Gorica postala dom za 77 Ukrajinaca: Djeca već idu u školu, odrasli žele raditi i učiti hrvatski jezik, građani pomažu

Daleko i na sigurnom od vihora ratnih stradanja koja su zahvatila njihovu domovinu, 26 obitelji odnosno 77 raseljenih osoba iz Ukrajine utočište je pronašlo u našem gradu. Velika Gorica postala je, za određeno razdoblje pred njima, njihov novi dom. Da bi im prilagodba na novi život, integracija u novu zajednicu u ovim, za njih, najtežim trenucima života, bila što bezbolnija i lakša, brine se Crveni križ koji je glavni posrednik i poveznica između društva i osoba koje su se našle u izbjeglištvu. No kad se radi o Velikoj Gorici, tu su i humanitarne udruge poput VG Legacyja koje su od prvog dana uključene u pružanje pomoći.

Cijelu proceduru koju osobe iz Ukrajine moraju prolaziti kad dođu u Hrvatsku objasnila nam je Suzana Strunjak, zamjenica ravnateljice Crvenog križa Velika Gorica koja je svakodnevno u kontaktu s izbjeglicama smještenima na području našeg grada.

-Nekoliko je načina na koji nam izbjeglice pristižu. Jedan je da dođu u neki od prihvatnih centara kao što su Motel Plitvice ili centar Rakitje, a nakon toga dođu u Veliku Goricu nakon što pronađu smještaj sami ili nađu nekoga njihovog tko tu već živi. Ili odmah dolaze tu jer ih tu već netko čeka – kaže nam Suzana Strunjak.

26 obitelji boravi u Gorici

U slučaju 26 obitelji koje trenutno borave u našem gradu, kaže Strunjak, većina ih je došla putem poznanstava, a došle su uglavnom žene s djecom ili pak cijele obitelji.

-Tako imamo jednog gospodina koji inače tu radi i sad je doveo svoju obitelj. Djevojke iz Ukrajine koje su igrale rukomet za RK Podravku dovele su svoje obitelji, a neki su bili smješteni u Motelu Plitvice pa naknadno stigli u Goricu – dodaje Strunjak.

Kad dođu u Hrvatsku izbjeglice iz Ukrajine čeka administrativna procedura. Najprije se prijavljuju na policiju kako bi im se izradila iskaznica osobe pod privremenom zaštitom i OIB. Tom iskaznicom i dobivenim OIB-om prijavljuju se na HZZ, u Centar za socijalnu skrb, a čim se prijave na policiju ostvaruju pravo na svu zdravstvenu zaštitu, medicinsku pomoć, besplatno školovanje i zaposlenje. No, do zaposlenja nije tako lako doći, objašnjava Strunjak, jer se na spomenutu iskaznicu čeka dulje vrijeme.

-Iako oni imaju sva prava, cijeli proces malo kaska jer se te iskaznice sporije izdaju. Bez njih nemaju OIB te se ne mogu zaposliti – kaže Strunjak.

Strunjak: „To je vrijedan i snalažljiv narod koji želi raditi”

A upravo je zaposlenje najveća želja osobama koje su pristigle iz Ukrajine, pa i u našu sredinu. Strunjak kaže kako je sama s nekoliko njih otišla do ureda Zavoda za zapošljavanje u Velikoj Gorici kako bi im pomogla, a sve u svojoj moći odradile su i djelatnice Zavoda, i iako bez svih potrebnih podataka poslale prijavu za posao.

-Odrasli bi htjeli odmah raditi, neki su došli iz IT sektora, međunarodne tvrtke pa su se prebacili ili će raditi od kuće. To je snalažljiv i vrijedan narod koji želi raditi, a mi kao društvo i zajednica bismo ih trebali prihvatiti, ako žele i ostati, a tko zna kad će se vratiti. Ali dok se ne vrate žele biti korisni dijelovi društva – kazala nam je.

I dok odrasli čekaju dokumente da krenu raditi, nekolicina mališana koji se sa svojim roditeljima nalaze u Velikoj Gorici već je krenula na nastavu u najbližu osnovnu školu prema smještaju na kojem se trenutno nalaze. Djeca u školama sa svojim učiteljicama trude se da se ti mališani što bolje uklope u zajednicu, izrađuju im poklone i poruke podrške, a za njih se organiziraju i kreativne radionice na kojima se mogu međusobno družiti i upoznavati.

Već su održana dva susreta na radionicama oslikavanja uskrsnih jaja u Muzeju Turopolja na kojima su mališani i njihovi roditelji uz kreativnost barem nakratko odvratili misli od strašnih slika koje svakodnevno pristižu iz njihove zemlje. Svoj obol dala su i sportska udruženja koja pružaju besplatne programe za djecu iz Ukrajine.

