Godinu dana od razornog potresa: U 12:19 sati stao je cijeli naš svijet, a onda se pokrenula lavina dobrote...

Prije točno godinu dana, 29. prosinca 2020. godine, Veliku Goricu zatresao je razoran potres magnitude 6.2 po Richteru s epicentrom u okolici Petrinje koji je iza sebe ostavio stotine oštećenih objekata na području grada, a prava sreća u nesreći je bila ta što nitko od naših sugrađana nije stradao.

Sjetit ćemo se da smo tih dana s nestrpljenjem čekali da konačno ispratimo onu turbulentnu i po mnoga toga tešku i iscrpljujuću godinu, te da ulaskom u 2021. konačno okrenemo novu stranicu i tako si barem djelomice podignemo moral i raspoloženje.

No u rano jutro ponedjeljka 28. prosinca probudio nas je potres jačine 5.0 po Richteru. Iako smo u prvi mah bili uvjereni da se ponovno aktivirao zagrebački rasjed, ubrzo je iz Seizmološke službe stigla potvrda da je epicentar bio kod Petrinje. A kada smo se nakon toga ponadali da su to bili zadnji zloćudni „trzaji“ 2020. godine, sutradan nas je zadesila puno gora katastrofa.

U 12:19 sati udario nas je najjači potres u više od stotinu godinu i prisilio da se suočimo s traumama kakve do sada nismo imali prilike iskusiti. Osjećaj jezivog tutnja, snažne trešnje, ljuljanja tla pod nogama te njihanje zgrada trenutci smo koje ćemo pamtiti dok smo živi. Nakon podrhtavanja koje je potrajalo 20-ak sekundi cijela Velika Gorica bila je na ulicama. Momentalno je nestalo električne energije kao i mobilnog signala što je samo pojačalo doživljeni strah i produbilo neizvjesnost. Podrhtavanje se osjetilo u svim susjednim zemljama pa čak i u južnoj Njemačkoj što najbolje svjedoči o njegovom intenzitetu.

Na trafostanici u Mraclinu došlo je do velikoga kvara kada je cijeli jedan kolut pao na trafostanicu. Iako su prvotne prognoze predviđale da je moguće da struje neće biti do jutra, uz veliki napor djelatnika električna energija se po etapama u večernjim satima počela vraćati u Veliku Goricu. Kao što smo i naveli, na velikogoričkom području, srećom, nije bilo ljudskih žrtava, a lakše je nastradao samo jedan naš sugrađanin u Ulici Slavka Kolara.

Iako u tim trenucima bez struje i adekvatne logistike, i mi smo nastojali dati sve od sebe kako bismo naše građane pravovremeno i točno informirali o svemu što se u tim kriznim trenucima događalo. Obilazili smo stradala područja našeg grada, ali i susjednih općina.

Prizor koji je postao jedan od simbola te katastrofe svakako je razrušena crkva Uzvišenja Svetog Križa u Kravarskom koja je u kratkom roku obišla cijelu Hrvatsku. U ožujku ove godine crkva je u potpunosti srušena no već se radi na temeljima nove. Na području općine stradalo je oko 450 objekata, a u susjednom Pokupskom njih 300- tinjak od kojih je 20-ak dobilo crvenu oznaku. Našim susjednim općinama koje su pretrpjele puno veća oštećenja u kratkom je roku pristigla pomoć Grada Velike Gorice koji je svoje službe stavio na raspolaganja stradalim susjednim općinama, a u večernjim satima tog kobnog prosinačkog dana Kravarsko je posjetio i premijer Andrej Plenković koji je obećao da će država pružiti svu potrebnu pomoć

Stotine oštećenih objekata

Što se tiče same Velike Gorice, do 12. siječnja kada je gradski Stožer održao konferenciju za medije, potvrđeno je da je na goričkom području prijavljeno 645 slučaja štete na stambenim objektima. Ukupno 68 „žutih naljepnica“ dobili su stambeni objekti, a crvenih svega sedam objekata. Ukupno 28 obitelji velikogoričkih obitelji već prvog dana bilo je smješteno u velikogorički hotel jer su njihove kuće bile privremeno ili stalno neupotrebljive, te je za njih osiguran privremeni smještaj u hotelima, a već je 90 posto njih početkom 2021. godine vraćeno na njihove parcele te su im osigurani montažni kontejneri.

Teško je stradala područna škola Dubranec koja je također proglašena neupotrebljivom, a velika oštećenja zadobila je i dvorana OŠ Eugena Kumičića koja je bila privremeno neupotrebljiva. Nažalost, na širem gradskom području stradale su mnoge stare crkve i kapele poput one u Dubrancu, Vukovini, Mraclinu, a veliki trag potres je ostavio i na 'turopoljskoj katedrali'- crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije zbog čega je uklonjen toranj kako bi se moglo pristupiti adekvatnoj sanaciji.

