FOTO Andrija 'osvojio' Santiago: "Camino je svijet u malom, moramo ustrajati usprkos svim 'žuljevima' i boli"

Osam stotina dvadeset i osam tisuća metara, trideset tri dana i neprocjenjiva količina ponosa, sreće, uspomena, prijateljstava i iskustava koje će ponijeti sa sobom u život. Skromni je to rezime nevjerojatnog pothvata našeg sugrađanina Andrije Brckovića koji je u srijedu završio svoje hodočašće i stigao u Santiago.

-Osjećaj je nevjerojatan, sve dok nisam stigao pred katedralu bilo mi je pomalo nestvarno da ostvarujem cilj prema kojem sam hodao više od mjesec dana. Ali u onom trenutku kad sam se našao pred katedralom, u meni se javila radost i sreća zbog dolaska na cilj i u isto vrijeme osjećao sam se ponosnim sto sam unatoč svim problemima i preprekama ustrajao i nisam odustao od puta- pun je dojmova Andrija koji se trenutno nalazi u obilasku katedrale u kojoj se nalaze kosti sv. Jakova, odnosno relikvije, a koja predstavlja i cilj čitavog putovanja.

Priznaje kako su mu tijekom posljednje dionice puta, odnosno zadnjeg dana hodanja, kroz glavu prolazile brojne i razne misli, no sve su one itekako pozitivne, pomiješane u do sada nedoživljen koktel emocija.

-Razmišljao sam kako je ovo hodočašće tako brzo prošlo i kao da sam sam jučer započeo svoj put u Francuskoj. Također, prisjećao sam se svih onih trenutaka koji su ovo putovanje učinili nezaboravnim, od novih prijatelja koje sam stekao, te zajedničkih večera i druženja koje smo imali, trenuci koje ću pamtiti čitavog života. Kroz glavu mi je prolazio čitavi Camino i tek sad vidim kako je to veliki pothvat!- otkriva nam Andrija.

Sama pomisao, ali i činjenica da je hodočašće i službeno došlo svome kraju, često izazovu podijeljene osjećaje u hodočasnicima, a iznimka nije niti Andrija koji nam se potpuno povjerio.

-Pa osjećaji su podijeljeni, u isto vrijeme se javlja žal što je hodočašće službeno završilo i što se cijelom putovanju nazire kraj, ali s druge strane u meni je i želja za povratkom doma, obitelji i prijateljima, javlja se nostalgija za Velikom Goricom. Također želim što prije diplomirati i započeti jedan novi Camino, Camino svog života- govori nam Andrija kojemu je nemoguće prikriti svoje oduševljenje kada se osvrne unatrag.

Kako dodaje, lijepo je putovati i uživati, ali pravi smisao putovanja nije da smo neprestano na putu, već da se s putovanja kao sto je Camino, vratimo odmoreni i osvježeni, spremni za nove izazove koje nam svakodnevnica donosi.

Hodočašće je gotovo, ali put nije završio…

I ako ste mislili da je naš junak završio svoje putovanje te da je sada na letu prema Zagrebu, grdno ste se prevarili. Andrija, naime, ima još poneki plan u džepu.

Prvo će tijekom današnjeg dana nastaviti prema Finisterri, to jest prema 'The end of the world', što predstavlja još tri dana hodanja do Atlantskog oceana. Mjesto je to za koje su dugo vremena hodočasnici smatrali da je kraj svijeta, no glavni razlog dolaska je bila školjka sv. Jakova koju bi hodočasnici tražili na plaži u Finisterri kako bi je ponijeli sa sobom kao dokaz završetka hodočašća.

Tamo Andrija i društvo koje je upoznao putem imaju plan odmoriti jedan dan, a poslije toga planiraju povratak u Santiago i s još par peregrinosa nastavljaju u portugalski Porto.

Kako nam otkriva kroz smijeh, jedan dio proći će pješice uz obalu i plaže pošto ovo ljeto nije vidio mora pa da i to malo nadoknadi, a drugi dio busom nakon čega planiraju provesti 2- 3 dana u Portu. Potom slijedi onaj finalni dio, povratak kući i svojoj Gorici.

Kako završava tijekom našeg razgovora, svaki kilometar, svaki žulj i svaka poteškoća se isplatila, a za kraj je u nekoliko rečenica pokušao sažeti tone i tone dojmova koji će se u njegovom srcu slagati do posljednjeg daha.

-Camino je zapravo život u malom, ima dana kada nam tako dobro ide i kada se prelazilo po 35-40 kilometara, i onda si misliš kak ćeš ovim tempom oboriti rekord. A onda dođu dani s ozljedama kada jedva prohodaš 20- 25 kilometara ili čak moraš uzeti dan odmora i kroz glavu ti prolaze sumnje hoćeš li uopće biti u stanju završiti put. Hoću reći, Camino uči o životu, jer Camino nisu samo lijepi pejzaži i nezaboravni trenuci s drugim peregrinosima, bilo je tu i boli i trpljenja, isto kao i u stvarnom životu- nailazimo na probleme i prepreke, ali ako smo dovoljno ustrajni i usprkos svim "žuljevima" i boli nastavimo dalje, osvojit ćemo svoj Santiago- zaključuje Andrija.