Izazovi i uspjesi: Salih Huremović o vođenju bošnjačke zajednice u Zagrebačkoj županiji

Bošnjaci u Zagrebačkoj županiji čine značajnu i aktivnu nacionalnu manjinu koja se kontinuirano bavi očuvanjem vlastitog identiteta, kulture i jezika. Ukupno ih je oko 4.000, s najvećom koncentracijom u Velikoj Gorici gdje ih živi oko 850. Na čelu ove zajednice, već drugi mandat, nalazi se Salih Huremović, dugogodišnji aktivist i vojni veteran, koji u svojoj ulozi predsjednika Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Zagrebačke županije i Velike Gorice, predsjednika Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te predsjednika Udruge Bošnjaka veterana Domovinskog rata vodi niz projekata usmjerenih na jačanje zajedništva, prava i vidljivosti Bošnjaka u regiji.

U nastavku donosimo razgovor sa Salihom Huremovićem u kojem ćemo saznati više o aktualnim inicijativama, ulozi mladih u zajednici, poteškoćama i planovima.

Koje projekte provodite kao Bošnjačka nacionalna zajednica na području Zagrebačke županije?

- Naša zajednica predano radi na očuvanju bogate baštine i identiteta Bošnjaka kroz niz projekata koji su za nas puno više od formalnih aktivnosti. Oni su most prema našoj prošlosti i temelj za budućnost. Organiziramo kulturne događaje koji njeguju naše tradicije i običaje, a poseban značaj pridajemo obrazovanju, posebno podučavanju bosanskog jezika kroz Model C, jer je jezik srž našeg identiteta i poveznica između generacija.

- Svake godine s ponosom organiziramo posjete mjestima koja nose teško breme naše povijesti, poput Kozarca, Prijedora i Vukovara, jer vjerujemo da sjećanje gradi poštovanje i razumijevanje među ljudima. Istodobno sudjelujemo u izdavačkim i filmskim projektima koji svjedoče o hrabrosti, doprinosu i trudu naše zajednice unutar hrvatskog društva. Sve to radimo s dubokom uvjerenjem da jačamo ne samo našu vidljivost, nego i međusobnu povezanost i zajedništvo.

Kako ocjenjujete suradnju s institucijama Zagrebačke županije i Gradom Velika Gorica? Mogu li vam više pomoći, ako da, kako?

- Napomenuo bih da provodimo mahom zajedničke projekte, Grad Velika Gorica i Zagrebačka županija. Prvenstveno zato što nisu dostupne financije tolike da bi mogle provesti pojedini projekt samostalno. Da može uvijek biti bolje, može. Uvijek težimo boljim rezultatima, i tome da nudimo kvalitetne i dobre projekte u koje vrijedi ulagati i koji ostaju zapisani negdje u povijesti.

Koliko mladi Bošnjaci u Zagrebačkoj županiji sudjeluju u radu vaše zajednice i na koji ih način pokušavate dodatno motivirate da se uključe?

- Prezadovoljan sam interesom mladih koji se uključuju u naše programe. Od 25 vijećnika u Zagrebačkoj županiji, imamo čak 14 mlađih od 33 godine. Motiviramo ih različitim programima, pomaganjem, pa i ovim modelom C koji omogućava da se može odvijati i nastava na jeziku iz koje države tko dolazi.

Nemate nikakvu bojazan da će se jezik, kultura i običaju pogubiti negdje po putu?

- Ne, bilo je toga prije, međutim danas sve manje i manje. Uvijek postoje neke grupice ili pojedinci koji iskaču ili se ne uklapaju u našu priču, ali se na takve ne osvrćemo. Što se tiče institucija RH, tu je sve regulirano Ustavom i Zakonom.

