°C 13

Nikola Pejak: Priče koje prikupljam variraju od okultnog do paranormalnog

09.08.2017.

Ukazanja, egzorcizmi, vračare, nepoznati leteći objekti, paranormalno, sve to zvuči kao pojave koje se viđaju samo u filmovima ili nas asociraju na daleke lokacije poput Lourdesa, Roswella, Bermudskog trokuta, no zapravo sve to nalazimo i u Turopolju te Vukomeričkim goricama, odnosno na širem području između Save i Kupe. Tako barem tvrde priče koje se prenose s koljena na koljeno te iskustva pojedinaca koji tvrde da toga ima, čak i u novije vrijeme.

Upravo takve priče odlučio je sakupiti Nikola Pejak, ekonomist po struci, ljubitelj povijesti, a odnedavno i volonter u prikupljanju nematerijalne kulturne baštine u čijem su središtu priče i mitovi kojima vrvi šire goričko područje, no malo tko o tome govori ili zna. On to želi promijeniti i skupiti sve priče u knjigu koja bi ostala za buduće generacije, a potencijalno i za turističku promociju šireg turopoljskog kraja.

-Kao dijete sam slušao baku i djedova brata koji su pričali takve priče, nekada su nas i plašili time, a nama je kao djeci to bilo zanimljivo. U familiji smo pričali kako se zapravo malo tko od nas sjeća tih priča i palo mi je na pamet da se to zabilježi. U drugim zemljama takve se priče koriste za turističku promociju, oni ističu tu kulturnu baštinu, a kod nas je dosta zapuštena- započeo je naš razgovor Nikola Pejak. Prvi je savjet zatražio u Muzeju Turopolja i predstavio im svoju ideju nakon što mu je prvu priču ispričao kazivač koji je htio ostati anoniman.

-Bilo je to prije dvije godine kada sam snimio prvu priču, a mojom idejom bila je oduševljena ravnateljica Muzeja Turopolja rekavši kako se nitko ne bavi tim dijelom usmene predaje te mi je ponudila pomoć budem li tražio kakve dokumente, informacije i slično- kaže Nikola. Od tada je malo po malo počeo tražiti ljude koji bi mu ispričali svoje priče. Procedura je jednostavna; kad mu se javi kazivač ili on dođe do njega, razgovor se snima na diktafon, Nikola to kasnije zapisuje, a diskrecija je zajamčena, posebno kad se radi o osobnim iskustvima ljudi kojima, kaže, ponekad ni vlastiti ukućani ne vjeruju. Rad je koncentrirao na područje između Save i Kupe, južni dio Zagreba i Gorici susjedne općine.

Divlje luči, duhovi...tudum?

U središtu iskustava i priča koje mu kazivači povjeravaju ima dosta usmene predaje, paranormalnih pojava, duhova, magije i sličnog.

- Susreo sam se s pričama o bijelim ženama, o duhovima, divljim konjima, i sa zanimljivom pojavom "divlje luči" čiji mi je eksplicitni opis dao jedan kazivač. Riječ je o pojavi svjetlećih kugli koje se javljaju u prirodi i udaraju jedna o drugu stvarajući iskre. Znanstveno objašnjenje to povezuje s pojavama koje mogu stvoriti određeni plinovi. Kazivač koji je govorio o tome je između ostalog rekao kako se njegov ujak zaletio među te kugle koje su počele letjeti oko njega i da je nakon tog zanijemio i prošvikao- prepričava Pejak jednu od sakupljenih priča za koju kaže da je riječ o pojavi viđenoj na širem europskom području, od Skandinavije pa do Balkana.

-Jedna kazivačica je pričala o svom viđenju duha u kući. Dok je učila u sobi, učinilo joj se da je netko promatra, podigla je glavu, a u izmaglici u sobi je bio stariji čovjek sa šeširom; nakon što ga je pogledala, prošao je kroz zatvorena vrata, linija joj se palila na najglasnije, pas je znao jako lajati, a nije htio u kuću ući. Jednom je s njom bila prijateljica koja ju je pitala hoće li se i sada što dogoditi, na što je nastalo udubljenje u krevetu kao što bude kad netko sjedne kraj vas- kaže naš sakupljač priča s granice realnosti i fantazije koje golicaju maštu i potiču znatiželju.

