RUSIJA U SRCU: OSS Buševec predstavio Hrvatsku u najboljem svjetlu na Olimpijadi folklora koju će pamtiti cijeli život

Vratili su se prije nekoliko dana iz daleke Rusije naši Buševčani, članovi Ogranka Seljačke sloge koji su na Svjetskoj folklorijadi predstavljali svoj kraj, svoje običaje, svoju baštinu, svoju Hrvatsku. Da to učine na najbolji mogući način bio je cilj kojeg su si prije samog odlaska zacrtali, a ondje ga i ostvarili. Dokazuju to brojnim doživljajima koje su nam, dočekavši nas u svojim prostorijama u Buševcu, razdragani, s iskrom u oku, prepričavali. Redcima ovog teksta nemoguće je obuhvatiti sve ono što je ova naša reprezentacija u Rusiji doživjela, vidjela, čula, osjetila, otplesala, ali ćemo pokušati dočarati barem djelić te atmosfere o kojoj nam sa zanosom pričaju ogrankaši.

Kako to uvijek u Buševcu biva, i ovog puta srdačno su nas dočekali predsjednik OSS-a Buševec Nenad Rožić, Irena Rožić članica Upravnog odbora OSS-a, te troje mladih članova folklornih skupina, plesači Kristina Janjić i Tibor Predrag, te plesač i svirač tradicijskih glazbala Filip Rožić. Nakon što su se dojmovi iz Rusije barem djelomično slegnuli, slaže se ova ekipa da je ovo putovanje i sudjelovanje na, kako je od milja nazivaju „Olimpijadi folklora“ bilo jedno od najposebnijih iskustava koje će pamtiti cijeli život.

A kako i ne bi, jer nije mala stvar biti izabran za predstavnika svoje zemlje, svog njezinog bogatstva, kulture i tradicije među 37 zemalja svijeta koliko ih je nastupilo ove godine na Svjetskoj folklorijadi. Hrvatsku, ali i svoju Veliku Goricu, Buševec i Turopolje u najboljem je svjetlu predstavljao 31 član delegacije. Uz ogrankaše bili su tu i predstavnici CIOFF-a Hrvatske predsjednik Emir Merdić, predstavnica mladih Tea Bilić te predstavnik tradicijskih glazbala Mihael Emanuel Večković.

-Ta delegacija je uspjela odraditi sve što je pred nama bilo zacrtano i jedna smo od rijetkih delegacija koja je „pokrila“ na ovoj olimpijadi sve što se od nas tražilo. Od izložbi maski, konferencija, CIOFF-a mladih, raznih prezentacija. Na svemu smo bili prisutni i sigurni smo da smo na najbolji mogući način prezentirali Lijepu Našu u Rusiji-ponosno ističe predsjednik OSS-a Nenad Rožić.



Pet koreografija – pet kompleta nošnji

Pripremili su tako pet koreografija kako bi plesovima predstavili raznolikost Hrvatske – Turopolje, Posavinu, Draganić, Podravinu i Linđo. Sve to nije im bilo nimalo jednostavno, ne zbog samih plesova, u kojima uživaju, već zbog pet različitih kompleta narodnih nošnji, jer svak kraj, zna se, ima svoju.

-Svi znaju da u Hrvatskoj izvodimo plesove u nošnjama ovisno o tome iz kojeg je kraja koreografija za razliku od drugih zemalja koje imaju jednu nošnju za sve. Mi smo morali nositi svih pet kompleta nošnji s nama što je za djevojke bilo 20 kilograma po koferu koliko je i dozvoljena kilaža prtljage u avionima. Bilo je zahtjevno, no cilj nam je bio pokazati raznolikost cijele Hrvatske koliko je to sve bogato, različito posebno i drugačije-ističe Rožić.

Naporan tempo, puna srca

Tijekom njihova boravka u Rusiji društvene mreže vrvjele su objavama i fotografijama s ulica tih dalekih gradova, na kojima naši Buševčani pjevaju, plešu, vježbaju, uživaju, a nisu to radili samo na pozornici za vrijeme nastupa. Stoga ih znatiželjno pitamo: Kako je izgledao njihov dan?

-Buđenje rano ujutro, spremanje na nastup, šminkanje, cure si rade frizure. Potom idemo na put do mjesta gdje smo nastupali, odrađujemo tonske probe, zatim oblačenje nošnji i nezaobilazni „Coffe brake” - bez toga ništa! Upjevavanje, zagrijavanje i odraditi sve što se može. I oko 16 sati popodne je počeo službeni dio programa, nastupi skupina. Povratak na noćenje je bio tek oko ponoći, tad smo i večerali. Cijeli je dan bio ispunjen događanjima-prepričala nam je Kristina Janjić.

