Jasminka Biškupić-Mužina je 'najdoktorica': „Ne gledamo na sat i prije svega nastojimo biti čovjek“

Marljivo brine za više od 2000 Velikogoričana, a prekovremeni sati bez iste te prekovremene naknade, njena su svakodnevica. Iz svoje ordinacije izlazi debelo izvan radnog vremena, a opet svakog svog pacijenta dočekuje s osmijehom na licu i pozitivnim stavom. Titulu 'najdoktora' u Hrvatskoj koja svakako predstavlja najviše priznanje za sve liječnike samim time što je svojim glasovima „dodjeljuju“ pacijenti osobno, ove godine ponosno je ponijela i velikogorička liječnica obiteljske medicine Jasminka Biškupić-Mužina.

Put od studentice medicine još s kraja prošlog milenija pa sve do ove dragocjene titule bio je sve samo ne jednostavan, no priča o dr. Biškupić-Mužina jedan je od onih najsjajnijih primjera da bez muke nema jabuke, ali i potvrda da se svaki trud i rad naposljetku isplate i naširoko prepoznaju.

Rođenoj Zagrepčanki s trenutnom adresom u Sesvetama, naša Velika Gorica postala je drugim domom još 2008. godine, nakon završene specijalizacije obiteljske medicine.

Govoreći o prvom doticaju s medicinom, priznat će nam dr. Jasminka kako su joj roditelji često pričali da je odmalena nešto zamatala, ali i da je na kraju završila srednju farmaceutsku školu. Ipak, nešto ju je vuklo medicini i to je bio poziv kojemu se nije mogla othrvati.

Po završetku medicinskog fakulteta u Zagrebu 1999. godine, postala je stažist Doma zdravlja Velika Gorica. Nakon što je prošla staž i ambulantu, iskusila je i odjel Hitne pomoći gdje je mladi liječnik, kaže nam, „kuhan i pečen“, a iskustvo je skupljala i u ambulanti na aerodromu, kao i svim mogućim vanjskim ambulantama pa čak i u farmaceutskom sektoru.

-To je put za mladog liječnika koji tek starta. Kako su završile sve zamjene morao si čekati sljedeće ljeto za zamjenu, a kako ne bih sjedila kod kuće zaposlila sam se kao farmaceutski predstavnik u BELUPU na 9 i pol mjeseci što je lijepo iskustvo da vidite i onu drugu stranu. Potom se otvorila mogućnost za rad u ambulanti u Orlima kada je liječnik odlazio u mirovinu. Tada je bilo kolega u Domu zdravlja koji su bili zaposleni na određeno vrijeme, ali nisu imali interesa za radom u općini Orle, no ja sam se odlučila da je taj rad s pacijentima ono za što sam studirala- otkrila nam je dr. Biškupić-Mužina.

Rad u ambulanti donio joj je specijalizaciju, a nakon završetka specijalizacije sljedeći korak bio je rad u Domu zdravlja u Velikoj Gorici gdje s velikim zadovoljstvom radi i danas.

A na pitanje zašto baš obiteljska medicina, ova ponosna majka dvije djevojčice, Petre i Patricije, priznaje nam da je to zapravo jedan životni, realan razlog. Bez čvrstog zaleđa, veza i poznanstava, kao mlada liječnica gajila je želju za napredovanjem i učenjem.

-Nisam imala iza sebe zaleđa. Tata je električar koji je radni vijek proveo u Elektri u Gorici, a majka koja je prošle godine preminula bila je krojačica. Jednostavno želiš učiti i raditi i sretan si što ti se pružila prilika. Prvo je bio problem naći staž. Idete u Zagreb po bolnicama, a u ono vrijeme kada si rekao da si iz Zagreba imao si osjećaj da ti je to najveći minus. I tako sam bila sretna što sam u Domu zdravlja u Gorici dobila priliku da radim i nije nikada bilo upitno da završim smjenu u Orlima i da nazovu da treba ići na aerodrom. Također, ako je trebalo subotu ili vikend odraditi na Hitnoj- za mene nije bilo problema. To je bio put da se dokažeš i da si stvoriš priliku i šansu za dalje. Kada sam izabrana na natječaju za velikogorički Dom zdravlja cijeli svijet je bio moj- prisjeća se.

Istaknut će vrlo rado najdoktorica godine da je Velike Gorica i više nego njen drugi dom pa stoga niti ne pomišlja o odlasku iz goričkog Doma zdravlja. Danas skrbi za više od 2070 Velikogoričana za koje će kazati da su kao pacijenti vrlo dobri.

-Slušaju savjete liječnika. Ljudi su samo ljudi, neki vas više poslušaju, drugi se malo više savjetuju s internetom pa kada to baš ne prođe dobro onda navrate do mene. Generalno, ne mogu reći da imamo bilo kakvih problema i sukoba. Razumijem da svi mi imamo boljih i lošijih dana i tako se i ponašam- kaže nam dr. Biškupić-Mužina.

Naglasit će pritom da je preduvjet za dobar odnos liječnik-pacijent svakako povjerenje.

-Ako vi meni kao liječniku ne vjerujete, ja neću vjerovati vama ono za što mi govorite da vas muči, a onda je sve to skupa na klimavim nogama. I naravno, važno je da vam netko vjeruje da ste dovoljno stručni i da ste tu kada zatreba i da odgovorite na hitne upite, zato sestra sve provjerava. Ako se ja ne javim nazvat će sestru Danijelu koja ima dovoljno iskustva da mi proslijedi ono što se mora hitno rješavati- priča nam.

