FOTO Domaća božićna drvca na svakom koraku, doznali smo koja je jelka najtraženija među Goričanima

Blagdan Božića možemo zamisliti bez pečene purice, bez sarme pa čak i bez kolača. Moguć je i bez snijega i uz visoke temperature, ali i bez poklona, no potpuno je nezamisliv bez božićnog drvca koje svojim sjajem unosi toplinu Božića u svaki dom!

Božićno drvce jedan je od najvidljivijih i najraširenijih simbola Božića, a ima vrlo dugu povijest te je postao nezaobilazni dio blagdanskog ugođaja u brojnim kulturama. Prema nekim zapisima, moguće je početke običaja ukrašavanja božićnog drvca pratiti do Njemačke sve u 16. stoljeće, a na našim prostorima tradicionalno se božićna drvca ne unose u domove niti ukrašavaju prije Badnjaka, dok se iznose na blagdan Sveta tri kralja.

Prodaja božićnih drvaca ovih dana započela je i u Velikoj Gorici pa je gotovo nemoguće proći gradom, a da vam uz cestu ne mahne poneka jelka koja čeka na svog kupca. I dok se drvca nude i u trgovačkim centrima te trgovačkim lancima, svakako najbolji izbor predstavljaju ona drvca domaće proizvodnje kojih, srećom, na goričkom području ne manjka.

Prodaja borova obiteljska je tradicija za Cekoviće već 30-ak godina. Posao s božićnim drvcima prešao je s pokojnog dede Šimuna na Vinka Cekovića koji je danas vlasnik i voditelj pa do njegovog sina Jadranka Cekovića, a onda i cijelu obitelji koja vas čeka na svojoj adresi u Fabijančićevoj ulici.

Mi smo s prodajom krenuli službeno u subotu, ali najveće gužve svakako jesu dan-dva prije Badnjaka. Oni najvjerniji kupci dođu već 17. ili 18. prosinca kako bi si što prije mogli doći izabrati ono što žele, a za neke mušterije nabavljaju se posebne, određene sorte borova- kaže nam Andrea Ceković koju smo sa šogoricom zatekli u obiteljskom dvorištu dok su marljivo probirali borove pa ih pripremali za prodaju.

Božićna drvca za Cekoviće su puno više od običnog posla. Prilika je to da se vide i nakratko podruže s ljudima u ovom blagdanskom ozračju i razmjenu pokoju toplu riječ i čestitku.

-To su tradicije gdje ljudi obiteljski dolaze, ovdje se zaista i nasmijemo i napričamo. Jedan je to lijepi osjećaj uz cjelodnevno smrzavanje. Uvijek je tu neki razgovor i neke priče- otkriva nam Andrea koja će uz borove biti sve do Badnjaka kada muški preuzimaju inicijativu prodaje, dok njih kao žene se čekaju i brojni drugi poslovi uoči Božića.

A u njihovoj ponudi božićnih drvaca koja su izrasla na području Dubranca, Kravarskog, a dijelom i Kurilovca, ima zaista svega! Od smreka raznih veličina, preko domaće jele, nordijskih jela, silvera, srebrnih smreka, Pančićevih omorika. Kako nam priča Andrea, to su vrste koje najviše idu i najviše se traže, a pritom nam otkriva da su se zadnjih godina preferencije Velikogoričana značajno izmijenile.

-Ne biste vjerovali, ali najviše se traže nordijske jele iako jesu po klasi najkvalitetnije i najskuplje, one se najviše i traže. Ljudi se posljednjih godina više opredjeljuju za nešto kvalitetnije i bolje nego da to „tek toliko obave“. Smreka je inače bio bor koji je najviše išao jer je cjenovno najjeftiniji no zadnjih godina to su nordijske jele iako su smreke po količini uvijek vodeće, broj 1. No imamo svega i svačega za svakoga ponešto. Za one naše vjerne umirovljenike kojima treba nešto simbolično uvijek za njih imamo ono što im treba- kaže Andrea čija obitelj uvijek nastoji kupcima maksimalno izaći u susret pa u ponudi uvijek imaju i mahovinu te slamu, a dugi niz godina sadili su pšenicu pa je poklanjali svojim vjernim kupcima.

Kada smo porazgovarali o cijeni borova, istaknula je da se njihove cijene nisu mijenjale bez obzira što je u zadnje vrijeme došlo do poskupljenja brojnih sirovina i artikala. Cijenu svakog drvca, naravno, definira veličina i vrsta drvca pa tako zaista svatko može pronaći ono što mu odgovara.

Iako većina kupaca čeka posljednji trenutak pa sukladno tome upada u najveće gužve, oni nešto mudriji po svoje borove odlaze već ovih dana.

-Uvijek bor kupujem na istoj lokaciji jer je malo već izbor i blizu su mi, a i friški su borovi, nisi uvozni. Ja sam uvijek zadovoljan borom, no supruga i djeca uvijek imaju svoje primjedbe. Svake godine biram bor od oko 2 metra, a uglavnom uzmem jelu jer sa smreka brzo opadaju iglice. Jeftinije jesu, ali imate puno čišćenja oko njih- povjerio nam se naš sugrađanin Vlado koji je po svoje drvce došao na lokaciju uz velikogoričko Sajmište gdje su nam prodavači također naglasili da su nordijske jele postale najtraženije.

Svakog prosinca svoje borove iz okolice Pokupskog na istom mjestu na Trgu kralja Tomislava nudi i Mario. Nordijska jela, smreke svih veličini, od metra pa do tri metra, dio su i njegove šarolike ponude, baš kao i naša sugovornica s početka teksta potvrdit će nam da su u zadnje vrijeme daleko najtraženije nordijske jele.

-U zadnje vrijeme nordijska ide dosta često. Smreka je prije bila favorit Velikogoričana, a sada je to nordijska jela. Nordijskoj jeli treba duplo više vremena da naraste, a ljudi svoje drvce biraju uglavnom zavisno o prostoru kojeg imaju kod kuće. Nordijska jela može bez problema stajati u domu mjesec dana da joj ne padaju iglice dok to kod smreke nije slučaj. Naposljetku sve zavisi od ukusa kupaca. Netko uopće neće nordijsku nego baš smreku- ispričao nam je Mario kojemu su borovi također obiteljski posao pa je uz njega na zubatom suncu vrijedno stajao i sin.

Cjenovno, smreke se u globalu kreću od 100 do 150 kuna, a nordijske jele od 200 do 350 kuna, sve naravno, ovisno o veličini. Kako će se tjedan bližiti svome kraju tako će rasti i gužve na prodajnim mjestima diljem grada, a usporedno će sa štandova uz cestu polako nestajati oni najdojmljiviji primjerci pa se svakako preporučuje da taj „posao“ ne ostavljate za zadnji dan.