OPG Huzjak 35 godina na gradskoj tržnici: Uloženi trud i kvalitetne proizvode prepoznaju generacije Velikogoričana

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Huzjak iz Bapča punih 35 godina opskrbljuje Velikogoričane najboljim, domaće uzgojenim povrćem. Rajčice, tikvice, krastavci, paprike, mahune... i brojne druge vrste povrća, ovisno o sezoni, možete pronaći uvijek svježe na njihovom štandu. Danas je OPG Huzjak, u vlasništvu Ivane Sremić, jedno od najdugovječnijih OPG-ova s dugogodišnjim stažem na gradskoj tržnici.

Svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pokrenuli su početkom devedesetih godina. Ivanina majka i otac do tada su radili u Agrariacoopu u Velikoj Gorici, tvrtki koja se bavila proizvodnjom sjemena, sadnog materijala i cvijeća koje je isporučivala na području cijele bivše Jugoslavije. Devedesetih godina tvrtka je otišla u stečaj, a bračni par Huzjak okrenuo se vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji. Zemlje su imali, a gdje ima plodne zemlje ima i ideja. Sadili su, obrađivali, i ubirali plodove svoga rada. Krenuli su ih prodavati na velikogoričkoj tržnici i posao se, malo pomalo, razvijao, priča nam obitelj Huzjak.

Došle su i ratne godine, no proizvodnja nije stala. U svoju su zemlju ulagali, podigli i otplatili dva kredita, i među rijetkim OPG-ovima iz toga vremena opstali na gradskoj tržnici do današnjeg dana, punih 35 godina.

-Na našoj tržnici smo od prvog dana, a dobili smo i mjesto na zagrebačkoj Zelenoj tržnici gdje danas imamo svog kooperanta. Dio robe prodajemo u Zaprešiću, no 90 posto robe proda se na goričkoj tržnici – kaže nam Ivana.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje su pokrenuli njezini roditelji, preuzela je u potpunosti prije dvije godine, no Ivana je u poljoprivredi od svoga djetinjstva.

-Nakon škole sam počela raditi u jednom trgovačkom centru, no nakon tri godine shvatila sam da je moj život ovdje, na našim poljima i u plastenicima. Imala sam 8 godina 1991.g. kad smo počinjali, cijeli život sam u tome – priča nam Ivana i prisjeća se:

-To su bila vremena – ljeti svi na kupanje i na more, a brat i ja uz naš stari orah sortiramo paradajz.

Uz rajčicu sadila se paprika, grah, luk, salata, rotkvica, zelje, patlidžani i grašak.

- Danas grašak nemamo jer sam se kao dijete zasitila trijebljenja vreća i vreća graška – kaže nam Ivana uz smijeh.

-Na samom početku povrće smo vozili i za Dalmaciju. Bila su to druga vremena. Imali smo polja paprike i dnevno brali sto vreća, sve je išlo na Zelenu tržnicu i dalje. Bilo je puno robe i puno je se prodalo. Nismo imali problema s plasmanom i prodajom, a nemamo ni danas – dodaje Ivana.

Suživot s prirodom

Rat, krediti, pandemija – izazovi su za svakog čovjeka, a kamoli za poljoprivrednika. Brojni koji su, kao i obitelj Huzjak željeli raditi na polju i pokrenuli svoj OPG, nisu uspjeli opstati.

-Mi smo 35 godina preživjeli. Bilo je dana kad smo skupljali žute lipe za kruh, a onda kad krene sezona može se pristojno živjeti. Problemi su nam bili veliki krediti koje se trebalo otplatiti za plastenike i opremu tako da smo dugo godina radili, kako se kaže - smo za banku – govori Ivana.

No unatoč svim izazovima, nisu odustali, a krvav fizički posao poljoprivrednika ne bi mijenjali ni zašto. Dan im započinje ranom zorom kada obilaze svoje kulture, vode brigu o njima. Suživot je to s prirodom, biljkama, povrćem – posao koji se, da bi se radio kvalitetno, kažu nam, mora voljeti.

-Ne može se to raditi bez ljubavi. Ako ne voliš to što radiš ne ide – dodaje Ivana.

Generacije Velikogoričana - njihove stalne mušterije

Puno su truda i vremena uložili u svoj OPG da ne bi i nakon 35 godina nastavili raditi istim žarom kao i nekad. Mušterije to prepoznaju. Generacije Velikogoričana navikle su dolaziti na tržnicu i kupovati njihovo svježe povrće.

-Trenutno je sezona rajčica, krastavaca i paprika pa ima toga. U proljeće imamo rotkvice, salate i mladog luka za cijelu Zagrebačku županiju. Paradajz rano sijemo pa imamo posla oko njega cijele godine. Najranije s njime krenemo, a tu su i tikvice – kaže nam Ivana.

Njihovo poljoprivredno gospodarstvo u Bapču proteže se na 5000 kvadrata pod plastenikom te oko 2000 kvadrata na otvorenom zemljištu. U Ščitarjevu Ivana ima još tri plastenika te 3000 kvadrata na otvorenoj površini. Ondje za sada sadi samo šparoge te zemlju priprema za proizvodnju drugih kultura.