Čovjek treba biti ponosan na svoje korijene i nikada ih ne smije zanijekati. To je dio njega. Ja se ne bojim nikada reći tko sam, kako se zove i od kuda dolazim. Pa nisam ja sebi birao ima niti mjesto rođenja i naciju. Takva me sudbina donijela iz Bosne u Hrvatsku koju smatram svojom državom. Evo još malo pa ću moći reći da sam autohtoni Turopoljac, jer tu živim već punih 47 godina. Djeca su mi tu rođena, odrasla i žive i ne osjećaju se ni malo manje vrijednima zato što su Bošnjaci.

Što mislite zašto se ljudi ne žele izjašnjavati na popisima o nacionalnosti? Postoji li neki opravdani razlog za to?

- Susrećem se s predstavnicima drugih manjina, koji ističu da se sve više mladih iz tih skupina, ne žele izjasniti koje su nacionalnosti, jer su tu rođeni i ne smatraju se više da su im korijeni u nekoj drugoj državi, pa se izjašnjavaju kao Hrvati. Najviše takvih slučajeva imamo za Srpsku nacionalnu manjinu. Ljudi su se asimilirali u društvo tako da se više ne osjećaju kao manjine i ne žele se više tako izjašnjavati.

Možete se pohvaliti velikim projektima u svom mandatu. Što nam spremate novoga?

- Do sada smo napisali knjigu o nacionalnim manjinama u Zagrebačkoj županiji, to je jako dobro odjeknulo u javnosti. Nakon toga smo snimili i film s istim naslovom.

- Pripremamo veliku poslasticu za sve i siguran sam da će nam to biti najpopularniji projekt kojega sada prvi puta otkrivam javnosti. Pišemo kuharicu nacionalnih manjina. To ćemo prezentirati iduće godine na Dan nacionalnih manjina i to najvjerojatnije u Velikoj Gorici, zato što je tu većina tih manjina.

Uskoro dolazi vrijeme koje nas podsjeća na najteže trenutke naših zajednica, posebno stradanja u Srebrenici. Kako Bošnjačka zajednica u Zagrebačkoj županiji obilježava ovaj važan period?

- Jedan od najvažnijih načina na koji to radimo jest kroz projekt ‘Konvoj mladih Zagreb – Srebrenica’, koji već šesnaestu godinu okuplja mlade različitih nacionalnosti i vodi ih do Memorijalnog centra u Potočarima. Cilj je da ti mladi ljudi shvate značenje tog mjesta i povijesnih događaja, jer drugačije je gledati na televiziji, a drugo biti prisutan na mjestu gdje se sve dogodilo. Projekt se realizira u suradnji s Gradom Velikom Goricom, Zagrebačkom županijom, te uz podršku Turske agencije za koordinaciju i suradnju (TIKA). Ovaj konvoj je prilika za mlade da se povežu, nauče poštovati jedni druge i shvate zašto mir i zajedništvo trebaju biti temelj naših života. Nisu tu samo Bošnjaci,već djeca drugih nacionalnosti, pogotovo hrvati katolici. Ponosan sam na taj projekt.

Što vam članovi zajednice najčešće ističu kao prioritet; kulturna događanja, obrazovanje, socijalna pitanja ili nešto drugo?

- Mladi teže što boljem obrazovanju, ali žele učiti i bosanski jezik. Imamo jako puno intelektualaca, doktora, profesora i raznih drugih zanimanja. Postoji veliki interes za uključivanje u kulturno umjetnika društva, pjevačke zborove, razne okrugle stolove. Često organiziramo gostovanja raznih umjetnika iz Bosne i Hercegovine i ta su događanja odlično popraćena. Imamo više zahtjeva za takvim stvarima nego što ih možemo realizirati. Dobro je dok je tako..

Koja je goruća tema u Bošnjačkim krugovima?

