Fran Vujnović: Nada iz Kurilovca s ambicijama Dejana Lovrena

Da se i najluđi snovi mogu sanjati, dosanjati i ostvariti najbolje nam pokazuje primjer našeg mladog nogometnog reprezentativca, Josipa Brekala, koji je u manje od četiri mjeseca prošao put od navijača koji je Vatrene ljetos dočekao na tramvajskom semaforu, pa sve do člana najbolje hrvatske nogometne vrste.

Isti takav san, srčano, ali prije svega skromno i s obje noge na zemlji, sanja i jedan naš sugrađanin, mladi Fran Vujnović, trenutno igrač Lokomotive i hrvatske U-16 nogometne reprezentacije.  

Ovaj mladi Kurilovčanin svoje prve nogometne korake napravio je u istoimenom klubu, donedavno NK Udarniku, sve dok u limačima nije stigao poziv Lokomotive. Sada je u zagrebačkom klubu već petu godinu te marljivo i uporno radi na svome razvoju.

Sve je postalo puno ozbiljnije kada je na kućnu adresu stigao poziv za reprezentaciju, prvo za U-15, a zatim i za U-16 u čijoj vrsti trenutno nastupa.

- S vremenom su počele selekcije, sve je prešlo na jedan veći nivo pa sam tako došao i u reprezentaciju. Prvi poziv dobio sam prije pola godine nakon čega je uslijedio turnir u Italiji. Potom sam odradio i ljetni kamp, a sada nam slijedi Izrael - priča mladi Fran samo dan uoči odlaska na međunarodni turnir gdje će naša vrsta snage odmjeriti sa Slovačkom, Bjelorusijom i domaćinom Izraelom.

Dobiti poziv za reprezentaciju san je svakog mladog nogometaša u Hrvatskoj pa je tako i Fran ostao oduševljen.

- Kada sam primio poziv osjećao sam se super. Odličan je osjećaj nositi hrvatski dres- rekao je ovaj mladi branič koji je prvotnu poziciju u veznom redu kasnije zamijenio zadnjom linijom.

Lovren i Ramos kao uzori

I Fran, baš kao i svi ostali igrači, ima svoje nogometne uzore, one pojedince čiji se nastupi posebno prate i čiji se potezi motre pod budnim okom.

Pri tome u nacionalnom dresu kao svog uzora Fran prije svega vidi (mnogi bi kazali očekivano) jednog od bedema naše obrane, nepokolebljivog Dejana Lovrena, kojega je među ostalim igračima, baš kao i spomenuti Brekalo, ljetos išao dočekati na Trgu bana Josipa Jelačića. S druge strane, kada je riječ o inozemnim igračima poseban respekt gaji prema stoperu Real Madrida, legendarnom Sergiju Ramosu pa mu samo možemo iskreno poželjeti da krene njihovim stopama.

S pogledom na daleke svjetske stadione Fran ne zaboravlja svoje prve nogometne kurilovečke korake koje su ispratili treneri Ivan Prelec te Stefan Rajić koji su s Franom na Udarniku radili u najmlađim kategorijama te uvelike utjecali na njegov razvoj.

Ekonomist i nogometaš

Fran trenutno pohađa prvi razred Srednje ekonomske škole Velika Gorica gdje se, kako kaže, sjajno snašao. Iako škola i nogomet predstavljaju puno obaveza, Fran se uz veliku podršku čitave svoje obitelji uspješno bori sa svim izazovima.

- Bilo je lakše uskladiti obaveze sa školom u Gorici. Svi smo tu, svi živimo u Gorici pa nam je lakše tako. Jer putovati u školu u Zagreb, pa zatim doma te onda opet na trening u Zagreb, oduzelo bi puno vremena - govori nam Franov tata Dražen, inače trener mlađih pionira u NK Kurilovcu.

Kako dalje nastavlja, cijela obitelj uključena je u angažman oko Frana. Na treninge ga voze obje sestre, Petra i Antonija, baš kao i mama, tata te baka. S njegovim ulaskom u nacionalnu selekciju obitelj ga koliko stigne, prati i diljem Europe.

