140. obljetnica smrti Augusta Šenoe – književnika koji je svoje srce zauvijek ostavio u Turopolju

Danas, 13. prosinca, obilježava se 140. obljetnica smrti slavnog hrvatskog književnika Augusta Šenoe. O njegovom životu najbolje govore brojna poznata djela koja je napisao, a za nastanak mnogih od njih inspirirao ga je upravo naš turopoljski kraj. Simbolički, na dan 13. prosinca kada Velika Gorica slavi Dan grada, prisjećamo se i života najpoznatijeg velikgoričkog zeta, slavnog Šenoe.

O Augustu Šenoi objavljeno je više tisuća djela, no mnogima još uvijek nije poznato da je upravo ovdje u srcu Turopolja kojeg je toliko volio, koje mu je bilo inspiracijom za brojna djela, upoznao i ljubav svog života. Nju, mladu plemenitašicu Slavu, čija se obiteljska kuća nalazila samo nekoliko koraka od župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije, Šenoa je zavolio na prvi pogled. Posvetio joj je brojne pjesme, od nje crpio snagu i inspiraciju za svoja djela, a poznanstvo s njom od prvih je dana pobudilo pravog romantičara, onog drugačijeg, većini manje poznatog Šenou – dječački zaljubljenog. Takvog Šenou imamo prilike upoznati kroz ljubavna pisma koja je upućivao svojoj Slavici.

Pisao je: „Kako je meni, možeš si sama misliti. Ah šta je taj Zagreb bez tebe! Šta sva njegova lijepa okolica, kad tebe ovdje nema. Ja sam, da ti pravo kažem, divljak postao, sjedim ti cijeli božji dan kod kuće pa brundam pjesmicu: „Sjedim sjedim cijeli dan, kak u gajbi star puran!“ Meni boga mi sve odurno, sve mrtvo, pa ću morati još koje vrijeme čekati dok ne budem imao kraj sebe svoj život – tebe!“

Zanesenost mladom Turopoljkom

August Šenoa prvi je puta ugledao ljubav svog života - Slavu pl. Ištvanić 31. Siječnja 1867. godine na velikom građanskom balu u tadašnjem velikogoričkom svratištu „Bijela ruža“. Na bal su bili pozvani svi poznatiji Velikogoričani, među njima i gospodin Đuro pl. Ištvanić te njegove tri kćeri Ana, Lorika i Slava. Na takve balove uobičajeno je bilo pozivati i goste iz Zagreba i okolice pa se pozivnica našla i kod intelektualaca onoga vremena, društvom naočitih mladića među kojima je bio i August Šenoa. Takve su zabave u okolici Zagreba redovito posjećivali što im je bila i prilika za druženje i upoznavanje s pripadnicama nježnijeg spola.

Kad je Slavu Šenoa spazio ušavši s društvom u dvoranu s nje nije skinuo pogleda. Ubrzo su zaplesali i plesali čitavu večer. Prava ljubav rodila se u tim trenucima, a upravo se njih Šenoa često prisjećao u svojim pismima koje je upućivao Slavi, obasipajući je komplimentima i izljevima iskrene ljubavi i zanesenosti.

„Najvolim sjediti na svom divanu uru, dvije, tri ure, pa se zabavljam sa svojom Slavicom – i uvijek sa Slavicom. Sad mi stoji pred očima, kako sam ju prvi put vidio. U kutu stoji skromna djevojčica, zlatnu kosu si ovila rupcem, ja ju molim za ples, a ona se nasmjehne, pa se pokloni; onda ju vidim na plesu, onu zlatnu kosu, ono milo djevojačko lice, a ja ju uzmem za ruku prvi put, privinem ju k srcu, pa poletim s njom kao da dvije zvijezde preko neba lete; a sad ju vidim kako ondje sjedi, ja ju gledam i motrim, a ona mene ni okom, i već mišljah da za mene nade nema. Došlo je i do kotillona, Slavica i mene izabere i objesi mi kotillonski red sa slikom stare grde babe. Al' kolko puta sam, dušo, blažen gledao u lice one stare babe na kotillonskom redu, to je prva stvarca što ju dobih od mile ruke moje prve, moje jedine želje na svijetu.“

Djevojka s kojom je August Šenoa te siječanjske večeri zaplesao u srcu Velike Gorice zauvijek je zarobila njegovo pjesničko srce. Veliki Šenoa pokleknuo je pred mladom Turopoljkom kojoj je tad bilo samo 17 godina. Njemu je bilo 29, i već je bio dobro poznat u intelektualnim krugovima onoga vremena.

No, nije ni Slava bila ravnodušna prema ovom naočitom mladiću. Poznavala je njegova djela koja su se objavljivala u časopisima, čitala ih, bio je već tada glasovit pisac. Čitala je njegove feljtone objavljivane u „Pozoru“ i prije nego što su se upoznali.

