Koracima spajaju Veliku Goricu i Međugorje: Goranu Ivančiću na 22. hodočašću pridružio se sugrađanin Antonio Svekrić

Od Velike Gorice do Međugorja na svoj 22. hodočasnički put krenuo je 17. listopada, naš sugrađanin Goran Ivančić. Na cilj se nada stići uoči samog blagdana Svih svetih ovaj petak. Telefonom smo ga uhvatili nedaleko Imotskog u kojem planira prenoćiti i provesti dan.

-Stižemo danas u Imotski, sutra ćemo biti u Drinovcima, a u petak smo u Međugorju – govori nam Goran.

Na hodočašće se uputio nešto kasnije od uobičajenog. Tradicionalno iz Velike Gorice kreće put Međugorja svake godine nakon zavjetnog hodočašća u Mariju Bistricu, no ovog puta to nije mogao zbog zdravstvenih poteškoća.

-Uz Božju pomoć bolest je prošla pa smo na put krenuli nešto kasnije – dodaje Goran.

Ove godine ne pješači sam, uz njega je suputnik, također Velikogoričanin Antonio Svekrić, 34-godišnjak iz Male bune, kojemu je ovo prvo tako veliko hodočašće.

-Uz svoje životne probleme krenuo sam redovito na svete mise i ispovijedi, a ovo hodočašće bio je kao jedan poziv da se iskreno pokajem za sve svoje grijehe – kaže nam Antonio.

Pješačiti silne kilometre nije nimalo lako. Do sad je imamo problema s ligamentima i bolovima u nozi no kaže nam da je vjera u Gospodina to odagnala.

-Hodočastio sam u Mariju Bistricu ove godine, nije bilo bolova, a ovdje me Gospodin stavio u kušnju hoću li se osloniti na Njega ili ću ići svojim snagama. Dok se oslanjam na Njega nema više bolova – priča nam Antonio.

- Ovo je jedno predivno iskustvo koje ću nadam se nastaviti. Stječem nova prijateljstva, iskrena, ljudi koji nas ne poznaju lijepo nas ugoste. A želim i da ovaj moj hod bude poticaj mladima na ovakav put – kazao nam je.

Antonio je jedan od suputnika koji su svih ovih godina hodali uz Gorana i svojim koracima spojili rodnu Veliku Goricu s poznatim svetištem. Vrijeme ih služi, iako su jutra hladnija, sunce ih na putu obasjava i grije.

-Tko nije zimogrozan, ovo je za njega idealno vrijeme. Ruta nam je klasična, Karlovac, Slunj, Korenica, a slučajno se „potrefilo” da ćemo na blagdan Svih svetih stići u Međugorje, tako je Gospodin providio – ističe Goran.

Kiša ih je pratila oko Gračaca, Knina i Vrlike. Stvari su im se namočile i teško im je bilo nositi prtljagu natopljenu vodom. No i to je prošlo, nisu se prehladili kao i ni prijašnjih godina unatoč svakakvim vremenskim prilikama i neprilikama.

-Bog sve okreće na dobro onima koji Ga ljube – ponavlja Goran.

Goran će uvijek reći da su mu prva hodočašća bila najteža bez obzira na to što je bio mlađi, danas hodočašća doživljava kao svoje duhovne vježbe, a svako ima posebnu nakanu:

-Nakana ove godine je da Gospodin promijeni mene, jer vidim koliko sam slab, ranjen koliko imam dvostruke kriterije za sebe i za druge. U tim spoznajama mi najviše pomažu crkvena zajednica Neokatekumeni te moja hodočašća – kaže Goran.

-Ponizna osoba koja ima ljubavi, vapi Gospodinu i Gospodin ga čuje i izbavlja iz svih tjeskoba, kaže Sveto pismo – reći će Goran i poslati poruku svima da u tom duhu ljube Gospodina.