nije točno. Procjena se može napraviti već u vrlo ranoj dobi, čim se uoče odstupanja u komunikaciji ili jezično govornom razvoju. Ranija uključenost omogućuje pravodobnu podršku i često dovodi do bržih i boljih rezultata. Važno je naglasiti da rana procjena ne znači uvijek i početak redovitih logopedskih vježbi. U nekim slučajevima dovoljne su smjernice i savjetovanje roditelja uz praćenje djetetova razvoja od strane logopeda. Ponekad je, ovisno o teškoćama, potrebno uključiti i dodatne pretrage ili druge stručnjake. U redovitu logopedsku terapiju djeca se najčešće uključuju od druge godine nadalje, možda najviše od treće godine nadalje, kada su razvojno spremna za strukturiraniji oblik rada. Cilj je uvijek prilagoditi pristup djetetovim potrebama i osigurati mu najboljumoguću podršku u razvoju komunikacije i govora.

Dječaci su lijeni pa kasnije počinju govoriti u odnosu na djevojčice. Mit ili istina?

Znanstvena istraživanja pokazuju da dječaci u prosjeku mogu nešto kasnije početi govoriti u odnosu na djevojčice, ali razlike su male i odnose se na prosjeke, a ne na svako pojedino dijete. Dječaci nisu „ljeniji“, već se razvoj jezika, kao i ostalih razvojnih područja, odvija individualnim tempom. Istraživanja upućuju na to da djevojčice u ranoj dobi često imaju blagu prednost u rječniku i ranoj jezičnoj produkciji, no te se razlike s vremenom uglavnom smanjuju i nemaju dugoročan značaj. Kada gledam sastav po spolu svojih klijenata zastupljena su podjednako oba spola.

Budući da bi djeca sve glasove hrvatskog jezika trebala usvojiti do otprilike 5. godine, najčešće tek u predškolskoj dobi roditelji potraže stručnu podršku da isprave nepravilnosti do škole. Je li to „gašenje požara“ prije procjene za školu i je li tada već pomalo i kasno?

To se u praksi često doista događa i može se opisati kao svojevrsno „gašenje požara“ uoči polaska u školu. Iako se smatra da bi djeca većinu glasova hrvatskog jezika trebala usvojiti do otprilike pete godine, važno je naglasiti da se pravilna artikulacija pojedinih glasova očekuje već ranije, otprilike između četvrte i četvrte i pol godine. Upravo u toj dobi postaje jasno koji se glasovi još ne izgovaraju pravilno i tada je optimalno vrijeme za započeti s vježbama izgovora. Predškolska dob svakako nije prekasna za uključivanje u logopedsku terapiju, no raniji dolazak omogućuje više vremena za rad, postupnije usvajanje pravilnog izgovora i manji pritisak pred polazak u školu. Pravovremeno uključivanje u terapiju pomaže da se teškoće u izgovoru riješe na vrijeme te da dijete u školu krene sigurnije i spremnije, osobito ako još uz vježbe izgovora potrebno raditi i pripremu za školu, razvoj fonološke svjesnosti ili postoje neke druge dodatne teškoće. Postoji nešto što se zove razvojna linija glasova.

Svjedoci smo sve većeg broja odgode djece u školu. Razlozi su najčešće upravo odstupanja u govoru te emotivna nezrelost. Kako komentirate te podatke koji su iz godine u godinu sve veći?

Sve veći broj odgoda polaska u školu može se povezati s većom osviještenošću roditelja o djetetovu razvoju i zahtjevima koje škola donosi. Roditelji, osobito oni koji već imaju stariju djecu i iskustvo sa sustavom obrazovanja, često su oprezniji i pažljivije promatraju je li dijete spremno za školu. Današnji roditelji u velikoj su mjeri uključeni u školovanje svoje djece i žele donijeti odluku koja će biti u najboljem interesu djeteta. Važno je da se odluka o polasku u školu donosi timski i uz multidisciplinarni pristup, koji najčešće uključuje logopeda, psihologa i neuropedijatra. Takva suradnja omogućuje cjelovit uvid u djetetove komunikacijske, emocionalne i opće razvojne sposobnosti. Ipak, u praksi se događa da roditelj ima posljednju riječ i odluči hoće li dijete krenuti u školu ili će se odgoditi polazak. Upravo zato je važno otvoreno razgovarati, razmjenjivati stručna mišljenja i zajednički donositi odluke, kako bi se djetetu osigurali najbolji mogući uvjeti za uspješan početak školovanja.

Stručna podrška u vrtićima je minimalna. Kome se roditelji trebaju obratiti ako posumnjaju u odstupanja u govoru?

