Slavko Stepanić: Zapisi mladima za znanje, starijima za uspomenu

Za sudjelovanje KUD-a Nova zora na velikoj smotri 1952. godine, za lomničku kuću u kojoj je svojevremeno živio i Đuka Čajić, za odlazak najstarijeg Lomničana, ili kako je nekada izgledao sprovod dok su pogrebne kolone iz Lomnice išle sve do groblja u Velikoj Gorici, mlađe generacije danas malo znaju, ali im to nastoji približiti„lomnički kroničar“ Slavko Stepanić, mlađima za znanje, starijima za uspomenu.

Život piše priče- jednostavni je moto 70-godišnjeg Slavka Stepanića iz Donje Lomnice koji oduvijek gaji ljubav prema literaturi i zapisima koje je i sam počeo stvarati i arhivirati. Iako već u „zlatnim godinama“, gospodin Stepanić drži korak s novim tehnologijama, pa je tako zapise o svom rodnom selu počeo objavljivati putem Facebooka. Pod profilom naziva Slavko Stepanić Priče svojim je zapisima, koji govore o djelićima lomničke povijesti, privukao i našu pažnju.

-Prije 40 godina sam počeo sve zapisivati. Nekad je to bio mukotrpan posao, bilo je teže nešto dodati u tekst ili ispraviti, sve dok nisu došli kompjuteri. Do sada sam ispisao 640 stranica o Donjoj Lomnici, što o vatrogascima, što o folklorašima, lovcima i životu u selu- rekao nam je gospodin Slavko kojeg smo zatekli kako na prijenosnom računalu, u smiraj dana, piše pod krošnjom oraha. Odmor je to, kaže, nakon košnje trave i dvorišnih poslova. Prije umirovljenja radio je kao radnik u tvornici, no uvijek je gajio ljubav prema literaturi, volio je čitati i zapisivati, a tu ljubav kasnije je naslijedila i jedna od njegove dvije kćeri.

Nezaobilazan za lomničke monografije

Bilo koja udruga ili društvo prilikom priprema za razne manifestacije u mjestu prvo će pomoć zatražiti od njega, pogotovo kada treba ispisati crtice iz nedavne lomničke povijesti.

-Kada je trebalo napisati tekst o Vojku Miklaušiću za manifestaciju njemu u čast, zamolili su me da ga napišem. To što sam pripremio čita se već dvadesetak godina- kaže Slavko dodavši kako bi knjiga „Plemeniti puti“ bila daleko vrednija u Hrvatskoj da je autor zapisivao što je tko od mještana kazivao.

Nekad se, kaže, ljudi sjete kako žele monografiju za mjesec-dva, naravno, to iziskuje puno više vremena, no to mu nikad nije teško s obzirom da već zna gdje je što pohranio o raznim temama, događajima ili znamenitim Lomničanima. Do građe koju je skupio dolazio je sam i uz pomoć drugih Lomničana.

-Ljudi imaju stare arhive, seoske zapisnike, obično bih pitao da mi to daju ako im ne treba, govorili su mi „Ma samo ti to nosi!“- prisjeća se kroz smijeh i dodaje: - Sve sam to skenirao, prepisivao, digitalizirao i poklonio Državnom arhivu pa su mi oni ustupili neke još starije arhivne knjige iz 1890. godine i tako dođem do drugih materijala. Trudim se i tražim svugdje, a kad mi nešto zatreba, ja to lako potražim u svojoj arhivi i pišem što treba.

Pomagao je svojim zapisima da DVD Donja Lomnica napravi svoju monografiju, a u pripremi je i nova za 130 godina rada koje će obilježiti 2020. godine. Kaže, to mu neće biti teško jer će skupiti građu od posljednjih 10 godina s kojima će pojačati već pripremljene tekstove. Njegovi zapisi zasigurno će biti od koristi i KUD-u Nova zora koja nagodinu obilježava 100 godina postojanja.

-Inače sam i sam bio aktivan u folkloru taman kad smo pobijedili na goričkoj i županijskoj smotri, pa išli na državnu. Bilo je to prije nekih 11 godina, ali supruga i ja više nismo aktivni jer se nismo mogli tome u cijelosti posvetiti zbog drugih obaveza- kaže gospodin Slavko.

Darovao građu i Državnom arhivu

U njegovim rukama često su se našle i stare knjige te zapisnici koji samo što se ne raspadnu, pa je marljivo radio na njihovom prepisivanju i poklonio ih Državnom arhivu kojem je 2007. godine poklonio šest knjiga zapisa te dvije kutije raznih dokumenata.

-Dao sam i svoju monografiju o Plemenitoj sučiji Donja Lomnica koja nije objavljena, ali je registrirana i zaštićena u Sveučilišnoj biblioteci, kao i Donjolomnički leksikon- kaže gospodin Slavko.

Ne čudi stoga što ima i zapise o Plemenitoj sučiji Donja Lomnica, obzirom da je 1991. godine bio suobnovitelj Plemenite opčine turopoljske uz Ivana pl.Jankovića i incijatora Zdravka pl. Lučića te još nekoliko turopoljskih entuzijasta s kojima je potpisao Povelju turopoljskog bratstva.

-Bio sam u proširenom vijeću Plemenite opčine turopoljske s titulom Prisjednika. U Lomnici sam 1991.godine obnovio Plemenitu sučiju i postao prvi sudac, o čemu često pišem na svojoj web stranici „TURopole“, a vodim i stranicu „Sveti Bartolomej“ te „Slavko Stepanić“ na kojima objavljujem svoje tekstove- kaže naš sugovornik koji je brojnim podacima upotpunio i stranicu Wikipedije o Donjoj Lomnici, a kako svašta zna, piše i pamti, ne čudi da je bio zaljubljenik u kvizove poput Upitnika, pomagao naći sljednike nakon raspada zadruga i radio lomnička rodoslovna stabla.

Prikuplja slike, plakate pa čak i osmrtnice

Uz dokumente i stare fotografije, arhivira i razne plakate s društvenih događanja, pa čak i osmrtnice. Fotografira i drvene građevine kojima je nekada Turopolje obilovalo, dok ih je danas sve manje.

-Imam zapisano i oko 100 osoba iz Donje Lomnice; tko su bili, čime su se bavili, za širu javnost to možda nije toliko važno, ali sam ih bilježio kao znamenite Lomničane. To čime se bavim se može svatko baviti, ali treba volje i vremena. Nisam ja neki vanzemaljac, neki bi to možda i bolje napravili, ali svakoga zanima nešto drugo- ističe Stepanić i dodaje:

-Ako vas nešto ne zanima i ne volite to, onda to nemrete ni raditi. Ja volim bilježiti sve što se događa i to bum delal dok god mogu- zaključio je gospodin Slavko naš razgovor, a za priče i anegdote, osim ovih koje donosimo, morat ćete ga potražiti ili na Facebooku ili u Lomnici pod njegovim orahom.