-Ne kažem da su sve priče istinite, ali mislim da mi nitko nije lagao, to su priče koje idu s koljena na koljeno, dijelom se i mijenjaju, možda se u prepričavanju to izmijenilo, ili su drugi lagali mojim kazivačima. Veliku ulogu ima strah, praznovjerje, nije uvijek bilo rasvjete po selima, tudum se dosta pio, a koji je halucinogen, ali i kad pričaju o tome, ljudima je neugodno, stiša im se glas, znoje se, sami ukućani im nekad ne vjeruju- dodaje Pejak.

Vile su kod nas drugačije

Pozabavio se Nikola i jednom od najčešćih tema u pričama kazivača, a to su vile. Kaže, nigdje nije zabilježio opis vila kao malih bića koje stanu na dlan poput "Zvončice", već ih se u našem kraju mogu svrstati u dvije kategorije.

-Prvo su žene ili mlade djevojke koje se pojavljuju u noći ili u zoru. Često su viđene na obalama potoka i rijeka kako se kupaju i pjevaju. Zatim dolaze ljudima u štale i pletu konjima grive ili to čak rade dok ljudi putuju kroz mračne šume ili ostavljaju konje na ispaši. U jednoj zabilježenoj priči obitelj ide na sajam na Pokupsko usred noći, a kada u zoru dođu na odredište, vide da su konjima grive pomno isprepletene. Vile često jašu na konjima cijelu noć tako da su konji ujutro znojni i umorni. Jedna verzija govori kako se isprepletene grive konja ne smiju dirati, dok druga verzija govori da takvo grlo ima višu cijenu na sajmu. Prema jednom kazivanju, čovjek vile vidi isključivo jer pazi da ispovijeda svoje grijehe i jer je čista srca- prepričao je Nikola.

Druga verzija vila se kod nas prema opisu zove "kuga". Dolazi u obliku žene koja ima jednu ljudsku i jednu kozju ili kobilju nogu te donosi nesreću i nevrijeme.

-U jednoj priči glavni lik spava na štali i opaža vilu (kugu) koja se penje ljestvama. On se prestrašen sakriva u sijeno i kada legne na njega, on je probada roglima i baca dolje te nakon toga vlada veliko nevrijeme i ujutro se vide dva otiska – ljudski i životinjski, jedan kraj drugoga- stoji u jednoj zapisanoj priči.

Najčešće lokacije misterioznih pojava

Obradivši dio priča koje je prikupio, Nikola ističe kako postoje određene lokacije gdje su bila viđena razna bića, pojave ili susreti, uglavnom neugodni po osobe koje su ih doživjele. Prvo žarište je kapelica Sv. Lovre u centru grada na mjestu gdje je nekada bilo groblje u Velikoj Gorici.

-Kapelica Svetog Lovre je možda zato žarište jer je tu bilo groblje, pa možda nije dobro očišćeno od ljudskih kostiju- napominje Pejak.

Drugo žarište je šuma između Kušanca i Male Bune gdje je direktno ili indirektno zabilježio kazivanja 7-8 ljudi koji priznaju svoja osobna viđenja neobjašnjivih pojava ili su prepričavali priče od svojih starih. Tu se bilježe čudni zvukovi iz šume, sferni oblici, konjanik bez glave, zatim takozvani "Železni" koji je već napuhan u različite verzije pojašnjenja.

-Treće žarište je lokalitet Crvena zemlja, južno od Kravarskog na raskrižju koje vodi prema Donjem Hruševcu, Gornjem Hruševcu i Novom Brdu. Na tome mjestu je 1575. godine bila bitka između lokalnog stanovništva i plemstva protiv tursko-vlaške vojske koja je unatoč pobjedi i obrani kraja od napada za posljedicu imala demografsko i gospodarsko pustošenje kraja. U tom sukobu sudjelovali su moji izravni preci Godinići. Na tom mjestu kazivanja su uglavnom o ljudima bez glave i bijelim ženama. Četvrta lokacija koju smo uspjeli identificirati je gornji tok potoka Kravarščice. Sve lokacije imaju zajedničku osobinu, a to su teški zločini i masovna ubojstva, što je izvrstan preduvjet za prodor zla. Ovu tezu nam je potvrdilo i svećenstvo- napominje Pejak.