- Najveći nam je trenutačno izazov neriješena situacija vezana uz popis birača i državljanstvo, osobito u pogledu službenog izjašnjavanja o nacionalnoj pripadnosti. Naime, Bošnjaci su jedinstveni u svijetu jer je njihova nacionalna pripadnost 1994. godine na biračkim popisima prepravljena iz „Muslimana“ u „Bošnjak“. Dok je u Bosni ta promjena provedena automatski, u Hrvatskoj to nije bio slučaj. Stoga se svaki Bošnjak u Hrvatskoj mora osobno izjasniti kao Bošnjak u nadležnom uredu, primjerice u Zagrebu, kako bi se ta promjena službeno evidentirala. Oni koji se nisu izjasnili tako nisu uvršteni na biračke popise kao Bošnjaci, što im onemogućuje glasanje i pravo biranja manjinskih lista.

- Ovaj je problem vrlo važan jer utječe na zastupljenost i prava Bošnjaka u Hrvatskoj. Ipak, zahvaljujući radu saborskog zastupnika Armina Hodžića u prošlom mandatu, učinjeni su značajni pomaci u rješavanju ove situacije i ubrzanju procesa promjene nacionalne pripadnosti s „Musliman“ na „Bošnjak“.

Puno toga ste pokrenuli i napravili u ova svoja dva mandata. Kako uspijevate uskladiti sve obaveze?

- Iako sam u mirovini, životne obaveze me nisu usporile, dapače, pružaju mi snagu i smisao. Veći dio života proveo sam u policiji, bio sam i u specijalnim jedinicama Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata, gdje sam sedam puta odlikovan od predsjednika Tuđmana. Uz to, vodim i Udrugu Bošnjaka veterana Domovinskog rata RH. Imati toliko obaveza može biti zahtjevno, ali upravo mi taj angažman pomaže nositi se s posljedicama rata, poput posttraumatskog stresnog poremećaja koji mi je dijagnosticiran.

- Kada sam otišao u mirovinu 1999., odlučio sam se uključiti u niz aktivnosti kako ne bih ostao zarobljen u prošlosti i ratnim sjećanjima, pa svoje vrijeme ispunjavam radom za zajednicu. Iako su to velike obaveze, uspijevam ih balansirati.

Koji su najvažniji planovi i programi za nadolazeće razdoblje?

- Imamo niz programskih aktivnosti koje dosljedno provodimo, posebno vezano za značajne datume iz naše domovine Bosne i Hercegovine. Svake godine obilježavamo Ramazan i Ramazanski bajram, a 28. rujna slavimo Dan Bošnjaka, kad organiziramo razne sadržaje, poput prikazivanja kratkih filmova u Centru Branimir. Također redovito organiziramo posjete memorijalnim centrima u Podravcu, Prijedoru, Vukovaru i Škabrnji. Vjerujemo koliko je važno njegovati sjećanja i prenijeti ih mladima.

Koju biste glavnu poruku poslali Bošnjacima u Zagrebačkoj županiji?

- Važno je da se ljudi izjasne kao Bošnjaci, a ne kao “Muslimani”, jer upravo ta razlika odlučuje o pravima koja nam pripadaju.
- Također, ključno je uključiti djecu u Model C i osigurati da uče bosanski jezik kao materinji. Često roditelji misle da je dovoljno što djeca ‘znam pričati bosanski’, ali to nije dovoljno za očuvanje jezika i identiteta. Zato je potrebno ozbiljno shvatiti važnost izjašnjavanja i obrazovanja. Ako na tome radimo, sve ostalo će doći s vremenom.

A što želite za sebe?

- Samo dobro zdravlje, sve drugo imam i ništa više ne trebam. I dalje ću pomagati koliko god budem mogao, drugačije ne znam.

Bošnjaci u Zagrebačkoj županiji i dalje su među najorganiziranijim manjinama u zemlji. S projektima koji povezuju kulturu, obrazovanje i politiku, i s ljudima koji ne čekaju rješenja, nego ih sami pokreću. Salih Huremović jedan je od njih.

(Proizvedeno u suradnji sa Zagrebačkom županijom)