Muzeji su ti koji nam stare stvari prikazuju na novi način: Noć muzeja prikazala bogatstvo kulture u Velikoj Gorici

Povodom Noći muzeja, gorički su muzeji priredili poseban program povezan temom „Muzeji su važni!“, a moglo se naći za svakoga ponešto.

Posebna je bila atmosfera u Galeriji Galženica, u kojoj su posjetitelji mogli uživo i kroz monografiju upoznati poznatog umjetnika Mladena Mikulina čije javne skulpture krase Veliku Goricu i Zagreb.

Samu izložbu otvorio je u ime Grada predsjednik Gradskog vijeća, Darko Bekić.

- Ponosni smo na velikog umjetnika i djela koja su poznata izvan granica našega grada. Nismo ni svjesni koliko se svakodnevno susrećemo s njegovim skulpturama. Prolazeći Zagrebačkom kraj Milenijskog križa, kraj Golubice, u parkovima možemo vidjeti skulpture Franje Tuđmana, Franje pl. Lučića, na ovomu trgu samog Stjepana Radića. Te skulpture sastavni su dio Velike Gorice. Monografija je finalno objedinjenje njegovog dosadašnjeg rada na kojeg smo jako ponosni. Grad Velika Gorica i POUVG je povukla izdavanje ove Monografije kao izraz zahvalnosti za sve što je radio za naš grad – rekao je Bekić.

Na izložbi su postavljena njegova manje poznata djela koja inače mještani imaju priliku vidjeti u perivoju Kurije Alapić. Od Krleže, i Golubice do Susreta i Klupe, Mikulin prikazuje arhetipske teme, uvećava ih i na stilizirani način obrađuje, dajući dojam monumentalnosti stvarima o kojima malokad razmišljamo. Izložbeni prostor dodatno je produbljen fotografijama skulptura kraj Kurije Alapić, produbljujući time samu izložbu.

-  Javna skulptura uvijek je naručena od određenih naručitelja i prikazuju određene ljude, obično povijesne ličnosti, teže da budu dosta realne i širem društvu vizualno prihvatljiva. No ovakav tip skulpture, više osobniji, ima višu umjetničku vrijednost. Pomaže ljudima educirati što skulptura može biti, kakve emocije može prenijeti i slično. Sama ideja bila je prezentirati javnosti nepoznatije Mikulinove skulpture koje se nalaze u perivoju Kurije Alapić u Vukovini. Kada sam prvi put došla i vidjela ih, bilo mi je neprihvatljivo na drugi način predstaviti nego na tom jednom rekreiranom javnom prostoru – objasnila nam je voditeljica galerije, Tea Gudek Šnajdar.

Mladen Mikulin nije skrivao zadovoljstvo, a inspiracije za daljnji rad, kaže, ima dovoljno za više života.

- Fascikl sa skicama je pun. Mogao bih raditi još sto godina kad bih imao svog vremena. Nažalost carstvo slobode, a ovo je sloboda, je carstvo poslije carstva nužnosti. U carstvu nužnosti su svi ljudi jednaki. Stalno smo u nekom banalnom svijetu. No kada gledate umjetnost, onda uđete u svoje nebo. Sve je prolazno, samo je umjetnost stalna – rekao je.

Poseban ugođaj bio je i u Muzeju Turopolja, čiji su djelatnici priredili pregršt sadržaja za sve uzraste. Uz čašu toplog čaja ili kuhanog vina dobrodošlice, najmlađi i najstariji posjetitelji uživali su predstavi „Lektira na oko“ u izvedbi Ane Katulić i Anite Puškarić, koje su svojom predstavom pokazale da lektira ne mora biti dosadna kada ju sagledamo iz drugog kuta.

- Upravo je to ono što mi i u muzeju radimo, da se sfere našeg života koje nam se u nekom momentu čine dosadnima prezentiraju na način koji im može biti jako zanimljiv i to može biti dugoročno jako korisno – rekla nam je Biškupić Čurla.

Već samim početkom Noći muzeja odaziv ljudi bio je obećavajući, a uz radionicu „Dođi, vidi, izumi!“, na kojoj su mali izumitelji kreirali vlastite padobrance, te tradicionalni koncert učenika Umjetničke škole Franje Lučića u prostoru muzeja, broj posjetitelja se povećavao.

- Super je ova manifestacija, da ljudi malo izađu, okupe se, pogledaju malo našu kulturu. To je naša baština, to je ono što nas čini posebnima. Zato su muzeji važni – rekla nam je posjetiteljica Tamara.

Za kraj večeri  Muzej Turopolja priredio je kratke filmove etnografske tematike, a večer su zaključile Jane svojim poznatim pjesmama.

- Svi koji sudjeluju na Noći muzeja s nama muzealcima, su isto čuvari materijalne i nematerijalne kulturne baštine – zaključila je Biškupić Čurla.