Poseban je angažman i domaćina kod kojih izbjeglice stanuju, a koji im nude pomoć u obilasku grada, pokazuju im gdje se što nalazi, a neki su s njima prisustvovali spomenutim radionicama, priča nam Suzana Strunjak.

Jezična barijera: U planu tečaj hrvatskog

A s kakvim god se problemom, preprekom susreću ili bilo kakvu potrebu imaju, tu je za njih Crveni križ koji im omogućuje i neka dodatna prava.

-Pitamo ih trebaju li odjeću, obuću, igračke, ortopedska pomagala, prikupljamo humanitarnu pomoć. Svaka dva tjedna dobivaju pakete higijenskih i prehrambenih proizvoda. Oni su već shvatili da nam se mogu obratiti za bilo što što im se dogodi – kaže Strunjak.

Naše nove sugrađane ipak najviše muči jezik jer njihov drugi jezik je ruski, a ne engleski kojeg naši građani većinom govore tečno. Iz Crvenog križa kažu kako se javljaju prevoditelji koji nude pomoć, no u planu je organizirati tečaj hrvatskog jezika za raseljeno ukrajinsko stanovništvo u Velikoj Gorici.

Humanitarci ne miruju: VG Legacy angažiran u svemu

Velika Gorica se svim silama uključila u pružanje pomoći ukrajinskom stanovništvu što je vidljivo i iz brojnih humanitarnih akcija udruga i pojedinaca s područja grada. Tu je najaktivniji VG Legacy koji od prvog dana organizira akcije prikupljanja donacija te prihvat raseljenog stanovništva.

-Naš plan je bio smisleno dovoziti ljude koje ćemo zatim moći i kvalitetno zbrinuti te odraditi cijeli proces do njihovog osamostaljenja, bez obzira je li njihova namjera ostati ili se vraćati u svoju domovinu. Svaki tjedan šaljemo vrijedne donacije medicinske pomoći, hrane, higijenskih potrepština i posebno svega što je potrebno za djecu, direktno u Lavov gdje se nalazi sabirni centar u kojem je osoba od našeg najvećeg povjerenja. U tijeku su akcije koje organiziraju škole, a udruga se uključuje u momentu kada s terena dobijemo popis najhitnijih artikala. Potražnja za artiklima se mijenja iz dana u dan no konstanta su svi oblici medicinske pomoći (sterilne gaze, sterilne šprice, medicinski alkohol, lijekovi za bolove i temperaturu/bez recepta, prva pomoć), oprema (baterijske lampe, svjetleći prsluci, vreće za spavanje), hrana (konzervirana, gotova jela, juhe u vrećici..), dječje pelene, dječja hrana – kaže nam Dalija Zubek iz VG Legacyja.

Velikogoričani dobri domaćini

Članovi VG Legacyja su do sada prevezli i smjestili 50 osoba o kojima intenzivno brinu kako bi se što brže integrirali u društvo. No, sve te osobe nisu smještene u Velikoj Gorici već im smještaj pronalaze prema njihovim željama i potrebama. Oni pak koji se nalaze u našem gradu i s kojima je u kontaktu, kaže Zubek, zadovoljni su gostoprimstvom i ljubaznošću Velikogoričana.

-Svi smješteni u Velikoj Gorici i okolici jako su zadovoljni našim gostoprimstvom i naš im je grad predivan, što me kao ponosnu Goričanku ne čudi. Naša najveća kvaliteta su ljudi, zato ne brinem da im se ovdje neće sviđati, da neće dobiti svu potrebnu pomoć i da neće ostati ili se vratiti u svoju domovinu s najljepšim dojmovima i s puno novih prijatelja. Bitno je da se držimo zajedno – kaže Dalija Zubek.

S njom se slaže i naša sugovornica iz Crvenog križa, Suzana Strunjak koja je zaključila:

-Mislim da se i zajednica i Grad Velika Gorica kao i cijela Hrvatska pokazala dosta senzibiliziranom za pitanje izbjeglica, ne vjerujem da će biti problema oko njihove integracije. S kime god pričam, svatko je voljan pomoći, ravnatelji škola djecu su odmah pristali uključiti u nastavu, humanitarne udruge i građani se naveliko uključuju i svakodnevno pomažu. I dalje ćemo biti na raspolaganju svima onima koji su već sada ovdje, ali i novim izbjeglicama koji će u narednom vremenu pristizati u našu sredinu.