„I meni je bila potrebna nečija pomoć“: One već više od dva desetljeća nesebično pomažu svakome kome je pomoć potrebna

Prije 23 godine žene u Buševcu osnovale su svoje Društvo s namjerom da pomažu potrebitima. Kroz više od dva desetljeća djelovanja pomogle su velikom broju ljudi. Napravile su četiri krovišta, četiri sanitarna čvora, dvije kuće su kompletno iznutra uredile, a bilo je tu i mnogo akcija prikupljanja hrane i drugih potrepština za socijalno najugroženije. Mnogi donatori prepoznali su njihov rad, a osim novca mnogi od njih spremni su donirati svoj besplatni rad.

Kako smo doznali, nema dana da Lidiji ne zazvoni telefon, a da s druge strane ne bude netko kojemu je pomoć prijeko potrebna. Žene Buševca uvijek su spremne uskočiti i pomoći. Društvo ne pomaže samo ljudima iz Buševca i Turopolja, već i iz ostatka Zagrebačke županije te Sisačko-moslavačke županije.

- Ljudi ponekad ne razumiju da oko njih ima ljudi kojima je pomoć potrebna. Na siromaštvo se u našem društvu gleda s odbojnošću te se stigmatizira ljude i optužuje ih se da su sami krivi za situaciju u kojoj se našli. Svaku obitelj koja zatraži pomoć posjetim i uvjerim se kakva je situacija. Sazovem sastanak upravnog odbora i prezentiram situaciju na teren, a onda zajedno odlučimo hoćemo li pomoći ili ne. Nema dana da me netko ne nazove i kaže da treba pomoć – rekla nam je predsjednica Društva žena Buševec Lidija Rožić.

Buševčanke vode računa i o očuvanju kulture i običaja svoga kraja, iz čega se izrodila jedna od neprepoznatljivijih manifestacija u Turopolju, Buševska štruklijada.

- Nekad nije bilo salame, jeli su se domaći proizvodi. Na štruklima sam odrasla. Važno mi je da se taj dio naše tradicije ne zaboravi. Zahvaljujući medijima za našu štruklijadu čulo se i izvan granica Turopolja i Hrvatske. Manifestacija je humanitarnog karaktera i od novaca koji se prikupi obnavljamo krovišta, sanitarne čvorove i pomažemo ljudima na druge načine – kaže Lidija.

Život ih nije mazio, ali baš zato spremne su pomoći svakome

Predsjednica Lidija Rožić pokretačka je snaga Društva žena Buševec. Ovu ženu život nije mazio, ali ju je pretvorio u predvodnicu.

- Ja sam rodila dijete s posebnim potrebama i kad mi je najteže bilo od nikoga nisam imala pomoć. Kad mi se popravila životna situacija, odlučila sam početi pomagati ljudima u potrebi – kratko nam je objasnila svoje motive Lidija.

Slična životna situacija približila je Nikolinu i Lidiju. Nikolina Katulić je profesorica u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi i sama ima dijete s posebnim potrebama. Godinama je bila podupirući član, a kad su joj djeca narasla odlučila aktivnije angažirati u Društvu.

- Želim pomoći ljudima jer je i meni bila potrebna nečija pomoć. Imam iskustvo koje mogu prenijeti drugima i tako im olakšati život. Radim u školi i stvari vezane uz djecu su mi jako bliske i mogu pomoći ljudima da nabave materijale za djecu s posebnim potrebama i dati savjete kako s njima raditi – istaknula je potpredsjednica Društva žena Buševec.

Humanitarnim radom postale su prepoznatljive i izvan svog mjesta

Žene su uvijek igrale važnu ulogu u svojim zajednicama pa i onda kada to nije bilo vidljivo na prvu. Njihov pozitivni utjecaj na društvo sve je vidljiviji, a naročito kroz humanitarni rad u kojem su postale neprikosnovene.

- Žene su pokretači stvari. Važno je da budu prepoznate i postanu dominantnije u društvu. Teško se kao žena afirmirati u manjim zajednicama. Društvo žena Buševec igra tu značajnu ulogu, ali važno je naglasiti kako nam puno pomažu i naši muževi te naša djeca. U našem selu žene su jako aktivne u raznim udrugama od folklora do vatrogasaca. Živimo u 21. stoljeću i vrijeme je da se žene počne prepoznavati – dodala je naša sugovornica.

No, nije lako uvijek uskladiti svoj privatni život i obveze u Društvu. Lidija ističe kako je važno imati podršku bračnog druga.

- Ja sebe dajem sto posto. Nekad i suprugu bude dosta svega, ali bez obzira na to opet pomaže – kaže predsjednica Društva.

Za kraj naše sugovornice poručile su da nekad i topla riječ upućena čovjeku može značiti više nego materijalne stvari. Stariji ljudi često su marginalizirani i socijalno isključeni tako da su željni kontakta s ljudima.