[FOTO] Bogatstvo glazbenog svijeta zasjalo na buševskoj pozornici: Završen 20. Međunarodni festival tradicijskih glazbala Buševec

Kako zvuči čegrtaljka od magareće čeljusti? Može li se svirati na lopar peki? Kada glazba potiče ples, a kada ples potiče glazbu? Kako se talijanska okarina našla u antikvarijatu u Čiču?

Svašta je publika mogla saznati na jučerašnjem koncertu povodom 20. Međunarodnog festivala tradicijskih glazbala Buševec.
Gosti iz Kostarike, Meksika, Mađarske, Češke te iz Ravnih kotara i Đurđevca pokazali su zajedno s domaćinima – Ogrankom Seljačke Sloge Buševec – posebnost tradicijskih instrumenata u njihovoj glazbi.

Nakon što su u četvrtak predstavili svoje instrumente djeci i odraslim znatiželjnicima u Područnoj školi Vukovina,* u petak su razveselili Velikogoričane nastupom na tržnom centru, a istu večer zabavili su Buševčane i sve ostale posjetitelje na BUŠ-KUŠ „Tortilja & Tequilla“ partiju.

Na subotnju večer održan je vrhunac festivala – nakon što su naši gosti pripremili posjetiteljima autohtonu hranu njihovih krajeva, počela je glazbena gozba.

Prvi su led na pozornici probili članovi „A skupine” Ogranka Seljačke sloge Buševec s instrumentom našega kraja – tamburama, a za publiku su pripremili i originalne skladbe.

Nakon njih stigla nam je češka glazba. Četrnaest glazbenika ansambla „Mlada dudačka muzika” iz Strakonica predstavili su glazbu i instrumente južne i jugozapadne Češke, kojom dominiraju elegantne češke gajde, a uz njih svirali su i klarineti, violine, viola i kontrabas.

Članica ansambla Zuzana opisala je glazbu kao veselu i savršenu za plesanje, ali u usporedbi s hrvatskom tradicijskom nije tako glasna.

- Mislim da je vaša glazba glasnija od naše jer nemamo tamburice. Za našu regiju karakteristične su gajde, ali već u Moravskoj nisu toliko česte, tamo je prisutniji cimbal – kaže Zuzana.

Cimbal se, osim u Moravskoj, svira i kod nas i posebno je prisutan u sjevernijim krajevima Hrvatske, a Cimbulaši iz Đurđevca pripremili su repertoar za tri cimbala koje je ručno izradio Marian Fuček, jedan od članova ovog trija.

Posebno je zanimljivo predstavljanje instrumenata pružio dugogodišnji gost Međunarodnog festivala tradicijskih glazbala, Andor Vegh, koji je za ovu prigodu predstavio pastirsku sviralu bez rupica, dvojnicu i posebno blago – rijetku okarinu koju je prije par godina nabavio na sajmu antikviteta u Čiču. Osim što je predstavio ove instrumente, Andor je pripremio mlade gajdaše da pokažu koliko su naučili na seminaru gajdi proteklih četiri dana.

Mađarske tradicijske instrumente pripremili su trojac Ifju Dudlistak, kojega čine studenti Muzičke akademije Ferenc Liszt, a posebno nas je dojmio hurdy-gurdy, gudački instrument s tipkama koji je posebno popularan bio u srednjem vijeku, a danas doživljava svojevrsnu renesansu među ljubiteljima tradicijskih glazbala.

Neobične instrumente donijela je i skupina Čevulja iz ravnih Kotara. Instrumente rade sami, nijedan muzikolog nije čuo za njih: tu su kablić-bajs, škip-bas gitara, vučija-bubanj i brojni drugi neobični instrumenti, a slučajno se među njima našla i harmonika vulgaris.

- Ovo je iz podruma naših baka i djedova. Ovim stvarima smo se mi veselili kao djeca. Imamo naćve gdi je naša baba mijesila kruh i mi smo se veselili kruhu. Sada, da ne bi to palo u zaborav, kako smo se mi veselili njima, oni se sad vesele nama – kaže voditelj ove skupine, Nediljko.
Svaki od instrumenata ima posebnu priču, pa čak i stalak za note – kažu da su ga izradili iz breskve koju su posjekli na minskom polju.

Nakon njihovog energetičnog nastupa došao je zvuk s one strane Atlantika.

Grupa Cimarron La Vaqueta oživjela je 2013. godine građanski festival Liberije, a u subotu je donijela atmosferu najbolje zabave uz ples i u Buševec. Svesrdno čuvaju repertoar Guanacastea, a uz njega proširuju repertoar za sve ukuse. Trenutno snimaju glazbeni CF Guanacastea pod nazivom Nuestra Musica La Parrandera s originalnim pjesmama koje su skladali sami glazbenici iz Maroona.

Glazbu i kulturu svog kraja član ansambla Giancarlo opisao nam je kao bogatu.

- Imamo mnogo ritmova, plesova i glazbe koja je baš naša i stvorena u našoj regiji i ponosni smo na to bogatstvo. Izvorni ritam naše regije zove se Parrandera, a imamo i ritam koji su Španjolci doveli tijekom osvajanja Amerike, kao i ritmove koje su donijeli afrički zarobljenici. Svi ovi ritmovi odmah rasplešu publiku, vidjeli smo da su rasplesali i vas – rekao nam je veselo Giancarlo.

Ništa manje bogata je glazba jugoistočnog Meksika. Članovi grupe Entramar žive u Beču, ali kulturu svoga kraja, Sotaventoa, nose uvijek sa sobom. Entramar svira glazbeni repertoar koji se koristi u ''Fandangosima'' (društvena i međugeneracijska slavlja koja okupljaju obitelji, prijatelje i posjetitelje da zajedno sviraju, pjevaju i plešu oko drvene platforme '' tarima'' na kojoj sudionici također plešu).

Luis Alejandro pokazao nam je gitare „jaranas” koje daju ritam u glazbi, te „requinto”, koja daje glavnu melodiju. Posebno je neobična bila i čegrtaljka od magareće čeljusti koja se koristi za ritamske obrasce, a Luis nam je objasnio da je ključni instrument njihove glazbe ples.

- Koristimo drvenu platformu kao instrument. Na njemu se pleše, a ples daje ritam koji je srž glazbe koju sviramo – kaže Luis.

I dok smo mi uživali u predstavljanju drugačijih kultura u našemu kraju, naši gosti imali su prilike razgledati našu. U organizaciji Ogranka Seljačke sloge Buševec i s potporom Grada Velike Gorice, Turističke zajednice Velike Gorice, Zagrebačka županija i Ministarstvo kulture, HDS-a i CIOFF-a, našim gostima pripremljena je topla dobrodošlica i pregršt zabavnog i poučnog sadržaja, a koliko im je bilo lijepo rekao nam je Giancarlo, opisavši da se osjeća „praktički posvojenim”.

Velikim koncertom u subotu završen je taj dio festivala, a gosti su s domaćinima u nedjelju otputovali u Bjelovar gdje su na 8. Festivalu tradicijske glazbe prikazali svoje glazbeno bogatstvo i inspirirali nekoga, kako ovdje, tako i ondje, da primi jedan neobični instrument u ruke i otkrije neki novi glazbeni svijet.