Obitelj Dijanić odgaja troje genijalaca, robotičara, s kojima osvajaju svijet

U današnje vrijeme, mnoga tražena zanimanja baziraju se na obrazovanju iz područja STEM-a: robotika, umjetna inteligencija, neuroznanost, molekularna biologija… Istovremeno, područje umjetne inteligencije je u strelovitom razvoju i sve smo bliže budućnosti u kojoj će strojevi moći činiti nezamislivo. Ono što će uvijek biti važno su inovativnost, suradnja, kreativnost i kritičko mišljenje. STEM edukacija potiče ove ključne vještine te priprema djecu da budu, ne samo radnici, nego kreatori poslova budućnosti.

Budućnost robotike i umjetne inteligencije u Hrvatskoj

Ministarstvo znanosti i obrazovanja trenutno priprema i razrađuje prijedloge strateških projekata u području znanosti i visokog obrazovanja koji bi se u novome financijskom razdoblju financirali iz europskih strukturnih fondova te je upravo zato ministrica Divjak pozvala na sastanak i Matu Rimca, kao priliku da čuje njegove ideje o tome kakve strateške projekte u tom području Republika Hrvatska treba.

Naglasak je bio na mogućnosti uspostave Instituta za umjetnu inteligenciju te na financiranju povećanja kapaciteta i međunarodne relevantnosti postojećih fakulteta koji se bave ICT-om, robotikom i umjetnom inteligencijom. Upravo to olakšalo bi Dori, Antoniu i Ivanu da napreduju u skladu s vlastitim sposobnostima.

-Da bi se dijete bavilo osnovnom robotikom potrebno je malo vise novaca nego nekim sportom i puno više vremena. Ako očekujete da će dijete postići zapaženi rezultat na nekom međunarodnom natjecanju kojih godišnje odradimo pet do sedam, potrebno je raditi sve vikende u godini i uložiti puno vremena i malo više novaca. Zadnja faza su vrhunski rezultati na europskom i svjetskom natjecanju, ovdje trebate imati talentiranu djecu koja su voljna raditi jako puno uz podršku mentora, ali i sponzora- pojašnjava Lovrek Dijanić, otac malih genijalaca.

Natjecanje Robocup, Sydney

Dora i Antonio Dijanić dio su juniorske robotičke reprezentacije ‘Školska knjiga CRO Team’ koja se u srpnju vratila s uglednog robotičkog natjecanja ‘Robocup’ u Sydneyu.

-Na takvom tipu natjecanja trebate pobijediti mentora iz Cambridge university kojeg je platio Japan s neograničenim financijama. I da, odgovor je, da, to je izvedivo i mi smo to napravili, ne samo japancima nego i kinezima, koreancima, nijemcima, amerikancima- ističu Dijanići.

Nakon osvojenog 2. mjesta i srebrne medalje, nadmašili su i taj uspjeh kada su u posebnoj kategoriji zvanoj supertimovi, u kombinaciji sa švedskom ekipom "Galären", uspjeli izboriti prvo mjesto, a tome su dodali još i posebnu nagradu za programsko rješenje - Best Victim Rescue Solution.

Napravili su robota koji na nepristupačnom terenu ima sposobnost razlikovanja žive od mrtvih (hipotetskih) žrtvi, te ih prema tom prioritetu i spašava iz neke ugrožavajuće situacije.

-Nakon uspješno odrađenog zadatka, robot mora znati napustiti evakuacijsku zonu te se vratiti nama- rekao je Antonio.

Tri do četiri tisuća linija koda upisano je u tog robota, kako bi sam znao ući u zgradu, pronaći žrtve, razlikovati ih, spasiti, vratiti se i slično. Upravo se na drugom dijelu natjecanja, u tzv. supertimovima, pokazalo tko od natjecatelja doista zna programirati, pojašnjava Lovrek Dijanić.

Antonio se bavi programiranjem i robotikom  već dvije godine, a Dora godinu dana, dok najmlađi brat Ivan iako ima samo  12 godina, već dvije godine također uspješno napreduje u robotici. Ove se godine natjecao u Zagrebu, gdje je osvojio 4. mjesto, Sloveniji 2., a u Austriji 5. mjesto, od čak 60 ekipa koje su sudjelovale.

