°C 1

Velika Gorica dobila bolnicu.... 1896. godine!

29.11.2020.

Petar Brnada

Projekt kojega su Velikogoričani u anketi provedenoj od 29. listopada do 8. studenog vidjeli kao najvažnijeg i najpotrebnijeg za područje grada i okolice bila je izgradnja modernog medicinskog centra u sklopu kojega bi se građanima omogućila gotovo potpuna zdravstvena usluga, ali i uvelike smanjio broj odlazaka na liječenje u Zagreb. Iako je jasno da Velikogoričani na pola sata od svog doma imaju najbolje doktore i opremu u Hrvatskoj, doista smo nadišli razinu da se dva šava ne mogu dobiti u našemu gradu.

Česta je to tema razgovora među Goričanima u gradskim kafićima, parkovima, ali i po društvenim mrežama, a nedavno ju je, u sklopu političke kampanje za parlamentarne izbore, iz naftalina izvadio ministar Davor Božinović, nositelj liste HDZ-a za VI. izbornu jedinicu. Božinović je tada naglasio da im je uz dovršetak izgradnje auto-ceste od Zagreba do Siska i izgradnju transverzalnog nasipa koji će područje Posavine i Turopolja zaštiti od poplava, veliki prioritet na području Velike Gorice izgraditi medicinski centar, što će, kako je kazao, bitno povećati kvalitetu života građana Gorice i šire okolice. O tome hoće li sve ostati na predizbornim obećanjima ili se po tom pitanju ipak nešto pokrenulo, u ovome tekstu nećemo spekulirati, već ćemo istaknuti da je Velika Gorica bolnicu već dobila. I to davne 1896. godine!

Snažniji gospodarski razvoj Velika Gorica doživjela je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, u vrijeme kada se urbanizirao prostor oko glavnih trgova. U tome je glavnu ulogu vodila Plemenita općina turopoljska koja je bila inicijator niza javnih projekata, poglavito za vrijeme župana Ljudevita Josipovića. Upravo u tom periodu nastale su zgrada Kotarske oblasti, Kotarski sud, Prva hrvatska štedionica, zgrade škola u Zagrebačkoj i Kurilovečkoj ulici, te najamne vile za predstojnika Kotarske oblasti i Turopoljskog nadšumara, ali i nama najzanimljivija- javna bolnica. Najpoznatiji graditelj tog vremena bio je Nikola Hribar koji je sagradio većinu zgrada, pa tako i velikogoričku bolnicu.

Prema dostupnim informacijama iz djela 'Arhitektura Velike Gorice' autora Petra Puhmajera, Kristine Vujice, Maje Vahčić Lušić i Gordana Murata, godine 1895. pokrenuta je inicijativa od strane županijske zdravstvene zaklade da se u Velikoj Gorici izgradi Kotarska bolnica. Ubrzo je određena i lokacija na glavnoj cesti, tada na samom ulazu u mjesto. Danas je to adresa Zagrebačka 90, u kojoj je smješten Centar za odgoj i obrazovanje.

Već iduće godine potpisan je ugovor o gradnji s Nikolom Hribarom, a gradilo se prema nacrtu Koste Tomca, inače projektanta i zgrade Kotarske oblasti iz 1891. godine. U knjizi dr. Branka Dubravice 'Turopoljsko plemstvo poslije ukidanja kmetstva' navodi se da je taj ugovor sklopljen 20. travnja 1896. godine između Plemenite općine Turopolje i poduzetnika Nikole Hribara, koji je preuzeo radnje prema nacrtu i troškovniku za paušalni iznos od 13 000 forinti. Izgradnju je, čini se, u cijelosti financirala zdravstvena zaklada, a turopoljska je općina najprije planirala dati beskamatni zajam, ali je onda ipak dala „darovnu pripomoć“ od 5000 forinti, piše Dubravica.

Što se tiče realizacije tog projekta važnog za cijelo Turopolje, iz dokumenata je vidljivo da se očito radilo onako kako Kinezi danas rade bolnice. Naime, rok za dovršenje svih radnji bio je dogovoren do kraja rujna 1896. godine pa je tako nova bolnica niknula u svega pet mjeseci. U slučaju zakašnjenja izvođač je trebao platiti penale od 50 forinti na dan. Uz to, poduzetnik se o svom trošku obvezao nabaviti zemljište za gradilište u površini od 800čhv i to na svom zemljištu ležećem uz cestu Zagreb- Sisak. U slučaju da mu treba više zemljišta mogao ga je povećati na 1,5 rali, s tim da 1 ral može platiti 400 forinti.

Sama zgrada je bila odmaknuta od ceste i uvučena u dubinu parcele. Kako pišu Puhmajer, Vujica, Vahčić Lušić i Murat, ukrasi na pročelju bili su vrlo jednostavni, a dominirao je plitki središni rizalit, zaključen zabatom, s kružnim medaljonom na vrhu. Sami ulaz bio je smješten sa stražnje strane. Naknadno je s istočne strane bolnice sagrađena još jedna zgrada koja je s glavnim objektom u prizemlju povezana ostakljenim hodnikom. S lijeve strane bolnice sagrađena je i kuća u kojoj je živio ravnatelj bolnice, a tu žutu kućicu jedinstvenih vizura i danas možete vidjeti na susjednoj parceli Centra.

Bolnica je u početku bila kapaciteta 20 kreveta. Tadašnja populacija Velike Gorice kao grada sa svim okolnim naseljima i današnjim susjednim općinama kretala se oko brojke od 19 tisuća, dok je samo naselje Velika Gorica brojalo oko 3000 žitelja.

U Državnom arhivu Zagreb navodi se da je Opća bolnica u Velikoj Gorici krajem 19. stoljeća dobila pravo javnosti. U to vrijeme bolnica broji 40 postelja i jednog liječnika. U izvještaju o stanju javne uprave u županiji zagrebačkoj za godinu 1915. spominje se, na području županije zagrebačke, Opća javna bolnica zaklade uzadruženih zdravstvenih općina u Velikoj Gorici. Tadašnji ravnatelj bio je kraljevski kotarski liječnik dr. Josip Hribar. Bolnica tada ima jednog liječnika i 58 postelja. „U glavnoj knjizi bolnoopskrbnih troškova nalazi se žig na kraju 1927. na kojem se vidi natpis: „Opća javna bolnica uzadruženih zdravsvenih općina županije zagrebačke u Velikoj Gorici.“ Na žigu u matičnoj knjizi iz 1931. nalazi se naziv: Bolnica uzadruženih zdravstvenih općina Savske banovine.“ Godine 1921. Zdravstveni odsjek za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu privremeno je bolnicu u Velikoj Gorici odredio za filijalu Pasteurovog zavoda, kojoj namjeni je služila sve do 1923. godine.

Na mjestu nekadašnje bolnice, na adresi Zagrebačka 90, 1939. godine osnovan je 'Zavod s pomoćnom školom za mušku i žensku mentalnu retardiranu djecu i omladinu u dobi od 6 do 20 godina' koji je godinama mijenjao svoj naziv da bi od 2003. godine bio imenovan Centrom za odgoj i obrazovanje Velika Gorica te kao takav predstavlja jedan od najstarijih domova sa školom za djecu i mlade s intelektualnim teškoćama.