Obiteljski posao

U proizvodnju povrća uključena je gotovo cijela obitelj. Uz Ivanu, na poljima rade njezin otac, svekrva i kći Anastazija koja i studira agronomiju pa će, nadaju se, jednog dana nastaviti obiteljski posao, kao što je to prije dvije godine učinila Ivana.

-Najljepši dio posla mi je rad s biljkama, to sam oduvijek radila. Sada kad mama više ne može, preuzela sam i prodaju na tržnici – kaže nam.

Slavica Huzjak na tržnici od prvog dana

Svoj cijeli život OPG-u posvetila je Ivanina majka Slavica koja je nakon operacije kralježnice otišla u zasluženu mirovinu. No, gospođu Slavicu poznaje cijela Gorica. Više od 30 godina, svoj radni vijek, osim na poljima i pod plastenikom, provela je na štandu velikogoričke tržnice. Zato se i, kad se jednog vikenda vratila na tržnicu da zamijeni kćer, pred njenim štandom ubrzo stvorio red od 30 ljudi.

-Poznajem 99 posto Goričana, mala je to sredina. A kad provedete 35 godina na tržnici od jutra do mraka teško je da nekoga ne znate, niti da ljudi ne znaju vas – kaže nam gospođa Slavica i prisjeća se samih početaka, nekadašnje tržnice za koju ju vežu samo lijepa sjećanja.

-Najljepše je bilo na prvoj, staroj tržnici. Bilo je nas šest, sedam proizvođača i međusobno smo se nadopunjavali. Ja sam imala papriku, paradajz, krastavac, kolega pored mene salatu, krumpir, nešto drugo i tako redom... A toga danas više nema – kaže Slavica sa sjetom:

- Jako mi nedostaju ti dani, ta sloga i prijateljstvo. Sad je ipak drugačije.

Bilo je nekad, kažu nam, više prodavača koji su bili i proizvođači, a na tržnici se prodavalo sezonsko povrće. Danas se, za razliku od tih vremena, u svako doba godine može nabaviti bilo koje povrće i voće. Velik je utjecaj trgovačkih lanaca i na tržnice. Uvoz stranih proizvoda veći je nego ikada, no ljudi koji traže kvalitetno i domaće, znaju dobro kome se obratiti.

U doba korone razvozili povrće kupcima

Povratak tržnicama primijetio se nakon pandemije, nakon zatvaranja trgovačkih centara u doba lock downa. Iako niti tržnice nisu radile, OPG Huzjak organizirao je dostavu svojih proizvoda kupcima prema narudžbi.

- Ne ponovilo se – kažu danas. Iako im je bilo drago da velik broj ljudi traže njihovo povrće, toliku količinu narudžbi bilo je vrlo teško izvršiti.

- Ljudi su naručivali ogromne količine povrća. Najteže je bilo pred sam Uskrs. Brali smo robu, prali je, pakirali i vozili na adrese. Bilo je preko 200 narudžbi u jednom danu – ispričali su nam.

Nakon korone, ljudi su se vratili na tržnice. A stalne mušterije i dalje su ostale vjerne proizvodima koji su zdravi, kvalitetni i kupljeni od samog proizvođača.

-Gorica se širi, ima puno novih zgrada i novih obitelji koje su se tek doselile pa nam nova lica dolaze na tržnicu. Ima onih kojima je odlazak na tržnicu ritual... Na tržnici vi pričate sa svima i sve doznate– opisuje nam Ivana naš plac.

S istim žarom u novih 35 godina

Velikogorička tržnica se uskoro seli van tržnog centra, a prodavači nisu presretni što se to odvija u srcu sezone. Ipak, vjeruju da se to neće previše odraziti na prodaju koja će se od 1. srpnja, naredna tri mjeseca, odvijati na prostoru kod Muzeja Turopolja. Na stari prostor trebali bi se vratiti nakon što se izvrše radovi na uređenju nadstrešnice tržnice.

Iz OPG-a Huzjak vjeruju da zbog promjene prostora neće imati problema s prodajom. Stalne mušterije njihov će štand pronaći na novoj lokaciji i kao svih ovih 35 godina na goričkoj tržnici, nastavit će građanima nuditi zdrave, domaće proizvode, uzgojene s puno pažnje i ljubavi prema poslu kojim se desetljećima bave i u kojem su, unatoč brojnim izazovima opstali.

-Nitko se na poljoprivredi nije obogatio. Ali se od poljoprivrede može pristojno živjeti. Zadovoljni smo, radimo i sretni smo kad su zadovoljne i naše mušterije. Fizički je to zahtjevan posao, ali ga radimo s ljubavlju i tako ćemo i dalje – rekla nam je za kraj Ivana Sremić.

Kad sljedeći put odete na gradsku tržnicu, zastanite pored njihovog štanda – pored plodova njihova rada uzgojenih i ubranih s puno truda i ljubavi. Plodova koji već 35 godina prolaze put od njihova polja do vašeg stola.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)