Ako roditelji posumnjaju na odstupanja u govoru ili komunikaciji, važno je da ne čekaju i da potraže savjet stručnjaka. Prvi korak često je pedijatar, koji može procijeniti situaciju i po potrebi izdati uputnicu za daljnju obradu. Prema mom iskustvu u praksi vrlo često upravo odgojitelji i stručni suradnici u vrtiću prvi primijete odstupanja i roditeljima predlože logopedsku procjenu, jer dijete svakodnevno promatraju u skupini vršnjaka. Ako roditelji imaju sumnju, a ne žele čekati ili nemaju mogućnost brze procjene kroz sustav, mogu se obratiti i logopedu privatno te zatražiti stručno mišljenje. Takva procjena može roditeljima dati jasnije smjernice – treba li djetetu logopedska terapija,
savjetovanje, praćenje ili dodatne pretrage. Najvažnije je da roditelji znaju da traženje stručnog mišljenja ne znači odmah terapiju, već predstavlja prvi korak u razumijevanju djetetovih potreba i pružanju pravodobne podrške.

Logopeda je premalo u odnosu na djecu kojoj je stručna pomoć potrebna. Kako to komentirate?

Nedostatak logopeda u odnosu na potrebe djece problem je koji je prisutan već dulje vrijeme i sve je izraženiji. Broj djece s teškoćama u govorno-jezičnom razvoju raste, dok sustav često nema dovoljno kapaciteta da pravodobno odgovori na te potrebe. To rezultira dugim listama čekanja i otežanim pristupom ranoj stručnom pomoći. U takvim okolnostima posebno je važno što ranije prepoznati teškoće, kako bi se dijetemoglo uključiti u praćenje, savjetovanje ili terapiju u trenutku kada je to najpotrebnije. Također, važno je jačati suradnju između zdravstvenog i odgojno-obrazovnog sustava te ulagati u dostupnost logopedskih usluga, osobito u ranoj i predškolskoj dobi.

U srpnju 2025. stupio je na snagu Zakon o logopedskoj djelatnosti kojim se reguliraju pitanja vezana uz obavljanje logopedske djelatnosti, uključujući standard obrazovanja, dužnosti i odgovornosti logopeda te nadzor nad obavljanjem logopedske djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Koliko vama logopedima to znači?

Stupanje na snagu Zakona o logopedskoj djelatnosti predstavlja važan iskorak za struku jer prvi put jasno regulira obrazovanje, odgovornosti i način obavljanja logopedske djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Za logopede je to značajan korak prema većem profesionalnom priznanju i jasnijem okviru rada. U ovom trenutku struka je u fazi iščekivanja, budući da je prema Zakonu predviđeno osnivanje Komore logopeda. Upravo će Komora imati ključnu ulogu u donošenju smjernica za rad, zaštiti struke i korisnika usluga te nadzoru nad obavljanjem logopedske djelatnosti. Očekuje se da će to doprinijeti ujednačavanju prakse, većoj sigurnosti u radu i boljoj zaštiti kako logopeda, tako i djece i obitelji kojima se pružastručna podrška. Zakon stoga predstavlja temelj, a njegov puni značaj osjetit će se nakon uspostave svih predviđenih mehanizama i institucija.

Treba naglasiti da svoje znanje nadograđujete stalno.

Završetak fakulteta tek je početak rada u logopediji. To je struka koja traži stalno učenje, dodatne edukacije i ulaganje u vlastito znanje. U logopediji se stalno pojavljuju nova istraživanja i nove spoznaje o razvoju govora, jezika i komunikacije, a važno je da logopedi svoj rad prilagođavaju tim saznanjima, znanstvenim spoznajama. Stjecanje diplome samo je početak rada koji podrazumijeva kontinuirano stručnousavršavanje i praćenje suvremenih pristupa, kako bi se djeci i obiteljima mogla pružiti najbolja moguća podrška.

Kako ste se vi odlučili upravo za ovu djelatnost i koliko vas ona ispunjava?

Za logopediju sam se odlučila pri završetku gimnazije, uz veliku podršku roditelja. Zanimale su me društvene znanosti i tražila sam područje koje povezuje jezik, komunikaciju i psihologiju. Logopedija mi se tada činila kao prirodan izbor jer objedinjuje ta znanja i ima jasnu i konkretnu primjenu u radu s djecom i obiteljima. Ovaj me posao u velikoj mjeri ispunjava jer omogućuje vidljiv doprinos djetetovu razvoju, a svaki mali pomak u komunikaciji za mene predstavlja veliki uspjeh. Također, važan mi je i aspekt fleksibilnosti, jer imam mogućnost samostalno organizirati raspored i uskladiti poslovne obveze s privatnim, odnosno obiteljskim životom, što dodatno doprinosi zadovoljstvu u ovom poslu.

Radim uglavnom individualno jer je to želja roditelja. U ponudi imam i grupne logopedske vježbe i povremeno radionice za pripremu za školu, to je po dogovoru i formiranju skupine (3 ili 4 djece).
Adresa u Mraclinu je Braće Radića 53, Mraclin.