Od kukuruzišta do modernog urbanog naselja: Priča o Galženici kroz obljetničku izložbu u Galeriji Galženica

Povjesničari umjetnosti, etnolozi, kulturni antropolozi i suvremeni umjetnici zajednički su istraživali arhitekturu, masovne medije i kulturu sjećanja. Nova izložba u Galeriji Galženica otkriva priču o radničkom naselju koje je od kukuruzišta postalo simbol urbanizacije i novog načina života u Velikoj Gorici.

U petak, 3. listopada, u 19 sati, u Galeriji Galženica otvara se obljetnička izložba „Galženica: urbana utopija na periferiji”. Izložba obilježava dvije velike obljetnice: 50 godina od početka izgradnje radničkog stambenog naselja Galženica III i 45 godina djelovanja Doma kulture Galženica.

U Domu kulture tada je otvorena Galerija Galženica, kao prva velikogorička galerija za suvremenu umjetnost, te knjižnica i manja polivalentna dvorana za koncerte, kinoprojekcije, predstave i druge kulturne sadržaje, objedinjujući tako brojne kulturne funkcije bitne za modernizaciju i urbanizaciju Velike Gorice te stvaranje urbane gradske sredine, a ne „spavaonice” u kakva su se zbog lošeg promišljanja prostora pretvarala monofunkcionalna naselja bez društvenih sadržaja.

-Riječ je o interdisciplinarnoj izložbi hibridnog tipa, u čijem su stvaranju sudjelovali povjesničari umjetnosti, studenti etnologije i kulturne antropologije te suvremeni umjetnici. Izložba je podijeljena u dvije vizualno-narativne cjeline koje se razlikuju metodološkim pristupom i okvirom, s ciljem i željom što kompleksnijeg sagledavanja ove gradske četvrti – ističe autorica izložbe, viša kustosica Antonia Vodanović.

-Uz bogatu arhivsku građu s preko 200 novinskih članaka izložba istražuje kako se kroz medije (re)kreirala slika i kolektivna memorija o izgradnji ovog radničkog naselja, dok se osobna memorija reflektira u sjećanjima arhitekata i urbanista angažiranih na izgradnji naselja te stanovnika ove gradske četvrti, dajući nam neposredniji, topliji i osobniji uvid u prošlost naselja. Izložbu prate i radovi suvremenih umjetnika koji u svom radu obrađuju teme medijske reprezentacije, osobne i kolektivne memorije te javnog prostora naselja - dodaje Vodanović.

Galženica – naselje po mjeri čovjeka

Sve do završetka Drugog svjetskog rata Velika Gorica zadržava strukturu poluurbanom longitudinalnog naselja. Sliku grada u to vrijeme činila je loša ili nepostojeća infrastruktura, nepopločane blatnjave ulice pune izmeta sajamske stoke, a voda se uglavnom crpila iz privatnih bunara.

U to vrijeme na prostoru Galženice nalazila su se polja kukuruza i tek pokoja seoska obiteljska kuća. Poljoprivredno područje tada perifernog i neizgrađenog dijela grada 1965. godine predviđeno je za izgradnju Doma zdravlja, u sklopu novog centra Velike Gorice, no zbog nedostatka sredstava s projektom se krenulo tek 1971. godine, a na njegovu izgradnju pozitivno je utjecalo to što je ovaj, do tada periferni i neurbanizirani dio grada, u međuvremenu dobio komunalnu infrastrukturu. Paralelno se krenulo sa stanogradnjom te je 26. 6. 1972. godine položen kamen temeljac za novo stambeno naselje Galženica koje danas obuhvaća dvije gradske četvrti – GČ Vladimir Nazor (Galženica I i II) i GČ Braća Radić (Galženica III).

Realizacija Galženice kao radničkog naselja za kolektivno stanovanje odvijala se u tri faze od 1972. – 1981. godine pod vodstvom G.P. Industrogradnja. Prva i druga faza (1972. – 1975.) izuzev Doma zdravlja (arhitekt Branko Vasiljević), obuhvaća Vodotoranj (arhitekt Đuro Mirković), četverokatne stambene nizove (arhitekti Jasminka Gornik, Rajko Šafran), osmerokatne stambene zgrade s poslovnim prostorima u prizemlju (arhitekti Jasminka Gornik, Rajko Šafran), osnovnu školu (arhitektice Svjetlana Orešković, Melita Škarog), manji trg, policiju, dječji vrtić s jaslicama, opskrbni centar, garaže i kotlovnicu.

Izvrsno planirano i ostvareno naselje

Od posebnog je arhitektonsko-urbanističkog značaja za grad stambeno naselje Galženica III s planiranih 1260 stanova za oko 4000 novih stanovnika zaposlenih u okolnim tvornicama, s čijem se izgradnjom krenulo 1975. godine. Naselje je sastavljeno od šest stambenih blokova (arhitekti Hrvojka Paljan, Oton Strgar), Doma kulture Galženica i Trga Stjepana Radića (arhitektica Hrvojka Paljan), vrtića i jaslica, toplane, dječjih igrališta i parkirališta. Poseban naglasak stavljen je na viziju arhitektice Hrvojke Paljan, koja je naselje oblikovala prema načelima urbane sociologije, stvarajući prostore susreta, interakcije i zajedništva – umjesto puke “spavaonice”. U tom kontekstu od iznimnog značaja bilo je formiranje Trga Veljka Vlahovića 1981. godine kao centralnog javnog prostora za druženje građana, interakciju, socijalizaciju, dječju igru, održavanje većih i manjih kulturnih manifestacija i proslava, s ciljem podizanja kvalitete života u naselju.

Gledano s urbanističkog stajališta, Galženica je izvrsno planirano i ostvareno naselje, s kvalitetno koncipiranom stanogradnjom, blizinom osnovnih sadržaja za život, raznolikom ponudom prostora za različite dobne, kulturne i socijalne skupine, dobrom prometnom mrežom i pješačkom infrastrukturom, prostorima koji potiču susrete i zajedničke aktivnosti, dovoljno kvalitetnih parkova, igrališta, trgova i šetnica, dobro povezanim funkcijama.

Autorica izložbe i voditeljica istraživanja je viša kustosica Antonia Vodanović. Dizajn izložbenog postava potpisuje grafički dizajner Nikola Križanac. U istraživanjima su sudjelovali Tin Marušić, student povijesti umjetnosti te Nela Drach i Merjem Memić, studentice etnologije i kulturne antropologije. U sklopu izložbenog projekta producirana su i dva nova umjetnička rada nagrađivanih mladih autora, Ivana Buvinića (fotografska serija „Kamen temeljac”) i Ivana Gundića (konceptualni rad „Outsourcing”) nastao u suradnji sa Zlatkom Majsecom, velikogoričkim pjesnikom, piscem i kantautorom. Uz navedeno bit će prikazan i rad Božene Končić Badurine (videodokumentacija kolektivnog performansa „U pola dva na trgu”) iz 2013. godine te dokumentarne fotografije Renata Glogovčana iz 2003. godine.

Izložba je otvorena do 21. studenog 2025. godine.