Nekad i sad: Na okupu za 50 godina male mature
10.12.2016. / Nefertum IT
Nakon pet, deset ili 20 godina sjesti s kolegama, ili bolje reći prijateljima, iz škole danas je puno teže usred užurbanog načina života i svakodnevnih obaveza. No, da razredna sloga postoji i nakon pedeset godina pokazali su bivši učenici OŠ Vukovina (tada OŠ Jurja Stančića) koji su se okupili upravo na 50. obljetnici male mature i prisjetili školskih dana.
U osmom razredu škole koja je tada bila u staroj zgradi u Vukovini 1966. godine osnovnoškolsko obrazovanje završilo je 39 učenika. Razred je to nastao od dva sedma razreda iz razloga što je dio učenika odustao od obrazovanja zbog kojekakvih razloga.
Sedmero tadašnjih osmaša u međuvremenu je preminulo, neke je spriječila bolest, no veliki broj sa zadovoljstvom se okupio u četvrtak u restoranu Phoenix na večeri povodom okrugle obljetnice. Bila je to prilika da se prisjete mladih dana, učitelja, škole, danas kad mnogi od njih u školu tek otpraćaju svoje unuke.
Nakon svih ovih godina, rado se nalaze, a osim prijatelja neki su u tom osmom razredu pronašli i svoju ljubav.
-Supruga je moja iz istog razreda, tako smo se upoznali i danas smo 43 godine u braku, dopisivali smo se još u osmom razredu. Matematika nam je išla pa smo se pod njom dopisivali, pod fizikom isto, a kad su bili drugi predmeti koji nam nisu išli onda smo slušali nastavu-kaže kroz smijeh gospodin Stjepan Antolčić, jedan od učenika tog osmog razreda.
-Razdvojili smo se u srednjoj školi, ona je išla u gimnaziju u Mimari, a ja sam bio u Savskoj, tjelesni odgoj smo imali zajedno, tako smo se malo više upoznali, poslije smo se oženili dobili troje djece, petero unučadi-dodaje gospodin Stjepan ponosan na svoju obitelj, ali i na razredne kolege koji su uvijek spremni za ovakve susrete.
-Bili smo koji put nestašni, ali potpuno drugačiji od današnje djece, to su razlike u generacijama koje vidim i kod svojih unuka. Poštovali smo profesore, najviše me se dojmila učiteljica Harapin, supruga tadašnjeg ravnatelja koja je predavala domaćinstvo i dan danas kuham po njenom receptu. Bili smo ekipa onda i danas smo, samo smo malo stariji-kaže gospodin Stjepan.
Smijeha na ovoj obljetnici nije nedostajalo, a sjećanja i emocije proradile su pri gledanju starih slika iz školskih dana jer unatoč svimr adostima kroz život, ne kaže se slučajno: "Od koljevke, pa do groba najljepše je đačko doba".
U osmom razredu škole koja je tada bila u staroj zgradi u Vukovini 1966. godine osnovnoškolsko obrazovanje završilo je 39 učenika. Razred je to nastao od dva sedma razreda iz razloga što je dio učenika odustao od obrazovanja zbog kojekakvih razloga.
Sedmero tadašnjih osmaša u međuvremenu je preminulo, neke je spriječila bolest, no veliki broj sa zadovoljstvom se okupio u četvrtak u restoranu Phoenix na večeri povodom okrugle obljetnice. Bila je to prilika da se prisjete mladih dana, učitelja, škole, danas kad mnogi od njih u školu tek otpraćaju svoje unuke.
Nakon svih ovih godina, rado se nalaze, a osim prijatelja neki su u tom osmom razredu pronašli i svoju ljubav.
-Supruga je moja iz istog razreda, tako smo se upoznali i danas smo 43 godine u braku, dopisivali smo se još u osmom razredu. Matematika nam je išla pa smo se pod njom dopisivali, pod fizikom isto, a kad su bili drugi predmeti koji nam nisu išli onda smo slušali nastavu-kaže kroz smijeh gospodin Stjepan Antolčić, jedan od učenika tog osmog razreda.
-Razdvojili smo se u srednjoj školi, ona je išla u gimnaziju u Mimari, a ja sam bio u Savskoj, tjelesni odgoj smo imali zajedno, tako smo se malo više upoznali, poslije smo se oženili dobili troje djece, petero unučadi-dodaje gospodin Stjepan ponosan na svoju obitelj, ali i na razredne kolege koji su uvijek spremni za ovakve susrete.
-Bili smo koji put nestašni, ali potpuno drugačiji od današnje djece, to su razlike u generacijama koje vidim i kod svojih unuka. Poštovali smo profesore, najviše me se dojmila učiteljica Harapin, supruga tadašnjeg ravnatelja koja je predavala domaćinstvo i dan danas kuham po njenom receptu. Bili smo ekipa onda i danas smo, samo smo malo stariji-kaže gospodin Stjepan.
Smijeha na ovoj obljetnici nije nedostajalo, a sjećanja i emocije proradile su pri gledanju starih slika iz školskih dana jer unatoč svimr adostima kroz život, ne kaže se slučajno: "Od koljevke, pa do groba najljepše je đačko doba".
Zadnje objavljeno
Popunjena gotovo sva mjesta na turniru jubilarne Humanitarke, donaciju za JKOSI Fuji možete uplatiti već sad!
Staro igralište NK Mraclina odlazi u povijest! Odobren projekt za izgradnju novog s umjetnom travom
Velikogorička književnica Zdenka Mlinar na Festivalu Dobrog primjera u Pesaru
Korak bliže ka izgradnji bolnice: Održan radni sastanak s ministrom Berošem, poznata i lokacija
Počela izgradnja pješačke staze u Šćitarjevu
Jane na putu do Olimpijade: Uključimo se u kampanju i pomozimo im da zapjevaju na Novom Zelandu
