Biskup Šaško predvodio Vazmeno bdjenje u Župi Navještenja BDM

Vazmeno bdjenje u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici na Veliku subotu 4. travnja predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u zajedništvu sa župnikom Norbertom Ivanom Koprivcem, župnim vikarom Grgom Markovićem i prof. dr. Antom Crnčevićem OFM, uz posluživanje bogoslova Luke Tkaleca i ministranata Župe.

Nakon blagoslova vatre upaljena uskrsna svijeća je u procesiji unesena u crkvu, a župni vikar Grgo Marković otpjevao je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći.

Započinjući homiliju biskup Šaško je vjernicima naglasio kako je prvi dan u tjednu, kojemu je na hrvatskom ime nedjelja, postao preporukom organizacije Ujedinjenih naroda za standardizaciju od 1. siječnja 1970. zadnji dan u tjednu.

'Tako se, premještajući naglaske, mijenja i smisao življenja vremena. Drugačije se živi ljudski život, postavljaju društveni ciljevi i vrednote, ako je na početku tjedna naznaka Kristove pobjede nad smrću, novost koja nadilazi zemaljsku i materijalnu stvarnost, novost Božjega djela u koje smo uključeni i mi ljudi, ili ako je na početku tjedna radni dan, s težištem na ljudskome naporu i proizvodnji, stavljajući na prvo mjesto prolaznost, a ne vječnost. Dakle, takve odluke, naizgled nevažne, vode dublje u odmak od kršćanske kulture, što za sobom povlači puno drugih društvenih pitanja i sadržaja', rekao je biskup Šaško te u nastavku homilije pojasnio da nije slučajno da su francuski revolucionari, a kasnije i komunistički režimi počevši od staljinizma, zadirali u kalendar.

Obećavali su polja svjetla, a ostavili za sobom brazde mržnje natopljene krvlju i tamom. Premda je danas takvo postupanje zaogrnuto finoćom govora, sadržaji posljedice jako su slični. Pritom se čuju opravdanja koja se odnose na gospodarstvo, na tehničke pogodnosti, ali u dnu je uvijek neki problem sa življenjem vremena, odnosno odbijanje vječnosti. Tu počinje šira tragedija, jer tada lakše postaje suvišnim ono od čega istinski živimo. Ako ostanemo u tome svijetu zatvorenom u sebe, onostranost će nam djelovati kao nepotrebna; izgubit ćemo upućenost na raj; zagovor svetih neće nam puno značiti; nećemo poznavati svoje svece zaštitnike niti razumjeti zašto nosimo njihova imena; sakramenti će biti tek isprazne geste, a ne izvori milosnoga djelovanja; anđeli samo simpatičan dekor; nećemo se usuditi vjerovati u čudesne zahvate, u iscjeljenja nanesenih i zadobivenih rana; nećemo očekivati: obraćenja i obrate, nesebičnost u ponašanju i razloge koji nadilaze prolaznu računicu.'

U nastavku homilije biskup se zapitao nije li se sve to već dogodilo i zašto se onda čudimo nezadovoljstvu, malodušnosti, tuzi, napetostima, nesigurnostima, nasilju.

'Ne može se poniziti vječnost, a da se pritom ne rani vremenitost! Naizgled sitnica: staviti nedjelju kao prvi ili zadnji dan u tjednu; nije li svejedno? Ako zastanemo, shvatimo da takve navodne 'sitnice' postanu zamašnjaci koji mijenjaju kulturu i živote, mijenjaju naglaske te posljedično i vrednote u društvu.'

Sve to događa se i danas po sličnim obrascima i 'sitnicama' s kakvima se Crkva suočavala od svoga postanka, od izvorišta u Kristovu uskrsnuću, rekao je biskup te pojasnio.

'Nije li samo 'sitnica' u nekome obrascu vezanom uz matice, školu, uz odgoj djece, naznačiti neodređeno da se radi tek o roditelju pod brojem, gdje nema oca i majke? Nije li 'sitnica', štoviše predstavlja se kao otvorenost i širina, sloboda i napredak, mijenjati identitet muškarca i žene; poticati promjenu spola u dobi djece koja trebaju uporišta u svojim traženjima? Nije li 'sitnica' omogućiti surogatstvo majčinstva, promicati razne druge 'zamjenjivosti' s opravdanjem o pravima ili čak i s uvjeravanjem da je to za sve dobrobit? Nije li takva 'sitnica' pustiti zaboravu ili iskrivljavati istinu o povijesti domovine, ne poštovati žrtvu branitelja. Zar nije tek sitnica, i to pod oznakom umjetničkih sloboda, podupirati i plaćati javnim novcem razne programe koji uzdižu besmisao; koji vrijeđaju plemenitost ljudskoga duha i govora?'
Večeras započinje prvi dan, sasvim nova stvarnost; novi dan koji ne može zastarjeti; dan iznenađujuće snage i divljenja, rekao je biskup Šaško naglasivši kako ova noć pokreće novi tjedan, novo razdoblje, novi svijet.

'Mi započinjemo s Bogom; On nam daje život; i samo uz njegov blagoslov želimo započeti svoja razmišljanja, svoj govor i svoje odnose s drugima i svoj rad. Zato su naši stari sva svoja djela, susrete, blagovanja započinjali znakom križa, ne srameći se započinjati i završavati s Bogom. I to su nam prenijeli, predali kao snagu i smjerokaz. Kada su se susretali spominjali su Isusovo i Marijino ime; u pozdravu: Hvaljen Isus i Marija nalazi se skraćeni hvalospjev. I kada su se opraštali izgovarali su 'zbogom', u kojemu je sadržana molitva da ljudi trajno budu s Božjom prisutnošću. Ovo večerašnje slavlje polazište je za naše prenošenje dragocjenoga blaga života jednih drugima, osobito djeci. I ohrabrenje da se ne ustručavamo pokazati tko je za nas Početak i Završetak, kako je ispisano na uskrsnoj svijeći; što je naša čežnja i naša radost tijekom svih dana u godini, pod znakom proslavljenoga križa i Kristova svjetla. Kamen je otkotrljan, anđeo sjedi na njemu: materijalni svijet nije više mjerodavan. Više nije važno što imamo, što posjedujemo ili koliko vrijedimo za prolazni svijet; važno je samo tko smo i komu živimo. Ova je večer ljepota posljednjih koji postaju prvi; najmanjih koji su najveći; uskrsna Radosna vijest objavljuje da su ljudi koji se ne nameću i koji su prezreni Božja voljena i blagoslovljena djeca. Nedjelja koja izrasta iz Kristova vazma otvorenost je budućnosti. Svanut će jutro, započeti novi dan i novi tjedan, ali i novi život. Njega slavimo, kao Božji dar. Prepoznajmo to nakon ove noći, dok molimo da nas zahvati ljepota Uskrsa, jer iznova je otvoren novi svijet; nebo je među nama i u nama!' zaključio je homiliju biskup Šaško.

Na Vazmenom bdjenju pjevao je mješoviti župni zbor. Nakon euharistije napravljene su zajedničke fotografije biskupa, svećenika i ministranata.

Na Veliku subotu, brojni su vjernici župe Navještenja BDM posjetili župnu crkvu koja je bila otvorena od ranojutarnjih sati i pomolili se na prigodno postavljenom Isusovom grobu. U 9 sati okupljeni vjernici zajedno su molili iz časoslova jutarnju Velike subote.

Tekst: Snježana Kirinić Grubić
Foto: Snježana Nikolić i Snježana Kirinić Grubić