Priznaje nam, bilo je naporno, izazovno. Bili su umorni, katkad i jedva stajali na nogama, „kuhali se“ na plus 35 u teškim narodnim nošnjama, no slažu se, ponovili bi to bezbroj puta – jer „tko voli folklor i sve što on sa sobom donosi, ništa mu nije teško“.

Tiboru je najveći izazov bila njegova uloga kolovođe u Linđu u koju je „upao“ kao zamjena netom prije odlaska u Rusiju.

-Meni je bio izazov biti kolovođa u Linđu, bilo je to iznenadno, odjednom odlučeno, voditelji su me ubacili u to. Po prvi puta sam nastupao nedavno na Ivanju, a onda sam u Rusiji imao veliku tremu jer dosta toga ovisi o meni, no naposljetku je sve dobro ispalo-rekao nam je Tibor.

Dugo razdoblje lock downa koje je folklorašima onemogućilo održavanje proba predstavljalo je dodatne napore da se ovi mladi ljudi dovedu u formu i pripreme za nastup na svjetskoj pozornici. U samo tri mjeseca, zahvaljujući vrhunskom radu voditelja sekcija Mojmiru Golencu koreografu i mentoru ansambla, Valentini Šepak Molnar voditeljici folklora te Zoranu Jakuniću Kizi voditelju tamburaša Buševčani su bili spremni za Rusiju.

Vrhunska organizacija domaćina

Naši sugovornici neizmjerno su pohvalili organizaciju Svjetske folklorijade. Što Rusi mogu, to ne može nitko, kažu, referirajući se na strogo poštivanje rasporeda i dogovora, vrhunsku sigurnost i dosljednost što, u ovo doba korone, uopće nije lako izvesti. Sudionici folklorijade više su puta testirani na covid, opskrbljeni maskama i dezinficijensima, a budući da su svaki dan nastupali u različitom gradu, njihov je autobus imao i policijsku pratnju.

Buševčani su, uz predstavnike još šest zemalja - Estonije, Azerbajdžana, Benina, Indije, Paragvaja i Čilea bili smješteni u sjeverozapadnom dijelu republike Baškortostan, veličine Hrvatske. Nastupali su pak u pet gradova. Filip nam je opisao kako je to izgledalo.

-Svaki dan smo nastupali u jednom gradu. Imali nastupe na nekom drugom mjestu, po pola sata programa to su uglavnom bile dvije koreografije, a između toga je bio tamburaški intermezzo. Svaki dan u 16 sati je počelo predstavljanje svih grupa te su predstavljali svaku grupu posebno. Nakon toga su svi otišli s pozornice i onda je jedna domaća grupa nastupala, a nakon toga svaka strana grupa.

Zasvirali „Qurai“

Nastupili su tako četiri dana te na zatvaranju festivala, a ostalo vrijeme sudjelovali na konferencijama, izložbama, predstavljanju glazbala. Dali su tridesetak intervjua televizijama i radijima, a posebno su se istaknuli svladavanjem ruskog tradicijskog instrumenta „Quraija“ što je zapazilo i ministarstvo kulture te filharmonija. Mihaelu Emanuelu Večkoviću koji je u Rusiji prezentirao hrvatska tradicijska glazbala te se okušao u sviranju Quraija ministrica kulture poklonila je jedan takav instrument, dok je isti zaintrigirao i našeg sugovornika Filipa.



-Zanimalo me i probao sam svirati i isti dan me naša vodička snimila i poslala u filharmoniju. Taj dan sam išao s predsjednikom Udruženja filharmoničara da mi pokaže kako se svira. Također sam ga dobio na poklon, a mi smo njemu poklonili našu jedinku frulu i pokazali mu kako se ona svira-ispričao nam je Filip izvevši nam nekoliko tonova na ovom zanimljivom instrumentu na kojem tonove proizvodite pravilnim položajem zubiju i jezika.



-Qurai je jedna obična cijev, nema nikakve piskove, kao na našim frulama gdje se puhne i proizvodi zvuk, nego se samo s jezikom i sa zubima treba proizvesti ton i puhne se u cijev. Trebalo nam je i do 3 sata da bi uopće mogli proizvesti ton. Na kraju su nas onda kad smo uspjeli savladati zvali da probamo nešto svirati-dodao je Filip istaknuvši kako će nastaviti proučavati ovaj ruski instrument.

Zasvirali su buševački tamburaši na pozornici i dvije ruske skladbe – poznatu Kalinku i Podmoskovske večeri za koje je voditelj tamburaške sekcije raspisao note. Time su posebno osvojili srca ruske publike, a s njima su na pozornici pjevali i voditelji programa, pa im se priključio i kolega iz Estonije. Atmosfera je u svakom trenutku bila neopisiva.

Buševčani „oteli šou“

No pozornica nije bila jedino mjesto gdje su naši folkloraši zablistali. U hrvatskim bojama i „kockicama“ plijenili su pažnju na svakom koraku.