Pripreme za veliko natjecanje

Pripreme za veliko natjecanje poput ovog svjetskog u Sydneyju kako kažu, kreću odmah po završetku prethodnog. Prošle godine je to bilo u Montrealu, Kanadi, ove godine Sydneyju. U srpnju se kreće s projektiranjem novog robota i narudžbom i proizvodnjom dijelova, senzora, elektronike, baterija...

-Prvi robot mora biti gotov već za međunarodno natjecanje u studenom u Rusiji, gdje je pravi test, potom naš kvalifikacijski Hrvatski RoboCup Junior u 12. mjesecu pa kreću međunarodna natjecanja po Europi, Italija, Slovenija, Slovačka, Austrija, Njemačka, koliko stignemo i imamo mogućnosti. Zatim europsko u Portugalu i svjetsko u Francuskoj, ove godine, sljedeće u Tajlandu- otkrivaju nam Dijanići.

Skupi dijelovi, oprema, putovanja...

Sto tisuća kuna vrijednost je najskupljeg robota kojeg su izradili. Ostali su nešto jeftiniji, 75 tisuća, sto te početnički vrijednosti od 40 tisuća. Kako kažu, to su još jeftinije varijante u odnosu na robote s kojima se natječu djeca iz Kine ili Irana.

Radionice robotike koje se vikendom održavaju u Zagrebu u trajanju tri sata imaju cijenu, u obliku donacije od 150 kn. Radionicama mogu pristupiti djeca starija od 11 godina. Na radionicama djeca rade s jako vrijednom robotičkom opremom uz nadzor dvoje profesora i više stručnih mentora.

-Ako netko dijete pokaže talent odmah se priključuje iskusnijoj djeci na natjecanjima kao član tima. Financiranje nažalost u većini pada na leđa roditelja. Dio se financira od donacija s radionice, dio preko Hrvatskog robotičkog saveza i preko vanjskih sponzora-firmi. Izdvajanje za opremu, putovanja ovisi o mogućnostima roditelja i dodatnim donacijama, sponzorima- govore nam Dijanići.

Konkurencija ima novac, ali mi imamo znanje

Prosječan robot s kojim radi konkurencija košta, kažu, od 15 do 20 tisuća eura, a na natjecanja dolaze s minimalno četiri rezerve, dok si naši timovi mogu priuštiti dva.  Konkurencija ima gotovo neograničene financijske mogućnosti, ali očito ne troše dovoljno radnih sati kao naša djeca kojima je "normalno" raditi po cijele vikende.

Ono što i dalje otežava bavljenje robotikom u Hrvatskoj nažalost je, kao i uvijek, financije.

-Imate dosta udruga koja se bave "dječjom" robotikom na razini igranja i ulaskom u taj svijet (apsolutno za podržati i pohvaliti), profesionalno ako se želite time baviti u Hrvatskoj preporuka je Hrvatsko društvo za robotiku uz prof. Jelku Hrnjić i prof. Ivicu Kolarića, nacionalnog izbornika Hrvatske robotičke reprezentacije, po meni to su mama i tata junior robotike u Hrvatskoj (do 18 god.) - komentira Lovrek Dijanić.

Bavljenjem STEM područjem je budućnost, odlično društvo, odlični profesori i mentori, na zadovoljstvo djece i roditelja. Otvaranje Robotičkih centara izvrsnosti u više gradova koje bi financirali Gradovi, a radionice u njima održavali dokazani profesori, mentori i najbitniji djeca/sudionici pomoglo bi razvitku inženjerske znanosti i robotike, s naglaskom na najmlađe, smatraju Dijanići. Nadaju se da će budućnost za robotičare u Hrvatskoj biti bolja, sigurnija, ali i više cijenjena.

-Imamo izvrsnu djecu i bilo bi žalosno da odu izvan Hrvatske gdje ih jedva čekaju. Robotika ne može čekati, to je specifično područje koje se jako brzo razvija- poručuje obitelj Dijanić.