-Zahvalili bi se i profesorima i ravnateljima, prvo OŠ Nikole Hribar jer su nam uvijek izlazili u susrete. U srednjoj školi je također bez problema, izlaze nam u susret i sada, i ovim putem im se zahvaljujemo na tome. Ali on će to opravdati ponašanjem, učenjem i ocjenama u školi - dodaje tata Dražen koji odlučno ističe da je usprkos Franovom talentu škola i dalje na prvom mjestu.

Škola na prvom mjestu

Kako kaže, mora završiti školu, a onda će dalje vidjeti što će jer dok se srednja škola ne završi nema nikakvih drugih planova. Ponosan je tata Dražen i na požrtvovnost te upornost svoga sina koji sam i vlastitim snagama krči svoj put.

-Ono što je Fran postigao, postigao je sam, sa svojim radom i trudom, bez ikakvog guranja, veza, jer stvarno nigdje nikoga nemamo. Dugo se borio još od limača sve dok nije zgrabio i sad ne pušta. Ono što je dobro, smiren je, nema emocija. Ništa on to ne uveličava, što je u jednu ruku dobro. Staložen je i na zemlji - otkriva nam Dražen.

Na upit o omiljenom predmetu u školi s velikim smiješkom na licu odgovorio je „tjelesni“, ali ubrzo zatim dodao da voli i povijest, predmet iz kojega za sada ima najbolje ocjene. Kako kaže, to malo slobodnog vremena što ga ima provodi uglavnom s prijateljima ili doma odmarajući, a prati i nastupe našeg goričkog prvoligaša HNK Gorice.

Iz Izraela u Češku

Odmah po povratku iz Izraela, Fran će krenuti putem Češke gdje će također igrati nogometni turnir, no ovog puta u dresu Lokomotive, što dodatno povećava njegov svakodnevni tempo.

-Za sada je to malo naporno. Treninzi su jednom dnevno plus dodatni ako postoji. Kada je škola ujutro, dođem doma, najedem se i odem na trening, vratim se, opet nešto pojedem. I onda možda dodatni trening i ponovno ujutro škola-pojašnjava Fran, no bori se kako zna i može.

Iako im u U-16 reprezentaciji za sada rotiraju brojeve na leđima, Fran u klubu ponosno nosi svoju „peticu“ koja ga prati u susretima kadetske Prve hrvatske nogometne lige u kojoj njegov klub trenutno drži peto mjesto. Generacija je to koja mnogo obećava, a dovoljno govori da mu je suigrač i Roko Šimić, sin proslavljenog brončanog Vatrenog Darija Šimića. Uz to, o odnosima unutar momčadi najbolje svjedoči Franovo kumstvo sa suigračem Lukom Išličem. Naime, svoje veliko prijateljstvo u svlačionici i terenu Fran i Luka prošle su godine prilikom krizmanja odlučili vezati i „pokumljavanjem“.  

Fran u Lokomotivi kao najveći uspjeh pamti pobjedu nad zagrebačkim Dinamom koja je njemu i suigračima posebno draga. Pritom kao najveći benefit, bez obzira na rezultate, ističe druženje na terenu, kao i sklapanje novih prijateljstava. S njime se slaže i tata kojemu je najbitnije da Fran proživi lijepo djetinjstvo, bez ikakvih pritisaka i opterećenja.

-S obzirom da u reprezentaciji zajedno igraju dečki iz Rijeke, Hajduka, Osijeka, Dinama, Solina i Šibenika i drugih mjesta, oni prije utakmice dođu jedan do drugoga pa se pozdrave i popričaju. To je lijepo i to je zapravo ono najvažnije u cijeloj priči. Da se druže. Danas sutra, gdje će nas put odvesti, to je sve u zraku kako se kaže, niti se ne opterećujemo time. Idemo korak po korak. Važno je da ima jedno lijepo djetinjstvo te da odrasta u sport- zaključuje Dražen.

Upravo je toga svjestan i Fran koji također vrlo dobro zna da se u nogometu, ali i u životu sve vrlo brzo i vrlo lako okrene. Puno je faktora u igri i puno sitnica koje formiraju one najbolje igrače. I puno sreće. Ali baš zbog toga ovaj mladić svojim kopačkama čvrsto stoji na zemlji. Stoji i sanja. I dat će sve od sebe da to i dosanja.