Kakvo je stanje zdravstvene skrbi u Velikoj Gorici?

Dok su mnogi četvrtak navečer proveli slaveći prolazak hrvatske nogometne reprezentacije u osminu finala Svjetskog prvenstva, u Vijećnici POUVG-a nekolicina stručnjaka i zainteresiranih građana raspravljalo je o gorućem problemu zdravstva u našem gradu.

Na inicijativu Domovinskog pokreta, gradonačelnik je formirao neformalno privremeno radno tijelo za izgradnju i uspostavljanje polikliničko-dijagnostičkog centra kojega čine prof. dr. sc. Zvonimir Lovrić, dr. Nikola Leder, dr. Jurica Toth te doc. dr. sc. Fadi Almahariq, a oni su predstavili trenutne probleme zdravstva u Velikoj Gorici i pozvali na diskusiju kako bi se došlo do rješenja.

- Naša ideja je da napravimo nešto što bi trebalo pomaknuti subspecijalističku i specijalističku uslugu u samome gradu. Da se omogući našim građanima jednostavnije i pristupačnije korištenje naših usluga, a ne ovisnost o velikim bolnicama u Zagrebu – rekao je Zvonimir Lovrić.

Svi Goričani mogu se složiti da Dom zdravlja u Velikoj Gorici nije dovoljan da zadovolji zdravstvene potrebe grada od preko šezdeset tisuća stanovnika o kojemu ovise, osim samog grada, i tri općine.  Unatoč predanom radu obiteljskih liječnika, njihova uloga svodi se na „skretničare“, kako se slikovito izrazio Gordan Kompes.

- To su ljudi koji vas prime i upute vas na specijalističke pretrage. Cijenim njihov rad, ali to nije rješenje.  Ako se porežem, moram ići u Zagreb da bih stavio dobio šava. Ako želim da mi se napravi ultrazvuk, jedna osnovna medicinska usluga, moram ići u Zagreb da se to napravi. To je osnovna usluga koja se u gradu ove veličine mora pružiti. Treba krenuti malim koracima. Definitivno nam treba dijabetolog, kirurg za jednostavne zahvate, kardiolog koji će napraviti ultrazvuk srca. Primarna trijaža bi bio prvi korak koji bi se trebao napraviti – rekao je Gordan Kompes.

Problem je što grad, za razliku od županija i države, ne može osnivati zdravstvene ustanove. Stoga je Lovrić predložio nekoliko mogućnosti.

- Jedna od mogućnosti je korištenje postojećeg Doma zdravlja s kakvim-takvim prostorom i organizacijom koja bi možda mogla proširiti svoju subspecijalističku djelatnost. Osobno ne vidim to kao izlaz. Druga mogućnost je osnivanje u nekom pogledu privatno-javnog partnerstva, gdje bi privatna poliklinika, uz potporu grada, na neki način sudjelovala tako da bi ta poliklinika jedan dio radnog vremena odvajala za usluge preko uputnica HZZO-a. Pitanje je hoće li HZZO omogućiti takav način poslovanja – rekao je Lovrić.

Fadi Almahariq složio se da primarna zdravstvena zaštita pati od tereta birokracije koja stvara cijeli krug problema na nacionalnoj razini. Na lokalnoj je istaknuo da postoji kadar liječnika iz Velike Gorice koji rade u Zagrebu, te da bi se on trebao iskoristiti.

- Velika Gorica nije samo centar. Kada gledamo periferiju, to je zaista područje koje treba jako dobro organizirati kako bi pružili građanima adekvatnu i jednaku medicinsku skrb. Ima puno doktora u bolničkom sustavu Zagreba koji su iz Velike Gorice i kada bi mi iskoristili taj kadar iz Velike Gorice, već bi mogli napraviti jedan korak. No njih moramo motivirati jer to je dodatni rad. To je nečije slobodno vrijeme  – komentirao je Almahariq.

Nikola Leder, koji i sam vodi privatnu praksu, načelno se složio s tom idejom.

- Moja vizija je razvoj moje privatne inicijative i mislim da se tu može ostvariti suradnja s lokalnom zajednicom i gradom, da mi budemo u mogućnosti pružiti što više usluga kroz crvenu uputnicu. Nije rješenje da sve što nudimo je privatno jer onda nećemo biti dostupni. Nije nam cilj nabiti cijene. Ali da bismo mogli funkcionirati s privatnog sektora, imamo velike rashode. Nažalost  s cijenama kakve plaća HZZO, nijedan privatnik ne može funkcionirati – objasnio je.

Velika Gorica treba proširenje medicinskih usluga i liječnike, no pitanje je kako ih privući.

Ivan Bekavac pozdravio je inicijativu i ponudio svoju viziju rješenja.

- Velika Gorica kao grad može ponuditi nadstandard. To je pravni okvir na koji se oslanjamo kada predlažemo dodatna zapošljavanja putem dodatnih ugovora o radu koje bi drugi liječnici potpisali s Domom zdravlja Zagrebačke županije, s privatnim poliklinikama ili s nekom drugom ustanovom. Time bi se povećao broj zdravstvenih radnika u sustavu našega grada, a Grad bi sudjelovao u sufinanciranju takvog nadstandarda – rekao je Bekavac.

Toth je pak prikazao Đurđevac kao primjer motivacije liječnika.

- Đurđevac je nedavno raspisao natječaj za specijalista pedijatra kojemu je ponudio trajni smještaj, dovoljno velik za obitelj, te ako taj liječnik ostane pet godina, dodatan bonus od 100 000 kuna. Konkretna mjera za privlačenje liječnika u jednu urbanu zajednicu. Mislim da bi grad trebao investirati u zdravlje sugrađana – rekao je Toth.

Kruno Čolak dolazi iz privatnog sektora koji radi puno s bolničkim sustavima te blizinu Zagreba gleda kao svojevrsnu prednost, a kao rješenje je predložio subvenciju Grada za svoje stanovnike u privatnim klinikama.

- Ako Grad uzme dio uputnica koje može subvencionirati, nešto bi se napravilo. Ne možemo zadovoljiti sve potrebe. Pitanje je što ćemo moći napraviti ako se samo oslanjamo na državu i županiju. Ako se gleda u proračun ulaganja, veličina grada, mogao bi se napraviti velik iskorak u nekim segmentima. Potencijal u Velikoj Gorici postoji, samo se treba iskoristiti blizina KBC-ova – rekao je Čolak.

Ovo su samo neki od prijedloga koje se moglo čuti na tribini, a konačni rezultati rasprave bit će oblikovani u službeni dokument te dostavljeni Gradu.