Težak period

Protekle dvije godine u kojima nam je život kakav smo nekoć poznavali ukrala pandemija koronavirusa, daleko najteže u karijeri bile su i za našu sugovornicu. Uz osobni gubitak voljene osobe, polazak djevojčica u školu i svakodnevno naprezanje zdravstvenog sustava puno puta osjećala se rastrgnuto.

-Pandemija je stvarno nešto što do sada nismo iskusili i non stop smo na više frontova. Nastojim biti dostupna na mailovima, masu puta puno vremena provodim kod kuće uz mail da odgovorim, kao i vikendima- kaže nam dr. Biškupić-Mužina.

U njenoj ambulanti ne gleda se na način da rad s pacijentima traje do 19 sati. Ne sjeća se dr. Biškupić-Mužina kada su ona i medicinska sestra Danijela svojima kućama otišle u 20 sati. I dok se u jutarnjoj smjeni moraš na vrijeme maknuti jer dolazi kolegica, popodnevna smjena zna potrajati i do 21:30 sati, odnosno dokle god ima zahtjeva pacijenata.

-Čekaonica je puna. Primarni su ljudi koji su došli, a nakon toga idu mailovi, narudžbe preko telefona se upisuju pa rješavate sve ostalo. Ponekad je jako teško pomiriti sve zahtjeve. Ni sestra nije tu samo da se javlja na telefon, a tek kada ljudi dođu tu shvate zašto se svaki put ne javite. Ako previjate ranu ne možete uzeti slušalicu. Trudimo se koliko god ide- govori o svojoj svakodnevici dr. Jasminka.

Uz redovno dežurstvo tu je još i dežurstvo covid ambulante te cjepni punkt. Cijepe protiv covida i po kućama, a tu su i kućne posjete. Sve to samo je plus na redovan rad.

-Nastojimo čiste i mirne savjesti ići doma. Svakome udovoljiti i svakoga zadovoljiti nije moguće, ali zaista se trudimo i ja i sestra Danijela da sve funkcionira najbolje moguće.

„Prije svega čovjek“

Titula najdoktora ovoj velikogoričkoj liječnici apsolutno predstavlja veliko priznanje za sav uloženi rad i trud, tim više što je nagrada zapravo došla od strane pacijenata.

-To je pokazatelj da se radi dobro i da se dajemo i trudimo maksimalno te da želimo biti poznati po tome. To je naravno i poticaj za dalje. Naravno, uvijek može bolje i više, ali u danim trenutcima trudimo se biti prije svega čovjek. Pola radnog vremena sjedim ovdje kao doktor, no drugu polovicu sam i ja „pacijent“ odnosno običan čovjek i zato gledam da se ponašam onako kako bih voljela da se i prema meni netko ponaša, prema mome djetetu, mojoj sestri itd. Svi su nečiji mame, tate, djeca- stav je dr. Biškupić-Mužina.

Sve je zasluga tima

Otkrivajući dojmove o nagradi koja je nedavno pokucala na vrata njene ordinacije, u više navrata naglašava da je to rezultat uspješnog timskog rada, odnosno sjajnog odnosa i visoke profesionalnosti medicinske sestre Danijele Gotić.

-Već se jako dobro poznajemo i razumijemo se bez riječi. Među nama vlada veliko povjerenje. Kad su kućne posjete i kućne njege. Ne gledamo na radno vrijeme, ujutro odemo tamo pa popodne dođemo u smjenu, a nikada se nije dogodilo da sestra Danijela nešto ne želi i da gledamo na sat. Međusobno smo si velika podrška jer mi nismo firma od 10 ljudi pa da si možete birati s kojim kolegom ćete si biti bolji. Mi apsolutno ovisimo jedna o drugoj i ako to ne funkcionira onda će se to vidjeti i na kraju će ispaštati i pacijenti. Ja sam sretna što smo dobar tim- iskreno će.

U slobodno vrijeme dr. Jasminka voli čitati, no naglašava da svo vrijeme posvećuje obitelji, svojim djevojčicama i mužu Tomislavu.

-Curke idu u četvrti i šesti razred što nosi dosta zadaća i projekata pa nastojim bit tu, pomoći djeci ili s njima otići u šetnju koje su zapravo jedna najčešća aktivnost u ovo pandemijsko vrijeme. Sve se svelo na minimum druženja. Nastojimo se odgovorno ponašati, mislim da ne bi bilo ok da hodam po feštama pa dolazim na posao tako da se u zadnje dvije godine sve svelo na uski krug ljudi.

Svjesna je dr. Biškupić-Mužina da sve ovo „covid-vrijeme“ ima posljedice za sve nas počevši od fizičkih posljedica jer pacijentima zbog covida nije dostupna druga zdravstvena zaštita te se odgađaju bitne stvari, do psihičkih jer su ljudi zasićeni pričama o pandemiji, cijepljenju itd. te se nada da će svemu tome uskoro doći kraj i da ćemo se procjepljivanjem vratiti u normalu.

No kakve god okolnosti bile i koliko god teška vremena nas zateknu, dr. Jasminka Biškupić-Mužina sa svojom medicinskom sestrom Danijelom za svoje Velikogoričane uvijek će biti na starom mjestu. Uvijek spremna pomoći, optimistična i nasmijana, saslušat će sve njihove tegobe te im nikada neće zalupiti vratima. Znaju to dobro njeni pacijenti, znaju. Jer u suprotnome titula 'najdoktora' nikada ne bi stigla u njenu ordinaciju.

-Čestitam svima Božić koji nam dolazi i želim da nam iduća godina bude zdravija, mirnija i veselija. Neka sve bude bolje!- poruka je dr. Biškupić-Mužina uz koju je titulu najdoktora dobilo još troje Velikogoričana: ginekologinja Marija Đuričić-Dokmanović, pedijatrica Ružica Vasari-Talanga te radiolog Nikola Ivan Leder.