Nakon susreta u „Bijeloj ruži“ uslijedili su brojni susreti, ali i iščekivanja. Duge sate bez svoje Slavice opisivao je u ljubavnim pismima veliki Šenoa. Strastveno i ludo se zaljubio u ovu malu Turopoljku kojoj je posvetio i ciklus pjesama – „Slavici“.

„...Čitaj moje pjesme i svaka riječ mora tvomu čistom srcu kazati da je pred Bogom i svijetom istina što sam ti rekao; pjevati može pjesnik uvijek, al istinski o ljubavi može samo onda pjevati kad istinski ljubi, kad ljubi kao što ja tebe, milo predrago dijete! Znam da i ti mene ljubiš, znam da ti je djevičanska duša odviše čista, nego da bi iz tvojih misli, usti laž izaći mogla. Tvoje mile oči, tvoja drkćuća ustanca, tvoje nijemo, blaženo mučanje pokazalo mi je posljednji put, da mi je sreća zbilja ime u tvoje čisto srce zapisala...“

Najslavniji turopoljski zet

August Šenoa dolazio je često u Veliku Goricu gdje je prijateljevao s brojnim Turopoljcima, ovdje se i politički angažirao, a nakon što je upoznao svoju ljubav ona je postala glavnim razlogom njegova dolaska. Njihova veza od početka je bila ozbiljna, pisma i pjesme pisao je Šenoa Slavi gotovo svakodnevno, a kad bi je osobno posjetio šetali bi okolicom, u troje, jer su tako nalagali običaji. U jednoj šetnji, 25. ožujka 1867. godine August Šenoa pred jednim se raspelom na križanju poljskih puteva zakleo Slavi na vječnu ljubav. Bio je Uskrs kada su se zaručili, a godinu dana nakon toga svoju su ljubav okrunili brakom u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije.

Šenoine želje i snovi ovdje su se ispunili, a velika se ljubav okrunjena brakom nastavila za zajednička života.

U srcu Turopolja za koje ga je upravo ljubav zauvijek vezala, nalazi se ulica koja nosi njegovo ime. Augusta Šenou ovaj je kraj inspirirao za brojna djela među kojima se ističu „Turopoljski top“, „Mladi gospodin“, „Diogeneš“, „Ciklus pjesama Slavici“, a surađivao je i s Emilijem Lasowskim u pisanju djela „Povijest Plemenite opčine turopoljske“.

Politički angažman u Velikoj Gorici

Šenoa je bio prijatelj s brojnim istaknutim Velikogoričanima i Turopoljcima s kojima je surađivao, a poznanstva i veze produbio je nakon što je oženio Slavu pl. Ištvanić. Sve češće je tada dolazio u Veliku Goricu, k obitelji, ali i prijateljima i poznanicima uz koje se upustio i u velikogoričku politiku. Naime, nakon pada Bachova apsolutizma, budi se nacionalna svijest i među Velikogoričkim političarima i svećenicima koji su prijateljevali sa Šenoom. Tako su ga 1875.godine podržali kao kandidata za narodnog zastupnika na izborima obećavši mu da će svoje župljane pridobiti da za njega glasuju. Bila su istaknuta tri kandidata, uz Augusta Šenou, Vinko Seitz, ljekarnik iz Velike Gorice te Đuro Matasović, župnik iz Veleševca. Oba Šenoina protukandidata najprije su povukla kandidaturu i podržala Šenou kao jedinog velikogoričkog kandidata Narodne stranke. No, iznenada je došlo do „političke kuhinje“ u redovima Vinka Seitza, inače unionista (mađarona) koji se predomislio i dan prije izbora ipak odlučio uči u utrku. Zapisi tvrde da je, ovaj ljekarnik, potkupio birače, seljake koje je čitavu noć častio pićima, te na sela poslao šest kola kako bi ih doveli na glasovanje. Kasnije se pokazalo da je seljake da glasuju za Seitza nagovorio i župnik Jelenčić iz Šćitarjeva koji je prethodno bio naklonjen Šenoi te mu obećao da će ga podržati. Šenoa je na izborima doživio poraz što je bio velik udarac za njega, no, na neki način, političar je ostao kroz svoja književna djela u kojima je uvijek znao dati aktualni politički smisao i provući svoja stajališta o društvu i svijetu.

U njegovom književnom stvaralaštvu veliku ulogu odigralo je upravo Turopolje koje mu je bilo inspiracija, a podršku mu je uvijek pružala njegova vjerna i najdraža Turopoljka Slava s kojom je imao šestero djece.

Supruga Augusta Šenoe doživjela je duboku starost. Umrla je 2. Listopada 1944. u 95.godini života, 63 godine nakon smrti svog supruga. Slava je bila 12 godina mlađa od Augusta, a u sretnom su braku živjeli od 1868. do 13. prosinca 1881.godine kada je umro slavni književnik. Simbolički upravo se 13. prosinca obilježava i Dan grada Velike Gorice.

(izvor informacija: Katja Matković Mikulčić: „Obtelj Šenoa i Turopolje”/ foto: Sanjin Strukic/Pixell )