Više od tri tisuće ljudi na proslavi Velike Gospe

Više od četiristo godina crkva Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini poznata je kao marijansko proštenište u koje rado dolaze hodočasnici iz Turopolja i okolnih krajeva na blagdan Velike Gospe što je na velikom misnom slavlju spomenuo i pomoćni biskup zagrebački monsinjor Ivan Šaško.

Na blagdan koji se u katoličkom kalendaru slavi kao blagdan Uznesenja Djevice Marije na Nebo rijeka vjernika slijeva se u Vukovinu gdje se toga dana održavaju četiri misna slavlja, a ono središnje slavlje na otvorenom u 11 sati uvijek je najposjećenije. Koliko je vjernika stiglo pred Gospu Vukovinsku može se samo nagađati, no brojka od 3.000 podijeljenih hostija na sam blagdan znak je da se drži do ovog svetišta.

Središnju svetu misu predvodio je ove godine monsinjor Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, uz koncelebraciju svećenika iz Velikogoričko-odranskog dekanata koje je predvodio dekan i župnik ove župe vlč. Đuro Sabolek i župni kapelan vlč. Marko Čolak. Homiliju monsinjora Šaška pratilo je mnoštvo okupljenih koji su se od sunca krili pod šarenilom kišobrana, a oni koji su prvi stigli na igralište pratili su misu iz hladovine breza ili nadstrešnice nogometnog kluba.

U svojoj propovijedi monsinjor Šaško istaknuo je dva motiva kojima se prikazuje Mariju pri uznesenju na Nebo, „ili kako se uzdiže na Nebo u društvu anđela ili sjedi na prijestolju uz svoga Sina, ali nijedna slika niti kip nemaju nakanu opisati otajstvo“.

-Sva ljepota današnjega slavlja je povezanost zauzetoga gibanja i blaženog mira koje gledamo u Bogorodici s djetetom Isusom koju susrećemo i ovdje u Vukovini. Koliko je ljudi ovdje uzdizalo ruke, brisalo suze, upućivalo pogled k njoj da bi jasnije vidjelo svoj život i osjetilo istinu svog srca? Današnja svetkovina pokazuje svu stvarnost naše ljudskosti, prolaznost i neprolaznosti, smrtnost i besmrtnost, tijelo i dušu, radost i bol, nadu i razočaranje, smirenost u Bogu i zauzetost za čovjeka- rekao je monsinjor Šaško u uvodu u propovijed.

-Suvremeno društvo velikima pokušava učiniti lude, dati im prostora da ne bude prostora za Boga, a time da nema ni mjesta za ljubav, o nama ovisi hoćemo li pjevati hvalospjev sebičnosti i ubrzo izgubiti volju za pjevanjem jer pjesma traži zajedništvo. Sebičnost i samoća ne žele iskreno pjevati, brzo se umore jer im nedostaje smisao, pjevamo li pjesmu velikodušnosti taj zbor postajat će sve veći, moći će pjevati oni koji nemaju sluha jer je za to potrebno srce, to je istinski pjev crkve, on privlači i druge, to pokazuje i povijest, svi veliki glazbenici koje je privukao evanđeoski navještaj pokušali su Marijine riječi preobličiti u svom glazbenom izričaju-kazao je biskup dodavši kako je Djevica Marija ispunjenje slike druge Marije, proročice Miriam, Aaronove sestre koja pleše s bubnjem u rukama i počinje pjesmu „Zapjevajte Gospodinu jer se slavom proslavio“.

-Njen duh kliče u Bogu, ona poskakuje od radosti, to je radost Velike Gospe, radost zbog Božje pobjede nad zlom. I mi smo došli na ovo slavlje jer nas je Gospodin pohodio, možda umorna koraka, ranjene duše i tijela, možda nam nije ni do razgovora, a kamo li pjesme, no baš takve Marija nas poziva da se usudimo otkriti Boga u svom životu. To je poziv koji stvara prostor za druge, ova svetkovina je poziv na ples koje je Isus pozvao blaženima, radi kojih je došao na svijet, a to nisu oni koji sebe smatraju bogatima, velikima, uspješnima ,prvi su pozivnice dobili oni nalik na pastire u Betlehemu, oni nalik zrnju palom na zemlju, razbojniku raskajanom na križu. Ako mislimo da se takva melodija izgubila u nama zbog previše zla u našim životima dovoljno je očistiti srce od grijeha i pristupiti oltaru(…) zahvalimo Bogu i pokušajmo i danas započeti korake na melodiju koju nam pokazuje Marija: „primi Bože molitvu našu, primi u ovom blagdanskom slavlju i zablistaj u nama onim svjetlom koje u Mariji svijetli savršenstvom,amen-zaključio je propovijed dok je misno slavlje završeno uz marijansku pjesmu koju je preedvodio župni zbor "Sveta Cecilija".

Brojni hodočasnici nakon mise išli su u ophod oko oltara u župnoj crkvi gdje se nalazi kip Majke Božje Vukovinske, a nestrpljivi mališani nerijetko su bake i djedove, mame i tate, povlačili za ruku u smjeru vrtuljaka ili štandova s igračkama. A kao i na svakom proštenju bilo je i nezaobilaznih drugih sadržaja od tradicionalnih licitara i gverca, do manje prigodne plastičarije te trampolina i vrtuljaka u kojem su uživala djeca.