Više od predstave: „Nazarećanke“ kroz duhovnu dramu o majčinstvu traže dostojanstven pokop za nerođene u Velikoj Gorici

Dvorana Nazaret bila je premala za sve koji su došli pogledati predstavu „Dvije Majke” u izvedbi novoosnovane glumačke družine „Nazarećanke” pri župi Navještenja Blažene Djevice Marije. Sedam žena, amaterskih glumica, koje su prvi puta stale na kazališne daske, utjelovilo je sedam biblijskih žena, svjedokinja Isusova vremena i uprizorilo pred okupljenom publikom fiktivni susret Majke Isusa Krista i Majke njegova izdajnika Jude prema dramskom tekstu Henrija Estevea.

Emotivna duhovna drama, priča o boli, patnji, oprostu i snazi majčinstva pokazala je da nosi važne, svevremenske poruke prijeko potrebne i današnjem čovjeku. Premijera predstave pokazala je i da među kazališnom publikom postoji velik interes za predstave duhovne i vjerske tematike. Dvorana je, naime, bila dupkom puna, okupili su se župljani svih generacija, a brojni su i stajali tijekom cijele predstave. Nije im bilo teško, jer predstava se pratila bez daha.

Na samom početku pozdravio ih je župnik Norbert Ivan Koprivec koji je predvodio prigodnu molitvu prije predstave, pruživši silnu podršku ovom projektu.

Glumice su vješto uskočile u likove biblijskih žena tumačeći maestralno svaka svoju ulogu. Glavni lik - Agaru, Judinu majku odigrala je Marijana Vlahović koja se ovom prilikom našla u višestrukoj ulozi jer je režirala predstavu, a potpisuje i scenografiju.

Mariju, majku Isusa Krista utjelovila je Katarina Gašparac, a upečatljiv nastup i potpuno prirodnu izvedbu lika Rebeke, žene bogatog farizeja ostvarila je Martina Kučiš. U ostalim ulogama izvrsno su se snašle Iva Žirović (Saloma), Katarina Šipušić (Marija Magdalena), Nada Nekić (Marija Kleofina) i Bernarda Kuliš (Veronika).

Za kostime su zadužene Martina Kučiš, Iva Žirović, za tehniku Snježana Vlahović Perić i Snježana Nikolić, a svjetlo tvrtka Masterlight, Zdravko Sandrin.

Iako amaterska, predstava je u publici izazvala ono što je glavni zadatak svakog profesionalnog kazališta – pobuditi emociju. Suze, a kasnije i osmijeh na licima publike, uz gromoglasan pljesak bio je znak da su u tome uspjele.

Pohvala struke: „Kvalitetno i publici potrebno”

Osim publike, ganuta je bila i struka. Izvedbu je pomno pratila teatrologinja i kazališna kritičarka Sanja Nikčević koja je glumačkoj družini i predložila ovaj dramski tekst.

-Ovo je predstava važna iz nekoliko razloga, ali to govori profesorica. A kao publika, ja bih se sad najradije rasplakala. Zato što sam vidjela na sceni ono kazalište koje mi nedostaje, ono kazalište koja govori o temi koja je meni važna, ono kazalište koje daje odgovore, koje pokazuje tragičnost i probleme života, ali da ima izlaza, kazalište koje pokazuje da nitko nije osuđen bez obzira čija je majka i čiji je sin, da svatko ima pravo na svoju odluku i milosrđe Božje. To je silno velika stvar. Toga u suvremenom kazalištu nema! U cijeloj Europi od 45. do danas, samo se ruši Bog, država i obitelj i umorna sam od tog kazališta u glavnoj struji – kazala nam je Nikčević.

Ganuta je i kvalitetom same predstave koja lako može parirati profesionalnim izvedbama.

-Ovo je kazališno kvalitetno napravljeno. Likovi su izvrsno podijeljeni, minuciozno je režirano, emocija se vodi kroz cijelu predstavu, vidi se motivacija svakog lika. To je odlično napravljeno, a upravo takvo kazalište čuva svjetlo koje je glavna struja izgubila – dodala je Nikčević.

Kazala je kako je velika potreba za takvim teatrom danas, te da predstave vjerske tematike itekako imaju svoju publiku.

-Ljudi imaju nasušnu potrebu za ovakvim predstavama. Današnji teatar i komedije koje se serviraju javnosti pune su vulgarnosti i psovki na sceni dok su ovakvi komadi postali „underground scena” - kazala je teatrologinja Nikčević.

I prije 40 godina Goričanke su igrale ovu predstavu!

Među publikom su bile i žene koje su prije više od 40 godina uprizorile ovu istu predstavu na istome mjestu uz snažnu podršku tadašnjeg župnika velečasnog Josipa Frkina i časne sestre Anice. Gospođa Davorka Fućkala, tada Vugrinović, te poodmakle 1982. godine igrala je glavnu ulogu – Judinu majku.

-Danas su tolike emocije u meni i srce je puno. Moja ekipa i ja izvele smo ovu predstavu tada na istom ovom mjestu. Bilo je isto ovako lijepo, puno suza, puno veselja, a to je bilo i nešto što nas je tada držalo, a lijepo je vidjeti da se i dan danas to nastavlja – rekla nam je gospođa Davorka.

Drugu Majku, majku Isusovu igrala je nekad Ljiljana Rak, tada Bogdan, a sa svojom su predstavom gostovale i izvan Velike Gorice.

-Mi smo tada bile djevojke, mlade cure jako aktivne u župnom životu, imale smo veliku podršku od župnika. S ovom predstavom smo išli u Donju Lomnicu, u Karlovac svetom Josipu, u Samobor budući da je župnik Frkin bio Samoborac, i daj Bože da se tako nastavi igrati i ova predstava – poželjela je gospođa Davorka.

Poruka: Velikoj Gorici je potrebna grobnica za nerođenu djecu

Sudeći po aplauzu, pohvalama i podršci koju je predstava „Dvije Majke” ostvarila prilikom svoje prve izvedbe, i ova će glumačka družina nastaviti dalje s prikazivanjem ovog kazališnog komada. To im je želja, kao i uprizoriti i druge dramske tekstove vjerske tematike.

-Iznenadio me odaziv i interes za našu predstavu. Vidim da sam pogriješila kad sam rekla da je teško skupiti ljude za tako nešto. Nadamo se da ćemo sada nastaviti je izvoditi, u planu nam je registrirati glumačku udrugu pa da se možemo prijaviti i na festivale kazališnih amatera te da će nam se priključiti više ljudi – rekla nam je redateljica predstave Marijana Vlahović.

Žene, majke, glumice, protagonistice predstave ovim djelom željele su potaknuti i članove zajednice na pozitivne promjene uputivši poruku i gradskim vlastima. Majčinstvo koje je u središtu ove njihove priče ne poznaje granice boli, a najveća je bol majke koja je izgubila svoje dijete. Želja je omogućiti velikogoričkim majkama i obiteljima koje su izgubile nerođenu djecu da je dostojanstveno mogu sahraniti i u Velikoj Gorici.

-Jako puno naših goričkih obitelji je izgubilo djecu u prvim mjesecima trudnoće, i ta djeca su pokopana na Markovom polju u Zagrebu. Mislimo da je za naš grad, koji je među najvećim gradovima u Hrvatskoj vrijeme da imamo jednu takvu grobnicu u Velikoj Gorici – poručila je za kraj Marijana Vlahović.