04.01.2011

Intervju s gradonačelnikom

S početkom nove godine porazgovarali smo s gradonačelnikom Velike Gorice Draženom Barišićem te Vam danas donosimo prvi od dva dijela intervjua. Prvi dio razgovora odnosio se na proteklu godinu, ali i nekoliko kratkih pitanja o radu gradonačelnika i viziji Velike Gorice. Drugi dio intervjua donosimo sutra, a u njemu je riječ o planovima za ovu godinu s naglaskom na gospodarstvo.

Kako biste ocijenili godinu iza nas?

Moram priznati da je bila teška godina. Najteža je bila zbog pada prihoda od porezne reforme koja nas je zahvatila polovicom godine. U dva rebalansa smo morali smanjiti rashode i samim tim na terenu se manje radilo. Nije u značajnoj mjeri i nije ni jedan objekt zaustavilo, ali realizaciju smo morali usporiti.

Hoće li predizborna obećanja postati stvarnost, mnogo toga se planira i dugoročno rješavati.

Na puno mjesta smo radili na stvaranju temelja za budući razvoj grada, u onoj viziji koju smo ponudili prilikom kampanje, i mislim da idemo u dobrom smjeru. Možda samo malo sporijem nego što se to inače očekivalo.
 
Od obećanja, nekih ću se dotaknuti, gospodarske zone na proljeće ćemo imati dvije, dom za starije i nemoćne očekujemo rješavanje projektne dokumentacije. Što se tiče komunalnog opremanja potpisani su ugovori za kanalizaciju Donjeg Turopolja te za gradnju vodovodnih kapaciteta prema Vrhovlju i prema Posavini. Ove godine očekujemo jedno urbanističko rješenje kako će izgledati šetnica za koju smo izmjestili promet iz grada. To su stvari dugoročnog karaktera, ali su bile bitne.

Znači može se reći da je godina bila u pripremanju programa koji se očekuju?

Bila je to ravnoteža jednoga i drugoga. I trenutno razvoja koji se vidi, ali i tog planiranoga razvoja. Ono što smo pojačali dosta je suradnja s mjesnom samoupravom. Mislim da se može vidjeti da nema mjesnog odbora gdje nešto nismo napravili i to nešto što je bio preduvjet da opet sljedeće godine možemo nadopuniti. Neki mjesni odbori do sada nikad nisu imali uvjete za rad kao što je Selnica, Lekneno, Bapče, Ključić brdo.

Prošle nas je godine zahvatila velika poplava, jesu li poplavljenima isplaćena novčana sredstva za sanaciju?

Godinu je svakako obilježila i poplava, kao jedan od nažalost životnih problema za koje moramo biti spremni. Mislim da smo tu pokazali visoku razinu organiziranosti jer, budimo realni, do poplave ne bi došlo da nije došlo do proboja na objektima Hrvatskih voda. Mi smo bili post efekt toga i mislim da smo napravili veliki posao, zajedno s vatrogascima, Crvenim križom i drugima, bez obzira na neke pojedinačne primjedbe.

Na kraju smo nadoknadili jedan dio tih šteta kroz pomoći. To je grad napravio zajedno uz pomoć Zagrebačke županije s 5 milijuna kuna interventne pomoći, što nijedan grad u Hrvatskoj do sad nije napravio. Time smo počeli na sanaciji i izašli našim sugrađanima u susret.

Ima li naznaka kada će isplata naknada šteta iz državnog proračuna?

Uspostavili smo kontakt sa samom državom i dobili zaključak da će do kraja 12 mjeseca biti uplaćen predujam i da će se isplaćivati pomoć kroz rate iz države, na račun grada, a onda će on biti transferiran prema korisnicima odnosno onima koji su bili oštećeni - njih 675 što fizičkih što pravnih osoba. Odmah u prvim danima siječnja ćemo isplatiti 2,5 milijuna kuna naknade šteta prema napucima i metodologiji koje smo dobili od Državnog povjerenstva za elementarne nepogode.

Koliko je ukupno do sada novca predano stradalima u poplavi i da li će biti još sredstava?

Do sad je isplaćena pomoć sveukupno u novčanom smislu od 5 milijuna kuna od Grada i Županije te ide ovih 2,5 milijuna kuna iz države za naknadu šteta, dakle za sada 7,5 milijuna kuna. A to sigurno nije kraj, država će i dalje, što ovisi o njoj i dinamici isplate, uplaćivati ostale rate pa ćemo ih mi transferirati dalje prema oštećenima. Sada mi je teško reći u kojoj će to dinamici ići, ali svakako mogu se očekivati nova sredstva.

barišić.jpg

Nakon razgovora o planovima za 2011.godinu i razvoju gospodarskih zona, o čemu čitajte sutra, razgovor smo nastavili o identitetu grada i radnom danu gradonačelnika.