-Imali smo svaki dan obučene naše majice, pripremili smo se za to maksimalno, u kockicama i hrvatskim bojama na zatvaranju Folklorijade smo oteli glavni šou! Kamermani su pola programa nas snimali. Trudili smo se da maksimalno prezentiramo bogatstvo, raznolikost i kvalitetu koju imamo-rekli su nam, a posebno su se istaknuli i svojom plemenitom gestom kao jedina skupina na svijetu koja je svoj dio programa izvela čak i kuharicama koje nisu mogle gledati nastupe.



Pjevali i kuharicama

-Niti jedna grupa sigurno nije pjevala kuharicama u kuhinji koje nisu mogle pratiti program, mi smo i to napravili. U tri, četiri mjesta smo samo za njih izveli naš program. Ne zato što smo morali nego jer smo htjeli. Pa su tu i druženja s drugim ekipama nakon nastupa. Bile su tu i neke grupe s kojima se znamo od ranije s gostovanja, a neki su bili i kod nas. Grupa iz Švicarske, Makedonije i drugi. A mi smo uvijek raspoloženi za zabavu i pjesmu pa nam se svi rado priključe-kaže nam Nenad Rožić.

Ubrzo je Rusima, a i svima ostalima, postalo jasno tko su Hrvati i što sve od njih mogu očekivati. S ponosom je voditeljica koja je za našu skupinu bila zadužena pričala o Buševčanima, i dok su drugi bili na pozornici, ogrankaši su bili – posvuda!



-Odjednom su svi pričali o nama, o Hrvatima, dok su drugi bili na pozornici, mi smo bili posvuda, nitko nije mogao otpjevati "acapellu" kao mi za kuharice, a i nas su odabrali da sviramo njihov instrument jer smo pokazali da možemo. Sama raskoš i bogatstvo naših nošnji koje su preko 100 godina stare neusporedive su s nekim zemljama. To je naše nacionalno blago koje nema cijenu, dok su neki svoje nošnje ondje prodavali. Po tome su nas prepoznavali. Bile su to ovacije jer smo mogli u svakom trenutku izvesti neki dio našeg programa. Nisu to očekivali od nas. Na jako dobar način smo predstavili Hrvatsku i s njihove strane smo bili posebno prihvaćeni-istaknula je Irena Rožić.

Kovanica od 2 kune na ruskoj nošnji

OSS Buševec sudjelovao je i u obaranju dva Ginessova rekorda: u najvećem broju sudionika u jednom kolu koje je okupilo oko 2700 sudionika te u najviše nacionalnosti na jednom mjestu. Za spomenuto su dobili i službene potvrde. Također vrijedi napomenuti da je na licu mjesta izrađen dio ruske narodne nošnje koji se sastoji od kovanica svih zemalja sudionica. Na njemu su se tako našle i naše 2 kune.



Kad ih pitamo što im je ipak bilo najljepše, osim druženja, ponosa i emocija koje ih ispunjavaju, ističu naši sugovornici, bio je to nezaboravan spektakl otvaranja Svjetske folklorijade. U rangu je, kažu, Olimpijskih igara – to se doživljava jednom u životu.



Najjeftiniji način za upoznati svijet

Iz tog sna, srca punih dojmova, nije se, vjerujemo, lako vratiti u svakodnevicu. No, njima je njihova uvijek ispunjena nekim novim idejama, novim projektima kojima s ljubavlju i pažnjom oživljavaju svoje malo selo. Uskoro se spremaju proslaviti 100.godišnjicu Ogranka, koja je zbog korone bila odgođena. Tim povodom priprema se još jedna monografija društva, cjelovečernji koncert uz njihovih 250 članova svih generacija, te naposljetku i izvedba „Turopoljske svadbe“. Cijelo je selo od malih nogu uključeno u rad OSS-a Buševec, to je tradicija s kojom žive, kažu nam naši sugovornici, a kroz čije brojne sekcije svatko može pronaći područje koje ga zanima i tako dati svoj doprinos u njegovanju bogate kulture, tradicije i baštine dragog nam turopoljskog kraja.

-Nadamo se da je ovaj posjet Rusiji svima bio poticaj za daljnje bavljenje kulturom i folklorom i tako jedino možemo sačuvati hrvatsko blago i ovo bogatstvo koje imamo i to je dobar put da se tim ljudima koji rade cijelu godinu, da im se omogući inozemni nastup gdje oni mogu predstaviti to što rade i da im to da jednu dodatnu vrijednost. Uvijek tvrdim da je folklor najjeftiniji način za upoznati cijeli svijet, ali i za promovirati našu državu. Kad bi to svi shvatili kod nas u Hrvatskoj, svima bi bilo lakše. Ali na žalost se ne shvaća da je daje vrlo mali ulog za ono što se folklor vraća-zaključio je Nenad Rožić.