Struka kaže da očevi sve više sudjeluju u odgoju djeteta

Centar za djecu, mlade i obitelj Velike Gorice organizirao je edukativnu radionicu ‘Čemu služi mama, čemu služi tata?’ Koja je uloga i važnost očeva, a koja je uloga i važnost majki u odgoju djece? Kako su se te uloge mijenjale? Kakva ih budućnost očekuje? To su neka od brojnih pitanja na koje su Sanja Orešković Vrbanec, dipl.socijalna pedagoginja i psihoterapeut iz Udruženja Djeca prva i Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije i ravnateljica Centra za djecu mlade i obitelj polaznicima dale odgovor.

Na radionici su u većem broju bile odgajateljice Dječjeg vrtića Žirek koje također samim svojim poslom imaju veliku i važnu ulogu u odgoju djece, ali koje isto tako na mališanima mogu primijetiti u kojim okolnostima to dijete odrasta. Radionica je nastala s ciljem obilježavanja Međunarodnog dana obitelji, s naglaskom na pojačanu i sve prisutniju ulogu očeva u samom odgoju djeteta.

Vježba vođenje fantazije

Nakon što su se svi udobno smjestili, obje noge stavili na pod, opustili ruke u prirodan, opuštajuć položaj i duboko udahnuli te zatvorili oči, bilo je vrijeme za povratak u djetinjstvo. Prisjećajući se sebe samih kao petogodišnjaka, potrebno je bilo prisjetiti se kako je izgledao vaš jedan običan dan. Buđenje, pranje zubića, oblačenje, doručak, igra. Tko vas je budio - mama ili tata? Tko vas je vodio u vrtić ili na čuvanje, tko je pripremao taj doručak, tko se više igrao s vama, mama ili tata? Koje igre bi igrala mama, a koje tata? Tko vas je vodio u park? Kako na padove i male nesreće reagira mama, a kako tata? Tko kuha ručak? Tko posprema nakon toga? Tko vas uvečer kupa i priprema za spavanje?

Nakon što su se svi prisjetili jednog takvog uobičajenog dana, svaka od sudionica dobila je papir i olovku na kojem je bilo potrebno napisati čega su se prisjetile. Što je radila njihova mama, a što tata. Podijeljene u grupe 20-30 godina, 30-40, te 40 i više godina, svaka je sudionica svoj papirić stavila na pripadajuće mjesto u tablici. Vrlo brzo, bilo je jasno. Tatina kolona bila je popunjenija. Majčina kolona bila je ispunjena ‘Radi doručak, vodi u vrtić, kupa me, brine o meni’, dok je tatinu kolonu ispunila igra. Uz poneku iznimku, u obiteljima gdje su majke kroz dan bile na poslu, a očevi bili ti koji su doma te radili sve uobičajene ‘majčinske poslove’. Kod mlađih polaznica, grupe 20-30 godina pokazalo se kako su očevi bili puno aktivniji u samom odgoju, nego primjerice očevi polaznica 40+, što današnji stručnjaci i potvrđuju. Očevi se u današnje vrijeme sve više trude sudjelovati, nisu toliko isključeni, ne bježe od brige i odgoja, no dakako, i dalje se više i igraju.

Kada se tata uključuje?

Kada se donose odluke važne za dobrobit djeteta, od izuzetne je važnosti imati na umu postojanje odgođenog učinka očeve uključenosti. Iako je brojke prikazuju da se očevi najviše uključe u periodu predškolske dobi, njegova uključenost u život djeteta i sudjelovanje u brizi za dijete iznimno je bitna tijekom djetetovih prvih 30 mjeseci života. Time znatno utječe na djetetovu inteligenciju u kasnijem djetinjstvu i na djetetovu privrženost u adolescenciji.

Za razliku od majki koje su uglavnom sklone oprezu, očevi nerijetko potiču djecu da ispituju svoje granice. Iako svaki od ovih roditeljskih stilova sam za sebe može biti nezdrav (jedan može potaknuti djecu da nepromišljeno riskiraju bez obzira na posljedice dok drugi može sugerirati potpuno izbjegavanje rizika što u konačnici može rezultirati smanjenom samostalnošću, samopouzdanjem i napretkom), zajedno uspostavljaju ravnotežu i pomažu djeci da ostanu sigurna dok šire svoja iskustva i samopouzdanje.

Očevi imaju tendenciju poštivati i provoditi pravila sistematično i bez kompromisa što uči djecu objektivnosti kao i posljedicama dobrog i lošeg ponašanja. Majke su sklonije opraštati neposluh i pokazivati suosjećanje što djeci nudi osjećaj nade. Očevi, više nego majke, djecu uče rješavanju problema i traženju rješenja. Dopuštaju djeci da dođu do vlastitih zaključaka, bez obzira na vrijeme koje im je možda potrebno. Ponovno, svaki stil sam za sebe nije dobar, ali zajedno, kreiraju zdravu, odgovarajuću ravnotežu.