U bregima postoje i priče o velikim bijelim konjima koji plaše ljude, dok se takve pojave u Podravini javljaju u vrijeme predratnih zbivanja. U našim bregima, pretpostavlja se, više se vežu za okultno i magijske prakse, duše onih koji su petljali s magijom i vračanjem.

-Ako ste racionalni ateist, bit će vam to sve smiješno i reći ćete da ne postoji, a s druge strane, svećenstvo to uzima s dosta velikom rezervom. Ali postoji mogućnost da čovjek to doživi, posebno ako je na nekom području bilo neko nasilno ubojstvo, ili masovna ubojstva, a to je ono što je zajedničko većini lokaliteta iz priča. Baš kad je u pitanju žarište šuma između Kušanca i Bune, na tom području nalazi se mjesto gdje su partizani ubili 60 djevojaka iz internata u Zagrebu nakon Drugog svjetskog rata, to su ta poprišta bitke ili magijskih postupaka- priča Pejak.

Ukazanja na Roženici

Na ukazanje svetaca u našim krajevima danas gledamo s nevjericom, no naši bake i djedovi sigurno će se sjetiti priče o ukazanju na Roženici, gdje dan-danas stoji kapelica podignuta nakon ukazanja Gospe, ali ne samo nje.

- To je bilo 20-30 godina prije ukazanja u Međugorju, djeca iz sela na livadi su vidjela malo crno dijete kao utjelovljenje vraga, a za njim i malo bijelo dijete, Isusa, koje je otjeralo vraga, i reklo djeci da dođu na određeni dan na jedno mjesto i da će im se ukazati Djevica Marija. Prema kazivanju ukazala se Marija, ali i drugi sveci, arkanđeo Mihael, pa čak i sam Isus te vidiocima povjerio Tajne. Ljudi su odasvud počeli hodočastiti na mjesto ukazanja, bilo je i čudesnih ozdravljenja, sve dok UDBA nije to rastjerala- prepričava nam sugovornik.

U zbirci prikupljenih priča su i viđenja NLO-a iznad same Velike Gorice, na Velikoj Buni, neki tvrde da su vidjeli i samo slijetanje nepoznatog letećeg objekta. Krave koje skaču kao srne zbog uroka, pojava umnažanja novca, prikaze bijelih žena bez tijela samo po obrisima, također u centru grada, sve se to nalazi u pričama koje su Nikoli ispričali sugovornici. Za sada ima desetak sati amtrijala, 12 kazivača, a petero ih čeka na intervju.

-Priča ima, ali je dosta teško doći do kazivača, ljudi se ponekad srame, strah ih je ponovno to proživljavati ili ne znaju za mene. Htio bih prikupiti čim više priča, obraditi što više sela i radit ću to dok god budem mogao, a poslije ću to pretočiti u knjigu. Htio bih da mi se ljudi jave bez straha, jamčim anonimnost. Sve je to usmena predaja, ali jednom kad se sačuva, ostaje zapisano zauvijek. Postoje fenomeni poput "divljih lovaca" koji je zabilježen diljem Europe, ali i kod nas.

Jedina je razlika u tome što naš narod ne mari za ovakve stvari i ne njeguje ih, dok ostali europski narodi s ponosom ističu svoju kulturnu baštinu, pa mislimo da su bolji od nas. Ja vam jamčim da je naš folklor jednako bogat, ako ne i bogatiji, od većih naroda na starom kontinentu- rekao je Pejak za kraj. Dio priča možete pratiti i na Facebook stranici "Stare narodne priče Turopolja, Posavine, Pokuplja i Vukomeričkih gorica", a jedna od posljednjih objavljenih tiče se egzorcizma nad kućom u zaseoku Sokoli koji se dogodio 1890-ih godina. Turizam uz priče i legende iz nematerijalne baštine cvate svuda, pa zašto ne bi i u našem kraju; imate li priču, ispričajte je Nikoli i sačuvajte od zaborava.

Članak je objavljen u tiskanom izdanju VGdanas novina broj 110