Idemo u berbu: Vukomeričke šume skrivaju veliki gljivarski potencijal

Većinu rujna obilježilo je "bablje ljeto", pa smo do sada mogli uživati u suhom i sunčanom vremenu, no zadnji dani rujna, kao i početak listopada, donijeli su drugačiju prognozu. I dok se pomalo sjetni opraštamo od za ovo doba godine natprosječno toplih sunčevih zraka, kiša nam donosi druge blagodati jeseni, pa će se kišnim danima posebno obradovati gljivari i svi oni koji "rekreacijski" uživaju u berbi šumskih plodova.

Jedan od njih je i Emanuel Starčević koji je prije 15-ak godina iz metropole doselio u Dubranec. Tamo danas ima obiteljsko-poljoprivredno gospodarstvo.

Supruga i ja pokrenuli smo OPG u novoj sredini, prvo sam se bavio uzgojem kokica hrvatica, a  kasnije smo se posvetili uzgoju turopoljske svinje i danas ih imamo 12 komada. Nakon što smo se doselili, pokrenuli smo ovdje i Dubranec-fest koji se odvijao nekih osam godina i u sklopu njega sam održavao gljivarske radionice- u kratkom predstavljanju rekao nam je naš sugovornik Emanuel Starčević koji u šali voli reći kako je njegova priča zapravo jedna lijepa priča o dotepencu koji je ovdje pronašao svoje mjesto pod suncem.

- Idealno vrijeme je pred nama, palo je nekoliko kiša, a s njima kreću bujati gljive, ono što je većini poznato, sezona branja vrganja. Prvo rastu livadne pečurke, pa dva-tri dana kasnije sunčanice, iza njih slijede vrganji, prosenjaci, pa puze i mrke trubice- pojašnjava nam naš sugovornik.

Koje gljive brati?

Naravno, ako ste početnik u gljivarenju, u šumu uvijek morate ponijeti i dozu opreza, a evo što gospodin Starčević savjetuje beračima:

Uvijek morate pogledati koje su to vrste gljiva dozvoljene za komercijalno prikupljanje. Kod nas još vrijedi stari zakon iz bivše države, u kojem je prvi uvjet za slobodno branje gljiva da ih ima u dovoljnim količinama, odnosno nisu ugrožene vrste. Drugi uvjet je da se te gljive tradicionalno koriste, a treći uvjet je da nema lako zamjenjivih otrovnih gljiva-kaže Starčević.

I u našim krajevima nalazi se jedna od najotrovnijih gljiva ovih prostora, a to je zelena pupavka.

-U njoj se nalaze tri vrste otrova koji su termostabilni, dakle da ih kuhate tri dana, otrovi će i dalje biti prisutni. Konzumirate li je, otrovna je toliko da su vam šanse za preživljavanje jednake kao da vas istovremeno zakače gripa, COVID-19 i AIDS- dočarava naš sugovornik.

Gljive koje, dakle, u našim šumama ispunjavaju navedene uvjete za branje su: porodica vrganja, lisičica, porodica puza, porodica prosenjaka i tartufi. Osnovno pravilo za sve koji kreću u branje gljiva je umjerenost, kao i u svemu:

-Ljudi si moraju osvijestiti da ne mogu "oćelaviti" šumu, već je potrebno biti umjeren- poručio je Starčević.

Jelovnik obogaćen šumskim plodovima

Kakav bi to poznavatelj gljiva bio kad nam ne bi mogao preporučiti koji recept s ovim šumskim delikatesama.

-Danas kad je česta potreba za brzim jelom, moja supruga zna napraviti tjesteninu s gljivama, i to s mrkim trubačama. To su gljive, kao što im i ime kaže, gotovo crne boje u obliku trubica i one se suše. Dinsta se malo luka, doda se vrhnja, izmrvljenih trubica i u tom se saftu ukuha tjestenina. Brzo je i ukusno. Ja osobno volim gljive malo na kiselo, lisičice i vrganje  uz ocat, vino, krumpir i špek, to bude super.  Grmače s krumpirom na jušno i vrganji s lukom i jajima su češće jelo među ljubiteljima gljiva. Recepata stvarno ima- dodaje Starčević.