Daleko najviše štete bilo je po krovovima gradskih kuća i stanova odnosno na dimnjacima koji su kao takvi predstavljali veliku opasnost po građane. Pune ruke stoga je imala Javna vatrogasna postrojba Velika Gorica koja je zajedno s velikogoričkim dobrovoljnim vatrogasnim društvima odradila preko šest stotina intervencija, a svoju pomoć i znanje nesebično su pružali i u Sisačko-moslavačkoj županiji koju je potres potpuno devastirao. Ruku istinskog prijateljstva pružili su i susjedi iz Slovenije koji su u ispomoć na prvi dan nove 2021. godine poslali vatrogasce s autoljestvama kako bi se gradski dimnjaci mogli što prije sanirati, a među prvima su poslali i šleper građevinskog materijala koji je korišten za obnovu kuća. U DVD-u Kurilovec dočekan je veliki vatrogasni konvoj iz Njemačke koji se s tonama humanitarne pomoći uputio na pogođeno područje pokazavši nam da u ovoj nevolji nismo sami.

Problema je bilo i s Muzejem Turopolja s kojega su morala biti uklonjena dva velika dimnjaka, a dobrano se zatresao i Stari grad Lukavec na kojemu su se pojavile brojne pukotine dok je sa zidova opadala žbuka. Oštećenja su pretrpjeli i Gradska knjižnica, Pučko otvoreno učilište te brojni drugi gradski objekti.

Veliko srce Velike Gorice

Nakon prvotnog šoka i straha na površinu su ubrzo isplivali ljudska solidarnost i veliko srce građana koji su brže-bolje nastojali pomoći stradalim područjima. Formirale su se brojne poznate i nepoznate volonterske ekipe. Bilo u grupnom ili individualnom obliku- pomoć se slijevala sa svih strana, a naše humanitarce predvodio je VG Legacy team koji je pokazao veliko srce Velike Gorice. Crveni križ skupljao je hranu, odjeću i ostale potrepštine dok su svakodnevno automobili puni pomoći jurili ka pogođenim područjima.

Velika Gorica još istog tog dana u pripremu je stavila gradsku sportsku dvoranu u kojoj su organizirali smještaj za sve one koji se nisu mogli vratiti u dvoje domove. Prve stradale sugrađane primio je hotel Garden Hill, a njima su se ubrzo pridružili i kolege iz hotela Bijela Ruža i Royal te drugi. Svi oni pružili su privremeni dom stanovnicima iz Cerovskog Vrha, Lukinić Brda, ali i Pokupskog, Kravarskog te područja Sisačko-moslavačke županije.

Sve skupa uzrokovalo je brojne traume i stres kod Velikogoričana. Danima se nije normalno spavalo, a i oni kojima je to polazilo za rukom, činili su to s jednim otvorenim okom. Tlo je, naime, podrhtavalo svake noći i svakog dana što je mnoge tjeralo da spavaju obučeni i budu pripravni za izlazak iz svojih domova. A kada je strah počeo popuštati, tlo se ponovno jače zatreslo na blagdan Sveta tri kralja kada se dogodio potres 5.0 po Richteru, ponovno s epicentrom kod Petrinje. Novi potres uzrokovao je i nova oštećenja, odnosno produbio već nastale pukotine na brojnim objektima, a što je povećalo ukupnu štetu.

U Cerovski Vrh, velikogoričko naselje koje je u potresu pretrpjelo daleko najveću štetu, 13. siječnja stigli su i prvi stambeni kontejneri koji su pružili privremeni dom mještanima čije će kuće morati u rušenje, a nove domove izgradit će im Grad Velika Gorica.

Šteta od gotovo 100 milijuna kuna

Kada se u konačnici podvukla crta, na ukupno jednu milijardu 192 milijuna i 430 tisuća kuna procijenjena je šteta na području Zagrebačke županije uzrokovana razornim potresom 29. prosinca 2020. godine. Po visini štete najugroženiji je grad Zaprešić koji je oštećen za 600 milijuna kuna. Iza toga je općina Kravarsko sa 170 milijuna, a poslije njih Pokupsko sa 100 milijuna kuna te Grad Velika Gorica s 95 milijuna kuna.

Godinu dana kasnije, na današnji dan, još su itekako vidljivi tragovi sile prirode. Uz oštećene sakralne te kulturne objekte na nove kuće još uvijek čekaju obitelji koje su u potresu izgubile svoje domove, uglavnom slabije podrhtavanje tla koje se i dalje povremeno osjeća, a prema seizmolozima predstavlja normalnu pojavu, u sekundi probudi neke stare strahove i traume.  

Koliko su zadnji dani 2021. godine ostali protkani strahom, patnjom i neizvjesnošću, toliko su obilježeni i velikim srcem Velikogoričana koji su još jedanput pokazali što znači istinsko zajedništvo u punini te riječi. U trenucima najveće krize još od Domovinskog rata dali smo također najviše što smo mogli dati-nesebično smo poklanjali sami sebe drugima, pružali ruku prijateljstva i „posvijestili si“ da jedino što je zapravo važno na ovome svijetu jesu naši životi pa smo tako barem nakratko izašli iz svojih okova materijalnog u koje se tako lako iznova vraćamo. Ne zaboravimo, sve ostalo može se ponovno kupiti, obnoviti, izgraditi… Ljudske živote ne može.

U nadi i dubokoj vjeri da ćemo novu 2022. godinu dočekati uz miran san u svojim domovima, ljepšu atmosferu i okruženi onima koje volimo neka vam novo ljeto donese obilje blagoslova, zdravlja, ljubavi i sreće te sretnije dane u kojoj će i riječ pandemija polako izblijedjeti.