Često se kaže da grad nema svoj identitet, u kojem smjeru ćete tu ići?

Da bi stvarali identitet prvo smo se morali prometno reorganizirati i odrediti. Sada moramo raditi na tome središtu grada i onda na manifestacijama pozivati sugrađane da sudjeluju s prijedlozima, da se afirmiraju pojedinačno ili kroz udruge.

Samo s takvim akcijama i jednim planom koji će biti dugoročnijeg karaktera ćemo moći napraviti nešto. Onda se grad može prepoznati kao grad nadomak velikog grada, ali grad koji ima svoj identitet i u koji je ugodno doći ili živjeti. Kroz tu šetnicu i druge sadržaje u gradu, turističku ponudu u Vukomeričkim goricama ili Posavini, tu treba stvarati identitet.

Mi Turopoljci imamo svoj identitet koji trebamo graditi i nadograđivati, prilagoditi vremenu, trebamo se primiti posla kako što to rade i neki gradovi. Zato ćemo izraditi master plan razvoja grada u turističkom smislu koji će onda definirati te značajke kako bi mogli u dugoročnom vremenu se odrediti što mislimo od ovoga grada.

Koji europski grad bi izdvojili kao najbliži Velikoj Gorici kao potencijalni uzor?

Teško mi je sada reći, svaki grad ima po nešto dobroga. Čak i neka iskustva koja ima Zagreb su mi bliska i draga, ne bi sad otkrivao koja su iz Varaždina jako dobro, posebno iz Zadra, Karlovac, Poreč, Rovinj, Pula... Teško se uspoređivati sa svjetskim gradovima, ali od nama bližih rekao bi Ljubljana. Mislim da Ljubljana, zahvaljujući svom gradonačelniku, daje novi zamah iz naših prostora prema svjetskim gradovima gdje bi mi trebali se tražiti. Ali to ovisi i o drugim stvarima, zakonodavnom okviru, okolnostima u kojoj se Hrvatska nalazi na ulasku u Europsku uniju.

Možete li opisati svoj radni dan?

Obično dolazim oko 8 sati u ured, obavezno vozim djecu u školu, a ako nisam u uredu onda, da li sam ili s nekim od suradnika, obilazim gradilišta. Tako da izvođači i naši djelatnici iz komunalnih poduzeća znaju da sam često s njima na gradilištima, a i ljudi gdje se gradi. To mi daje energiju i volju, ali i poznajem sustav kojemu sam odgovoran i kojemu sam na čelu.

Tu su onda sastanci u samome gradu, poduzećima i ustanovama i dosta izvan grada, pogotovo u Zagrebu gdje se nalaze ministarstva i druga tijela s kojim Grad surađuje. Dan se brzo popuni do 16, 17 sati čak nekad i 18 sati u uredu, ali onda dolazi protokol u večernjim satima.

Mislim da jako puno posvećujem ljudima  i sebi dajem priliku da budem s njima jer je ta komunikacija najbitnija. Taj protokol koliko je važan organizatorima daje važnosti i Gradu i meni na kraju. To je subotom i nedjeljom tako da nema odmora. On je stvarno od 0-24, a i ono mali kad  je čovjek doma s obitelji oba telefona su stalno upaljena i ljudi mogu zvati, svima se javljam.

Koliko puta Vam dnevno zazvoni telefon?

Neki dan sam gledao da sam imao 50 poziva u 17 h popodne samo na jednom mobitelu, a tu je i drugi, još i fiksni i emailovi. To je sve normalno, uglavnom su to ljudi s kojim se čuješ više puta dnevno, ali ima i koji zovu po prvi puta. Puno je, nije previše, ali je definitivno puno i to je jednostavno takav posao – nije posao nego poziv. Čast je biti na ovom mjestu i ljudima treba služiti i nema odustajanja.


Komentari
Prikaži ostale komentare ...



Korisničko ime
Prepiši kod

*** Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i bez ograničenja objave komentara te se vgdanas.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje te širenje mržnje na vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj ili drugoj osnovi. Komentari koji neće zadovoljavati navedene uvjete bit će moderirani ili izbrisani.Komentiranjem na vgdanas.hr prihvaćate ove uvjete u cijelosti.