Naravno, u našim šumama mogu se naći i one gljive koje imaju ljekovita svojstva, odnosno pomažu kod nekih stanja i ugroza zdravlja, pa tako dijabetičarima može pomoći baršunasta panjevčica.

-Ta gljiva raste preko zime, a zanimljivo je da, između ostalog, pomaže i u snižavanju šećera u krvi. Njena ljekovitost dolazi do izražaja ako se jede do 2 kg tjedno. Često je ima u šumama uz Kupu-kaže Starčević.

Inače, kineska medicina baršunastu panjevčicu vrlo cijeni i koristi za liječenje jetre, želuca i karcinoma zbog protutumorskog djelovanja putem bjelančevine koja je nazvana flamulin. Druga djelatna tvar je eritadenin, koji smanjuje kolesterol u krvi. Može se jesti u raznim jelima, toplim i hladnim, jer se djelatne tvari ne raspadaju pod utjecajem topline.

Nesavjesni berači: Pustoše šume, ostavljaju smeće

-Šumsko područje oko Dubranca je dosta napučeno beračima, manje je ljudi na šumskim lokacijama prema Kupi. Daleko od toga da domaći ljudi ne mogu nabrati gljiva za svoje potrebe, ali općenito u šumi vlada nepoštivanje prema prirodi. Po zakonu, svaka treća gljiva bi se trebala ostaviti na staništu, ali to nitko ne poštuje, ma kakvi! Nema šanse da se išta ostavi, ti učiš djecu tako, a onda neko dođe i pobere sve do jedne gljive, kaže Emanuel.

-Prije desetak godina nije bilo toliko smeća u šumama, a danas ima nevjerojatno puno otpada. Ne samo onog što ostavljaju šumari, već i ljudi koji rade na renoviranju cesta, a ima i onih koji pružaju uslugu odvoza građevinskog smeća pa to istovare u šume, kao i onih koji dolaze brati gljive i kestene pa iza sebe ostave smeće- kaže naš sugovornik. Panjevi kojih je na tisuće bi se mogli docjepljivati, svaki panj ima prosječno 100 kg, da ga se nacijepi samo 1/3, dao bi svaki kroz par godina 30-ak kilograma gljiva, no umjesto takvih akcija, na tisuće panjeva u šumi jednostavno trunu i sav taj potencijal ostaje neiskorišten. Mogla bi se osnovati i gljivarska društva poput lovačkih, pa da se zna tko bere na kojem području i tako dalje. Čak sam i imao neka reagiranja prema ministarstvu, ali odgovori su u stilu "sve je to lijepo, ali ..."; naša država se ne može time baviti, nismo ozbiljni u tom pogledu, tu smo zakazali- kaže gospodin Starčević i nastavlja:

-Nažalost, gljive u Hrvatskoj nemaju mjesto koje zaslužuju, nije se to kod nas još posložilo. Odnos je takav, ne samo prema gljivama, već i prema turopoljskoj svinji, govedarstvu, javašluk je najnormalnija riječ za to. Veliki je pritisak na Dubranec kad je vrijeme vrganja, pročulo se za ovo mjesto i jako puno vanjskih berača dolazi ovdje, a ono što nedostaje je nadzor- zaključio je za kraj.




I za kraj: Jeste li znali?

Na samo 15-ak kilometara udaljenosti od našeg grada nalazi se Muzej gljiva. Muzej je smješten u samom centru Zagreba, na adresi Splavnica 3. Ovu svjetsku atrakciju osnovao je profesor Romano Božac, najveći autoritet za gljivarstvo u Hrvatskoj, koji je, nažalost, preminuo početkom ožujka ove godine. Na tom mjestu možete saznati sve o jestivim, nejestivim i smrtonosnim gljivama u hrvatskim šumama.

(foto: privatna arhiva,Emanuel Starčević)